Da u Srbiji već neko vrijeme traje kampanja za predsjedničke izbore, jasno je iz medijskih istupa njihova aktualnog predsjednika Aleksandra Vučića koji ne prestaje spominjati Hrvatsku, govoreći provokativno o snazi srpske vojske, poljoprivrede, zdravstva i industrije u koje se ulaže ogroman novac.
No dok Vučić provodi kampanju, ne miruje ni oporba pa se tako oko Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa okupila koalicija unutar koje su se našle Demokratska stranka Zorana Lutovca i Narodna stranka Vuka Jeremića, kao i još nekoliko manjih stranaka, koje su za predsjednika Srbije na izborima koji se održavaju 3. travnja kandidirale generala Zdravka Ponoša. Riječ je o donedavnom visokom dužnosniku Narodne stranke i nekadašnjem načelniku Generalštaba Vojske Srbije iz ere Borisa Tadića.
Žena Hrvatica
Iako na predsjedničkim izborima malo tko očekuje Vučićev poraz, Srbi misle kako bi upravo Ponoš mogao biti iznenađenje skorašnjih izbora na kojima se uz njih dvojicu natječu i Boško Obradović kao kandidat krajnje desnog pokreta Dveri te Miloš Jovanović iz Demokratske stranke Srbije, nekadašnje stranke Vojislava Koštunice. Bez obzira na sve te kandidate, Ponoš je posebno zanimljiv tip. Govorimo, naime, o generalu rođenom u Golubiću u okolici Knina, koji je osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu, a potom se uključio u vojnu školu koja je za njega bila nešto posve novo i nepoznato.
Život u Zagrebu, ali i život vojnika Ponošu se svidio pa je nakon Srednje tehničke škole Kopnene vojske školovanje nastavio na Vojnoj akademiji tijekom koje je još pet godina nastavio živjeti u glavnome hrvatskom gradu. Sa srpskim generalom Ponošem Vojnu akademiju pohađao je jedan od ponajboljih hrvatskih generala i bivši HDZ-ov ministar obrane Damir Krstičević, koji je ujedno aktualni savjetnik premijera Plenkovića za obranu. Njegov kolega Ponoš u međuvremenu je magistrirao na smjeru telekomunikacija na beogradskom Elektrotehničkom fakultetu, no paralelno s time gradio je vojnu karijeru pa je tako usavršavanje nastavio na Kraljevskom koledžu za obrambene studije u Londonu, engleski je učio na koledžu York St. John, gdje je položio test s NATO-ovom oznakom STANAG 6001.
Ovaj veliki zaljubljenik u Zagreb jednom je prilikom rekao kako su mu predložili da nakon završetka Akademije ostane živjeti u glavnome hrvatskom gradu nudeći mu mjesto asistenta. Prema onome što je Ponoš ispričao za srpske medije, neprestano je boravio u SKUC-u, KSET-u i Kulušiću, a u Zagrebu mu je srce ukrala Hrvatica kojom se oženio.
Prošao je Ponoš u Generalštabu Sektor za vezu, informatiku i elektronička djelovanja u Upravi za elektroničko izviđanje i ometanje, međutim, čim je stigao u Beograd, prebacili su ga u Užice, to je ujedno bilo njegovo prvo putovanje u Srbiji južno od Beograda, a zatim ga ponovno vraćaju u Beograd u Upravu za elektroničko izviđanje. Od kraja 90-ih sve do 2002. godine radio je kao referent za razvoj i opremanje u Generalštabu. Gdje je bio tijekom Domovinskog rata, nije poznato, iako je jednom prilikom otkrio kako za raspad Jugoslavije nije bio spreman te kako mu je sve bilo neprihvatljivo i djelovalo mu je kao opća ludnica.
“Moram priznati da sam početkom devedesetih razmišljao da i ja odem iz zemlje, kao mnogi mladi ljudi u to doba, odustao sam zato što sam volio svoju profesiju i zato što je ovo moja zemlja. Nakon 1995. godine nisam razmišljao o odlasku jer su moji tada već bili izbjegli i smatrao sam da im moram pomoći”, otkrio je Vučićev protukandidat svojevremeno u jednom intervjuu, a šturo progovarajući o tim ratnim vremenima, prisjetio se i kako je za njega vrhuhac nesreće bio kada se njegova obitelj našla u izbjegličkim kolonama koje su dolazile iz Knina.
I dok se o Ponošu u ratnom razdoblju malo toga zna, poznato je da je u Ministarstvu obrane Srbije i Crne Gore bio načelnik Ureda za integraciju u Upravi za međunarodnu vojnu suradnju, krajem 2006. godine unaprijeđen je u čin general-pukovnika, a onda je odlukom tadašnjeg srbijanskog predsjednika Tadića postao načelnik Generalštaba.
Tu poziciju napustio je nakon što se sukobio s ministrom obrane Draganom Šutanovcem. Nije se Ponoš dugo nakon toga zadržao u vojnoj službi, ali je zato 2010. godine imenovan pomoćnikom Vuka Jeremića, koji je u to vrijeme obnašao dužnost srpskog ministra vanjskih poslova. Ujedno je bio šef Jeremićeva kabineta kada je on bio predsjednik 67. zasjedanja Opće skupštine UN-a.
Kada se Jeremić vratio u Srbiju, Ponoš s njime osniva stranku, pa iako se s njim nedavno razišao, ostao je običan član Narodne stranke koju su zajednički osnivali. Obiteljsko porijeklo i žena Hrvatica trajno su ga vezali uz Knin, gdje je godinama održavao prijateljske odnose s bivšom kninskom gradonačelnicom Josipom Rimac.
Vučićevo svaštarenje
Ponoš je u Srbiji na glasu kao jedan od najžešćih Vučićevih kritičara, opisuju ga kao čovjeka bez dlake na jeziku, ali i kao političara koji doživljava orkestirirane udare režimskih medija koji su još jesenas po Vučićevu nalogu protiv njega pokrenuli kampanju u kojoj su ga prozvali NATO-ovim kandidatom i uništavačem vojske.
Međutim, izgleda da je Srbima najveći problem to što nije previše nacionalistički obojen, nego je, upravo suprotno, otvoren, umjeren i liberalan. Takvo što ondje još ne prolazi. Inače je u jednom od svojih posljednjih televizijskih nastupa Ponoš izjavio da Srbija treba zadržati neutralnost u pogledu ruske invazije na Ukrajinu te da ne treba slati vojsku u Ukrajinu jer se opredijelila za mirovne misije pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda i Europske unije.
“Ja ne podržavam ulazak Srbije u NATO, ja podržavam članstvo Srbije u Partnerstvu za mir i neutralnost, predsjednik države ne donosi odluku o tome, ali snaga njegove riječi je ogromna i svakako treba reći koji je njegov stav. Ovo je moj stav, i on nije od jučer, on je iz vremenaa kada sam bio načelnik Generalštaba. Režim me pokušava crtati kao NATO-ova generala, a jedini dokaz im je to što sam završio neke škole u zemljama članicama NATO-saveza i to što sam surađivao sa zapovjednicima KFOR-a, što je inače bio jedini način da se osigura kakva-takva stabilnost i mir na Kosovu i Metohiji”, izjavio je Ponoš kritizirajući Vučićevo svaštarenje uz opasku da svatko mora raditi svoj dio posla, što aktualni srpski predsjednik, prema njegovim riječima, ne čini.