S dolaskom toplijih dana i buđenjem vegetacije pojavljuju se i krpelji. Iako se pojavljuju od proljeća do jeseni, a posebice u ožujku, ima ih tijekom cijele godine. Najčešće se nalaze u niskom raslinju i grmlju, šikarama, visokim travnatim staništima i šumama, i to na listovima i granama.
Stoga boravak u prirodi donosi opasnost da će se krpelj, tražeći domaćina, prihvatiti na kožu te potom zabosti svoje rilce i početi sisati krv. Ubod je bezbolan i nerijetko se nametnik zamijeti tek kada nabubri od popijene krvi.
U opasnosti su svi ljudi, ali posebice su na udaru djeca. Vjerojatno nema čovjeka koji nije barem jedanput u životu na svom tijelu pronašao krpelja i nakon početne panike “što učiniti s njim” poslušao razne savjete narodne medicine i pokušao ga sam izvaditi.
Čekanje žrtve
Što su krpelji i zašto je njihov ubod tako opasan? Krpelji su sitne životinjice koje pripadaju skupini člankonožaca. Oni su paučnjaci, a od kukaca se razlikuju oblikom i drugim biološkim svojstvima. Važni su jer se hrane krvlju životinja i čovjeka te mogu prenositi mnoge zarazne bolesti, uključujući i one koje su zajedničke ljudima i životinjama. Razvoj krpelja odvija se u nekoliko faza: jaje, ličinka, nimfa i odrasla jedinka.
U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji šumski krpelj. Do nas dolaze skriveni na vlatima trave, granama i listovima grmlja i drveća, gdje čekaju prolazak pogodnog domaćina – toplokrvne životinje ili čovjeka. Nakon što se prihvati na domaćina, krpelj hoda više sati po tijelu u potrazi za mjestom gdje će se učvrstiti svojim rilom. Probadanje kože traje desetak minuta i ne osjeća se zbog tvari u slini koje djeluju kao anestetik.
Krpelji se zaraze pri hranjenju na šumskim životinjama, a zarazu svojim ubodom mogu prenijeti i na čovjeka ako se nađe u njihovu prirodnom okolišu. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosilaca, i rezervoari uzročnika. Nasreću, samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Najčešće bolesti koje prenose jesu borelioza, erlihioza, rikecioza, krpeljni meningoencefalitis. Njihovo pojavljivanje ovisi o prirodnom staništu prenosilaca te se ove bolesti pojavljuju samo na određenim područjima.
Možete li krpelja sam izvaditi ili treba svaki put ići liječniku te o tome kako se zaštititi i koje sve bolesti mogu prouzročiti krpelji razgovarali smo s dr. Milivojem Jovančevićem iz Poliklinike Salvea.
“Krpelji su, nažalost, prenositelji dviju bolesti: jedna je bakterijska (lajmska borelioza – uzročnik Borrelia burgdorferi), a druga je virusna (virusna upala mozga i moždanih ovojnica uzrokovana zapadnoeuropskim tipom virusa krpeljnog meningoencefalitisa). Borelioza može imati blaži oblik, za koji su specifični karakterističan osip koji neprestano mijenja svoj oblik, vrućica, mučnina, bolovi u mišićima i kostima te glavobolja. Također može imati prošireni oblik koji karakteriziraju meningitis, upala srčanog mišića, kljenut ličnog živca – facijalisa te oticanje zglobova. Treći je kronični oblik uz nespecifične smetnje živčanog sustava, srca i zglobova. Liječi se antibioticima. Bitno je napomenuti kako ne postoji cjepivo za zaštitu od ove bolesti”, rekao je dr. Jovančević.
Teške posljedice
Primijeti li se da se u roku od dva do 30 dana nakon ugriza krpelja na mjestu ugriza pojavljuje crvenilo na koži ovalnog ili prstenastog oblika koje se lagano širi i doseže promjer najčešće veći od 5 centimetara i ostaje i do nekoliko tjedana, a u sredini postupno blijedi stvarajući karakterističan oblik, tada se svakako treba javiti liječniku.
Doktor Jovančević dodao je kako je posebno opasna bolest krpeljni meningoencefalitis, što je virusna upala mozga i njegovih ovojnica koja u djece prolazi uglavnom bez trajnih posljedica. Prijenosnik virusa je šumski ili obični krpelj koji je njime zaražen. To je izrazito sezonska bolest, koja počinje u ožujku, jenjava tijekom ljetnih mjeseci i ponovno se učestalije javlja tijekom rane jeseni. Inkubacija virusa traje od 1 do 2 tjedna, nakon čega nastupa stanje povišene tjelesne temperature, malaksalosti i umora. Nakon toga dolazi do trajnog ili privremenog poboljšanja a onda može nastupiti upala mozga i moždanih ovojnica praćena visokom temperaturom, smanjenim stupnjem svijesti, jakim glavoboljama i drugim poremećajima.
Bolest prolazi spontano, liječi se simptomatski – dostatnim unosom tekućine i snižavanjem temperature. Blaži oblici, kada opće stanje djeteta nije teže poremećeno, mogu se liječiti kod kuće. Teži oblici, kada je prisutno učestalo povraćanje i nemogućnost odgovarajućeg unosa tekućine i elektrolita, liječe se bolnički primjenom infuzija i lijekova protiv bolova i vrućice.
Iznimno u slučaju teškog oblika upale mozga mogu se javiti trajne neurološke poteškoće. Riječ je različitim neurološkim simptomima – ovisno o moždanoj regiji koja je bila jače zahvaćena.
Protiv virusa, međutim, postoji vrlo učinkovita zaštita cijepljenjem.
Dr. Jovančević je rekao kako bi to trebale učiniti osobe koje posjećuju područja u kojima se nalaze krpelji zaraženi virusom proljetno-ljetnog krpeljnog meningoencefalitisa, posebice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, sjeverno od rijeke Save, ali postoje i žarišta u Gorskom kotaru i u Istri. U većem broju europskih zemalja – u pravilu gdje je jako visok postotak zaraženih krpelja u cijeloj zemlji – ovo je cjepivo u redovitom programu imunizacije.
Druga doza
Važno je cijepiti dijete protiv krpeljnog meningoencefalitisa, a to se čini inaktiviranim (mrtvim) cjepivom u tri doze.
“Između prve i druge doze treba proći između 2 tjedna i 3 mjeseca, a između druge i treće od 9 do 12 mjeseci. Cijepiti se mogu djeca starija od godine dana. Cjepivo se može primijeniti istovremeno s drugim cjepivima u dječjoj dobi. Nakon 3 godine potrebno je docjepljivanje. No, neka djeca ne smiju se cijepiti protiv krpeljnog meningoencefalitisa ili moraju pričekati. To su djeca koja su alergična na neki sastojak cjepiva ili su nekada doživjela težu alergijsku reakciju na jaja”, naglasio je dr. Jovančević.
S obzirom na to da su krpelji opasni, upitali smo doktora postoje li statistički podaci o broju zaraženih.
“Procjenjuje se da godišnje oboli oko 70 ljudi s jasnom kliničkom slikom. Najviše ih je u Zagrebačkoj županiji. No broj zaraženih ovim virusom puno je veći jer većina njih ne razvije meningitis, a ima ih 11 posto prema podacima Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu. Načelno, opći rizik na razini Hrvatske nije visok, no za djecu i odrasle koji puno vremena provode u prirodi u predjelima gdje je veći postotak zaraženih krpelja velik je. Stoga se ova populacija treba cijepiti”, rekao je.
U doba velikih klimatskih promjena i insekti se tomu prilagođavaju, no dr. Jovančević ističe kako ne postoje nikakvi podaci o tome, ali se može očekivati da se zbog zatopljenja produljuje razdoblje kada su krpelji aktivni. Čim dođu topli dani, oni izlaze iz svojih podzemnih skloništa i idu u potragu za toplokrvnim sisavcima. Mete su im ljudi i životinje. Krpelji se povlače kada počne hladnije doba i mrazovi.
Doktor je preporučio i da pri vađenju krpelja slijedimo određene savjete te da ne treba ići liječniku kada se pronađe krpelj u tijelu.
Jednostavna obrana
Napomenuo je da struka preporučuje uhvatiti krpelja što bliže koži i povući, bez trzaja, okomito prema gore. Ako u koži zaostane rilce ili dio prednjih nožica, ne trebate se brinuti, organizam će to odstraniti kao strano tijelo. Nakon vađenja može se staviti vatica natopljena alkoholom. Ako se nakon par dana, a katkada i nakon par tjedana, na mjestu uboda pojavi crvenilo koje se počinje širiti i u sredini blijedjeti, treba se javiti liječniku jer je to znak infekcije borelijom i potrebna je antibiotska terapija.
Iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” kažu da prije odlaska u prirodu radi rekreacije ili obavljanja poslova na otvorenom treba pomisliti na mogućnost uboda krpelja.
1. Izbjegavajte provlačenje i puzanje kroz grmlje, šikare i gusto raslinje, ostavljanje odjeće na grmlju, travi i ležanje na tlu.
2. Hodajte obilježenim stazama.
3. Tijekom boravka u prirodi nosite hlače dugih nogavica i majice dugih rukava, zatvorenu obuću, preporučuje se nogavice hlača ugurati u čarape, a majice u hlače kako bi se spriječio dolazak krpelja na kožu. Bolja je svijetla odjeća na kojoj se krpelj može lakše uočiti.
4. Primijenite sredstva za odbijanje krpelja i nanesite ih na dijelove tijela koji nisu prekriveni odjećom i obućom te izbjegavajte oči, usta, a kod male djece i šake jer ih često stavljaju u usta. Repelenti djeluju nekoliko sati, ovisno o vrsti repelenta i znojenju kože. Mogu se nanijeti i na odjeću.
5. Pregledajte se svaka dva do tri sata tijekom boravka te nakon odlaska iz prirode. Posebice obratite pozornost na rubno područje vlasišta iza uha, zatiljak, vrat, prepone, pazuha, područje iza koljena, pupak.