TERAPIJA NAKON NAPORNOG TJEDNA: Svoj mir pronađite u planinama

FOTO: Pixabay

Ubrzani način života, kojeg u današnje vrijeme nikako ne možemo izbjeći, ostavlja nam malo vremena kojeg bismo mogli posvetiti očuvanju našeg zdravlja.

Postoji mnogo aktivnosti kojima možete pomoći samima sebi da se osjećate bolje.

Ako nemate ni malo vremena tijekom tjedna, može to biti i planinarenje vikendom.


Upravo je planinarenje mnogima savršena aktivnost. Jedan od njih je i Berislav Banek, dr. med. specijalist hitne medicine u mirovini te dugogodišnji strastveni planinar.

“Planinarim od mladosti, a kako živim na rubu Medvednice nije mi bilo teško doći u susret planini. Ljubav prema planini, planinarenju i prirodi razvijala se postupno ili naglo. Ne znam ni sam. Volim promatrati prirodu u kojoj se nalazim. I sitnice, cvijeće, stijene, planinske pejzaže, životinje. Uvijek velim – tko se žuri u planini ne zamjećuje ništa ili vidi vrlo malo“, opisuje dr. Banek.



Koliko su liječnici zapravo svjesni doprinosa planinarenja ljudskom zdravlju, pokazuje i osnivanje Planinarskog kluba Hrvatskog liječničkog zbora. Dr. Banek je trenutni predsjednik tog Kluba koji je osnovan 1995.g. na poticaj prof. dr. Željka Poljaka, doajena hrvatskog planinarstva, kojem je cilj bio potaknuti liječnike da se aktivno bave planinarenjem.

“Kao i svaka druga umjerena fizička aktivnost i planinarenje pomaže organizmu na način da jača tjelesne mišiće, razgibava, a time i poboljšava pokretljivost zglobova te izvrsno djeluje na srčani rad i krvotok, odnosno poboljšava cirkulaciju, a time i opskrbu kisikom mišićnog sustava. Pojačanim mišićnim radom stječe se dobra tjelesna kondicija, smanjuje se prekomjerna tjelesna težina i masnoća u krvi, a sve zajedno povoljno djeluje na rad čitavog organizama. Fizička aktivnost i boravak u prirodi uz sve navedeno smanjuje stres kojem smo izloženi u svakodnevnim situacijama”, kaže dr. Banek.

Planinarenje je izvrsno i za ljude koji imaju kronične bolesti. To su, primjerice, kronične bolesti srca i krvnih žila, povišen krvni tlak, kronično oštećenje koštano-mišićnog sustava, poglavito zglobova s trajnom boli i ograničenom mogućnošću kretanja.

Planinarenjem se produbljuje i disanje, pluća rade punom snagom, a to dovodi do poboljšanog plućnog kapaciteta, odnosno povećane dopreme kisika u krvotok.

“Planinarenje, iako prekrasno, a djelomično i veoma naporno, donosi i svoje opasnosti na koje moramo biti pripravni i znati ih prepoznati. Neke opasnosti se nalaze u samom okolišu poput divljih ili otrovnih životinja i biljaka. Pažljivim hodanjem i gledanjem najčešće se mogu zaobići naročito zmije otrovnice. Uvijek postoji i opasnost od nastanka ozljeda – velika je razlika između uganuća noge u gradu i u planini.

Najveća opasnost, naročito pri napornom usponu, smo mi sami sebi. Pritom mislim da pri naporu, ali i porastom visine, ljudsko tijelo dolazi do svojih granica preko kojih ne smije ići dalje i ne smije ih podcijeniti. Npr. gubitak snage, bol u mišićima, osjećaj zaduhe ili ubrzanog lupanja srca prvi su znakovi pojave umora. Pojava umora je zapravo prvi alarm organizma koji javlja da nam odmah treba odmor. Ne prepoznamo li to ili takvo stanje podcijenimo, dolazi do poremećaja koordinacije i ravnoteže, ograničene sposobnosti opažanja i time se izrazito ugrožava život.

Pri velikim visinama tu je i pridruženi nedostatak kisika pa ubrzanjem frekvencije disanja i srčanog rada dolazi do zadovoljavajuće distribucije kisika u krv. Još je jedna važna stvar pri planinarenju, a to je adekvatna obuća i odjeća. Obuća mora biti čvrsta, poželjno povišena da učvršćuje skočni zglob, sa gumenim đonom koji sprječava klizanje i olakšava hodanje po teškim terenima. Odjeća mora biti prozračna, a u hladnim uvjetima dovoljno topla“, kaže dr. Banek.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI