3. listopada 2017.godine, u 74. godini nakon duge i teške bolesti preminuo prof. dr. sc. Mirko Šamija, doajen hrvatske onkologije, jedan od najuspješnijih hrvatskih liječnika, specijalist radioterapije i onkologije, redovni profesor u mirovini
Prof. dr. sc. Mirko Šamija, dr. med., bio je specijalist radioterapije i onkologije, umirovljeni redoviti profesor i dugogodišnji voditelj Službe za radioterapijsku onkologiju u Klinici za tumore u Zagrebu koji je bio uvelike zaslužan za razvoj hrvatske onkologije. Bio je mentor većini danas vodećih hrvatskih onkologa. Pokrenuo je značajne promjene i pomake u hrvatskoj onkologiji, posebice u području edukacije, primarne i sekundarne prevencije raka te povezivanja hrvatske sa svjetskom onkologijom. Početkom novog tisućljeća u Hrvatsku je uveo 3-dimenzionalnu konformalnu radioterapiju i podignuo standarde u hrvatskoj radioterapiji na svjetsku razinu. Objavio je 300-tinjak znanstvenih, stručnih i drugih radova. Urednik je 22 knjige, među kojima su pet udžbenika za dodiplomsku i jedan za poslijediplomsku nastavu. Osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog onkološkog društva HLZ i Zaklade onkologija. Pod njegovim voditeljstvom izrađen je Prijedlog nacionalnog programa primarne prevencije i ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj, koji je poslužio kao temelj i podloga za provedbu nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke, debeloga crijeva i vrata maternice. Glavni je organizator šest dosad održanih nacionalnih onkoloških kongresa, prvih regionalnih kongresa o suportivnoj terapiji onkoloških bolesnika te edukaciji i znanosti u onkologiji. Ovaj potonji pripremao je u suradnji s NCI Center for Global Health, SAD. Bio je suorganizator Srednjoeuropskog onkološkog kongresa (Central European Oncology Congress) koji se od 1998. svake druge godine redovito održavao u Opatiji. Bio je član uredničkih odbora domaćih i međunarodnih časopisa te domaćih i međunarodnih strukovnih udrug te član Odbora za tumore i Odbora za genomiku i proteomiku u onkologiji Razreda za medicinske znanosti HAZU. Kao ugledni hrvatski onkolog bio je i član liječničkog konzilija prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Primio je dva najviša odličja Hrvatskog liječničkog zbora i četiri državna odličja koja dodjeljuje predsjednik Republike Hrvatske za iznimne zasluge u hrvatskoj medicini.
Objavio je preko 300 stručno-znanstvenih radova, uredio 30 zbornika radova i 22 knjige među kojima je jedna dobitnik nagrade J.J.Strossmayer za medicinsku znanost, a dvije su prvi hrvatski udžbenici za poslijediplomsku i dodiplomsku nastavu iz kliničke onkologije. Pripremio je 30-ak međunarodnih, regionalnih i domaćih kongresa i simpozija i jednako toliko knjiga sažetaka. Bio je stručni i znanstveni mentor većini danas vodećih kliničkih onkologa, među kojima su trojica sveučilišnih profesora i dva docenta. U Hrvatskoj je uveo 3-dimenzionalnu-konformalnu radioterapiju koja omogućava primjenu većih doza zračenja na tumor uz veću zaštitu zdravog tkiva. Autor je dokumentarno-edukativnog filma o borbi protiv pušenja, koji je pod naslovom „Rakova obratnica” ostvario u režiji rano preminulog Nikole Ivande. Edukativna poruka filma visoko je ocijenjena na dva svjetska onkološka kongresa. Nakon što je 2000. godine osnovao Hrvatsko onkološko društvo Hrvatskog liječničkog zbora i bio osam godina njegovim predsjednikom, uz brojne stručno-znanstvene aktivnosti i osnivanje 20-ak sekcija unutar Društva, glavna mu je aktivnost bila izrada prijedloga prevencije i ranog otkrivanja raka u Hrvatskoj koji je temelj Nacionalnih programa ranog otkrivanja raka dojke,debelog crijeva i vrata maternice koje provodi Ministarstvo zdravlja RH. Uspostavio je odličnu suradnju s desetak onkoloških svjetskih centara, a posebno s Nacionalnim institutom za rak Sjedinjenih Američkih Država s kojim su započele pripreme za osnivanje Hrvatskog virtualnog instituta za rak. Osnovao je Digitalnu onkološku akademiju. Svi koji su surađivali i susretali se s profesorom Šamijom, pamtit će ga po neizmjernoj energiji, entuzijazmu i toplini koje je uvijek širio oko sebe. Odlaskom u mirovinu prije šest godina osnovao je Zakladu onkologija i tada pokreće brojne aktivnosti među kojima se posebno ističu tečajevi na temu „Onkološka edukacija liječnika i medicinskih sestara obiteljske medicine”. Dosad ih je u Hrvatskoj održano pet, i prvi smo u Europi, na inicijativu prof. Šamije, šire obuhvatili taj vrlo važan segment u liječenju onkoloških bolesnika. U suradnji s Hrvatskim društvom za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva, po prvi put u Hrvatskoj održao je četiri kampanje na temu „Bolesnik treba znati, htjeti, tražiti i sudjelovati ” sa ciljem proaktivnog uključivanja bolesnika, obitelji i udruga u njihovo liječenje. Valja istaknuti i dva znanstvena projekta: „Preventivna onkološka dijagnostika – PrOnDi” i „Proteomska analiza tkiva u bolesnika s karcinomom prostate„ na kojima je radio u suradnji s tvrtkom Ericsson Nikola Tesla i Institutom Ruđer Bošković.
