U studenome se obilježavao Svjetski dan dijabetesa, no s obzirom na rastući broj oboljelih od te bolesti, o njoj bi se trebala podizati razina svijesti kada god je to moguće. Naime, šećerna bolest može se definirati kao globalna pandemija jer je broj bolesnika narastao do razine koja bi prije nekoliko desetljeća zvučala nerealno.
Prema posljednjim svjetskim procjenama, čak 463 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću, od čega je 59 milijuna iz Europe. Ono što je zabrinjavajuće jest činjenica da polovica nema postavljenu dijagnozu te se ne liječi. No šećerna bolest može biti ozbiljna ugroza za zdravlje, od nje godišnje umre više od 4 milijuna, od kojih je 465.900 Europljana, a svaka druga osoba mlađa je od 60 godina. Za liječenje ove bolesti na svjetskoj razini troškovi zdravstvene zaštite iznose 759 milijardi dolara.
Promjena načina života najznačajnija je za toliki porast jer nam je danas visokokalorična hrana najdostupnija i najjeftinija. Isto tako, većina radno aktivnog stanovništva posao odrađuje sjedeći barem osam sati, a kada se k tomu još priboji i dolazak i odlazak s posla autom ili javnim prijevozom, tjelesna aktivnost je ozbiljno smanjena.
Prema podacima CroDiab registra, u Hrvatskoj je u 2020. godini bilo 310.212 osoba sa šećernom bolešću. Broj oboljelih povećava se iz godine u godinu, a zabrinjavajući je podatak da postavljenu dijagnozu ima tek 60 posto oboljelih, pa prema neslužbenih procjenama u našoj državi zapravo čak pola milijuna ljudi živi sa šećernom bolešću. Dijabetes je u 2019. godini bio 3. vodeći uzrok smrti s udjelom od 7,8 posto. S ciljem unapređenja zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću, kao i praćenja komplikacija, morbiditeta i mortaliteta te osnovnih kliničkih pokazatelja, u Hrvatskoj je 2000. godine osnovan Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću. Kako bi se uspješno prikupljali i analizirali podaci koji mogu biti veoma važni u daljnjem liječenju i praćenju ove bolesti, od 2004. godine obvezna je prijava za sve liječnike primarne i sekundarne zdravstvene zaštite koji u svojoj skrbi imaju osobe sa šećernom bolešću.
Većina hrane koju konzumiramo pretvara se u glukozu (šećer), što organizam koristi za energiju. Za proizvodnju inzulina, hormona koji regulira razinu šećera u krvi, zadužena je gušterača, a višak se pohranjuje u mišiće i jetru. No ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, glukoza ne može ući u stanice i ostaje u krvi. U tom slučaju, dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja dijabetesa. Šećerna bolest je kronična bolest, a postoje dva osnovna tipa.
Kod tipa 1 gušterača ne proizvodi inzulin, a kod tipa 2 učinak proizvedenog inzulina je smanjen.
Šećerna bolest tip 1 javlja se zbog poremećaja imunosnog sustava te se stvaraju antitijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače. Ovaj tip se razvije uništenjem 70 do 90 posto stanica, a najčešće se javlja kod djece i mlađih osoba. Uzrok tipa 1 još nije definiran, no prema dosadašnjim istraživanjima, rizični čimbenici mogu biti genetski i okolišni, kao i izlaganje nekim virusnim infekcijama. Kod tipa 1 bolest nastaje iznenada, dok kod tipa 2 simptomi nisu toliko izraženi, zbog čega do postavljanja dijagnoze u prosjeku prođe i od pet do sedam godina.
Velika smrtnost
Tip 2 ima 90 posto ljudi sa šećernom bolešću i obično se otkrije u starijoj dobi, kada nastupe komplikacije na drugim organima. Za ovaj tip su rizični čimbenici dob iznad 40 godina, pozitivna obiteljska anamneza, pretilost, fizička neaktivnost, visoki krvni tlak, snižene vrijednosti HDL kolesterola, povišene vrijednosti triglicerida te smanjena tolerancija na glukozu.
S obzirom na to da prema svjetskim podacima, ali i nacionalnim, gotovo polovica osoba oboljelih od dijabetesa ni nema postavljenu dijagnozu, neki od upozoravajućih simptoma zbog kojih biste trebali otići liječniku su učestalo mokrenje, umor i iscrpljenost, iznenadne smetnje vida, rane koje sporo zacjeljuju, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, manjak koncentracije te češće infekcije nego inače.
Šećerna bolest može izazvati ozbiljne komplikacije, stoga ju je vrlo važno dijagnosticirati jer se boljom regulacijom dijabetesa pojava poteškoća može znatno smanjiti. Naime, povišena razina šećera u krvi s vremenom oštećuje krvne žile kao i drugo unutarnje tkivo. U stijenke malih krvnih žila ugrađuju se složene tvari koje dovode do zadebljanja i popuštanja. Te krvne žile zadebljavaju kožu i živce i opskrbljuju ih sa sve manje krvi.
Ako se razina šećera ne kontrolira, može doći do povišene razine masnih tvari u krvi, što vodi do ubrzane ateroskleroze, razvoja plakova u krvnim žilama. Slaba cirkulacija usporava zacjeljivanje ozljeda, a može oštetiti i kožu, živce, noge, bubrege i dr.
Zbog navedenog, komplikacije mogu biti prilično ozbiljne, a to su infarkt srca i moždani udar. Jedna od njih je i gubitak vida, odnosno dijabetička retinopatija do koje dolazi zbog oštećenja krvnih žila. Šećerna bolest može negativno utjecati i na bubrege pa je ponekim pacijentima zbog zatajenja potrebna dijaliza. Oštećenje živaca može se manifestirati na nekoliko načina.
Česte amputacije
U slučaju da oslabi jedan živac, tada naglo može oslabjeti ruka ili noga, a ako su oštećeni živci šaka, nogu i stopala, dolazi do boli s trncima, slabosti u rukama i nogama. Također, zbog slabe opskrbe krvlju može doći do vrijedova, odnosno do sporog zacjeljivanja rana. U slučaju da dođe do velike infekcije koja slabo zacjeljuje, ponekad je nužna amputacija tog dijela noge.
Primarni cilj liječenja šećerne bolesti je održavati razinu šećera u krvi unutar normalnih granica što je više moguće. Potpuno normalnu razinu teško je održati, ali što je razina kod dijabetičara bliža tomu, to je manja vjerojatnost razvijanja komplikacija. Povećana opasnost od prekomjernog davanja inzulina glavni je problem u kontroli razine šećera, a posljedica toga je niska razina šećera u krvi, poznatija kao hipoglikemija.
Liječenje šećerne bolesti je dugotrajno, a kako bi osobe koje boluju od nje imale kvalitetan život, nužno je pridržavati se niza mjera. Uz terapije i lijekove, vrlo je važno da osoba koja ima dijabetes konzumira zdrave namirnice, kreće se i izbjegava “poroke”.
Dakle, nužno je izbjegavanje hrane sa zasićenim masnim kiselinama, hrane bogate jednostavnim šećerom, kao i alkohola. Obroci bi se trebali jesti redovito, zbog čega je vrlo važno imati plan, odnosno organizirati prehranu. Mnogim pretilim osobama s tipom 2 šećerne bolesti liječenje ne bi ni trebalo da izgube na težini i redovito vježbaju. No za brojne osobe s dijabetesom to je težak zadatak, a upravo se tjelovježbom izravno snižava razina šećera u krvi.
U ranim fazama dijabetesa pravilna prehrana i tjelesna aktivnost mogu biti snažno sredstvo kontrole bolesti.
Bitna je ravnoteža
Isto tako, bitno je i održavanje tjelesne težine u poželjnim vrijednostima i naravno redovita kontrola u svrhu ranog otkrivanja mogućih komplikacija. Opće je poznato da je nikotin štetan, a za osobe s dijabetesom pušenje može uzrokovati još veća oštećenja. Kako bi izbjegli dodatne komplikacije, preporučuje se prestanak pušenja.
Nužno je i paziti na infekcije na stopalima, a poželjni su i godišnji pregledi očiju. Osobe sa šećernom bolešću uvijek bi trebale nositi karticu ili Medic Alert narukvicu na kojoj piše obavijest da boluju od dijabetesa kako bi okolina i medicinski djelatnici znali kako postupati u slučaju ozljede ili niske razine šećera u krvi. Iako se tip 1 šećerne bolesti ne može prevenirati, rizik od obolijevanja od tipa 2 može se itekako smanjiti zdravim životnim navikama.
Učenje o bolesti može biti vrlo korisno za osobe s dijabetesom kako bi se osvijestili i došli do saznanja što mogu učiniti da šećer dovedu do optimalne razine. Odricanje od torti na rođendanima, alkohola na svadbama te svakodnevna tjelovježba nije navika koja dolazi preko noći, stoga je vrlo važna i podrška bližnjih jer tada je sve lakše, a motivacija za duljim i kvalitetnijim životom samo raste.