Nagrade i priznanja:
1. Nagrada Josip Juraj Strossmayer za znanstveno djelo «Radioterapija»
2. Nagrada Hrvatskog liječničkog zbora za razvoj znanstvene i medicinske misli i znanosti ‘Ladislav Rakovac’ te priznanja začasnog člana HLZ
3. Četiri visoka državna odličja: a. Spomenica domovinske zahvalnosti b. Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske c. Red kneza Domagoja s ogrlicom d. Orden Ruđera Boškovića
4. 2016. godine dodijeljena mu je Nagrada Grada Zagreba za iznimne zasluge u razvoju i međunarodnom povezivanju hrvatske onkologije. Članstva u stručnim organizacijama: a.a) domaćim 1. Hrvatski liječnički zbor, član 2. Hrvatsko onkološko društvo HLZ, počasni predsjednik 3. Hrvatsko društvo za hospicij i palijativnu skrb HLZ, član 4. Hrvatsko društvo za liječenje boli HLZ, član Upravnog odbora
5. Odbor za genomiku i proteomiku u onkologiji Razreda za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, redoviti član
Stranim 1. ESTRO – Europskog društvo za radioterapiju, član 2. EACR – Europsko društvo za istraživanje raka, član 3. ASCO – Američko onkološko društvo, član 4. ASTRO – Američko društvo za radioterapijsku onkologiju, član 5. Fletcher’s Society, član Uz organizaciju brojnih stručnih i znanstvenih simpozija i sastanaka s međunarodnim sudjelovanjem – od 1996. organizira međunarodni onkološki kongres kojega je ujedno i suosnivač, a koji se pod naslovom Central European Oncology Congress – CEOC od 1996. redovito održava u Opatiji (2013. održan deveti). – od 2001. kao predsjednik Hrvatskog onkološkog društva HLZ pokreće i osniva Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem na kojem, uz organizacijsku potporu HOD HLZ, od 2001. svake druge godine okuplja hrvatske onkologe. – 2008. pokreće hrvatski kongres s međunarodnim sudjelovanjem na temu POTPORNO I PALIJATIVNO LIJEČENJE ONKOLOŠKIH BOLESNIKA koji se četiri godine zaredom održavao na Brijunima. – 2012. pripremio i u organizaciji Zaklade onkologija – Hrvatska uspješno ostvario I. regionalni kongres SUPORTIVNA TERAPIJA ONKOLOŠKIH BOLESNIKA održan u Sarajevu, BiH 2012. 2013. u organizaciji Zaklade onkologija – Hrvatska i National Cancer Institute, SAD pripremio 1. regionalni kongres EDUKACIJA I ZNANOST U ONKOLOGIJI koji je održan u Zagrebu 2013. 2014. – u organizaciji Zaklade onkologija – Hrvatska i Kliničkim centrom Crne Gore priprema II. regionalni kongres SUPORTIVNA TERAPIJA ONKOLOŠKIH BOLESNIKA koji će se održati u Budvi, Crna Gora 2014. Objavio je sveukupno više od 300 radova među kojima 61 znanstvenih od kojih je 29 indeksirano u CC; urednik je 24 objavljene knjige među kojima su šest udžbenika za dodiplomsku i jedan za poslijediplomsku nastavu, 2 monografije i jedne skripte. Do godine 1997. sudjelovao kao suradnik u četiri znanstvena projekta, a od 1997. godine bio je voditelj i suradnik na sljedećim projektima koje je odobrilo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske: 1 „Ustanovljavanje mikrometastaza melanoma u cirkulaciji”, voditelj prof. dr. sc. Mirko Šamija (od 1997. do 2001.) 2. „Ekspresija gena za citokine u bolesnika tijekom zračenja”, voditelj prof. dr. sc. Antonio Juretić (od 1997. do 2001.) 3 „Imunohistokemijska izražajnost kancer / testis tumorskih antigena u raku pluća”, voditelj prof. dr.sc. Mirko Šamija (od 2002. do 2006.) 4. „Utjecaj kemo i radioterapije na limfocite u operiranih bolesnika s rakom rektuma” , voditelj prof. dr. sc. Antonio Juretić (od 2002. do 2006.) 5.„Proteomska analiza tkiva u bolesnika s karcinomom prostate“ – u tijeku. Prvi voditelj prof. dr. sc. Mirko Šamija (od 2008. do 2009.), sadašnji voditelj dr. sc. Mario Cindrić (od 2009. do danas)
Godine 2010. s 15 suradnika pokreće projekt pod naslovom Preventivna onkološka dijagnostika – PrOnDi koji je u tijeku. Ostala stručna djelatnost • Od 1994. mentor je petorici specijalizanata radioterapije i onkologije. • Od 1995. član je Komisije za polaganje specijalističkih ispita iz radioterapije i onkologije. • 1997. izdao monografiju povodom dvadeset i pete godišnjice Službe za radioterapijsku onkologiju Klinike za tumore u Zagrebu. (Šamija M: Dvedeset i pet godina 1972. – 1997. Službe za radioterapijsku onkologiju u Klinici za tumore u Zagrebu. Globus, Zagreb, 1997.)
• 1998. Voditelj je Simpozija „Kako spriječiti, prepoznati i liječiti rak“ u organizaciji Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Nastavna djelatnost A. Sudjelovanje u nastavi a) Dodiplomska nastava
• Tijekom 1992./93., 1993./94. i 1994./95. bio je nositelj kolegija Prva pomoć u Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
• Tijekom akademske godine 1993/94., 1994./95. sudjelovao je u izvršenju nastave iz kolegija Virologija i Onkologija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
• Glavni je urednik udžbenika „Klinička onkologija“ koji se nastavu za studente medicine uvodi 2006.
• Od 2008. na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu uvodi i održava nastavu iz kolegija Klinička onkologija.
• U školskoj godini 2008./2009. u suradnji s Hrvojem Kaučićem pripremio skriptu, a 2012. godine knjigu „Klinička onkologija“ koju je Stručno vijeće Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, na prijedlog Povjerenstva za izdavačku djelatnost, prihvatilo i koristi se kao udžbenik i priručnik u nastavi Veleučilišta. b) Poslijediplomska nastava
• od 1980. povremeno predaje kod nositelja pok. prof. dr. Željka Maričića, prof. dr. I. Voskresenskog, doc. dr. Ive Kraljića, prof. dr. Nede Stigelmayer, prof. dr. Branke Vizner, prof. dr. Višnje Majerić-Kogler i prof. dr. Antona Rotha na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
• 1993. voditelj je tečaja trajne izobrazbe liječnika pod naslovom “Uloga zračenja u liječenju raka: gdje, kada i kako?” koji je na Znanstveno-nastavnom vijeću Medicinskog fakulteta u Zagrebu prihvaćen kao tečaj poslijediplomske nastave prve kategorije
• Glavni je urednik udžbenika „Onkologija“ koji se postdiplomsku nastavu za studente medicine uvodi 2000.
• Godine 2011. uvodi onkološku edukaciju za liječnike obiteljske medicine koja se provodi u suradnji Zaklade onkologija – Hrvatska i Medicinskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strosmayer u Osijeku
• od 2012. provodi onkološku edukaciju za liječnike obiteljske medicine u suradnji Zaklade onkologija – Hrvatska i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Uveo je program upoznavanja radioterapijske onkologije za liječnike na stažu. Edukacijska predavanja za liječnike na specijalizaciji radioterapije i onkologije te liječnike drugih struka. Uveo je onkološku edukaciju za liječnike obiteljske medicine i medicinske sestre koja se provodi u suradnji Zaklade onkologija – Hrvatska i Medicinskih fakulteta Sveučilišta u Osijeku i Rijeci.
Sa profesorom Šamijom imala sam čast surađivati dugi niz godina u Zakladi Onkologija te na brojnim kongresima i okruglim stolovima vezanih uz područje palijativne medicine i palijativne skrbi. Naš dugogodišnji rad rezultirao je, s brojnim autorima i koautorima, publikacijom sveučilišnog udžbenika Palijativna medicina: temeljna načela i organizacija, klinički pristup terminalnom bolesniku i medicinska etika skupine urednika koji nosi ponosan status prvog sveučilišnog udžbenika iz palijativne medicine u Republici Hrvatskoj. Rad i druženje s profesorom uvijek su bili simbioza znanja, rada i ugodnog druženja. Uvijek sam se divila njegovoj ležernosti u rješavanju ponekada i ne malih problema te vrsnoj komunikaciji sa kolegama i suradnicima u kojoj je spontanošću i šarmom uvijek ostvario ugodnost i predstavljao onu skupinu ljudi s kojim volite komunicirati, s kojom se volite družiti. Bio je vrstan liječnik, profesor, organizator i govornik. Stručnost obogaćena humanošću bili su njegova karakteristika pri izlaganju i predavanju. Stariji su to cijenili a mlađi poštivali i učili od njega.
Mirko Šamija preminuo je u 74. godini života kao doajen hrvatske onkologije, liječnik, redoviti profesor u mirovini, suprug, otac i djed.
Počivao u miru!