Preselite ljutnju iz srca u glavu!

pixabay

Najviše zabrinjava što iskaljivana ljutnja pojačava zdravstvene rizike - od srčanog oboljenja do moguće pojave raka. Nažalost, i ljudi koji prigušuju bijes doživljavaju iste fizičke reakcije kao i oni koji izražavaju svoje neprijateljstvo - napetost mišića, povišenje krvnog tlaka...

Prvo, jedna novost: vjerovanje da je zdravo „dati si oduška“, više ne vrijedi! Ispitivanja su pokazala da provala gnjeva povećava taj gnjev i produžuje ljutnju, kao što mijeh raspiruju vatru. Ono što još više zabrinjava, iskaljivana ljutnja pojačava zdravstvene rizike – od srčanog oboljenja do moguće pojave raka. Nažalost, i ljudi koji prigušuju bijes doživljavaju iste fizičke reakcije kao i oni koji izražavaju svoje neprijateljstvo (napetost mišića, povišenje krvnog tlaka).

Ne iznenađuje, ali najosjetljiviji su ljudi s neprijateljskim osobnostima, kojima je pred očima samo ljutnja, bez obzira da li ju izražavaju ili ne. Ljudi koji su kronično ljuti, imaju više nego dvostruku vjerojatnost da će doživjeti srčani udar, nego mirne, hladnokrvne osobe. U jednoj studiji je utvrđeno da izrazito ljute žene imaju četiri puta veću vjerojatnost da će imati povećanu koncentraciju kolesterola u krvi i da će imati prekomjernu tjelesnu težinu, nego one mirnije. Ljudi tog tipa osobnosti češće obolijevaju i od drugih raznih bolesti. Oni imaju sklonosti da više jedu, da više puše, da piju više i da imaju reakciju „napadni ili pobjegni“, nego mi ostali, kad smo ljuti.

Od ljutnje do infarkta…

Ljutnja potiče lučenje stres hormona koji uzrokuje ubrzanje srčanog ritma i povišenje krvnog tlaka. Prekomjerna količina tih hormona može oštetiti krvne žile i srčani mišić, suziti krvne žile i zbog pomicanja naslaga na njihovoj stijenci – začepiti ih i konačno – izazvati srčani infarkt. Ti hormoni mogu kompromitirati i obrambeni imunološki sustav, koji je od velike pomoći u borbi protiv infekcija, zloćudnih tumora…

Oko 20 posto ljudi ima ljutitu osobnost, 20 posto ih je ležerno i ostatak je negdje u sredini. Kronično ljute osobe imaju neke zajedničke karakteristike: negativni osjećaji, agresivnost i cinizam – općenito – nepovjerenje prema drugim ljudima i njihovom motivima. Nažalost, nitko ne može točno kazati u kojem trenutku ljutnja postaje opasna.

Međutim, ako je loše – razbjesniti se, a ni potiho u sebi kipjeti – nije bolje, što je onda zdrava alternativa? Upravljati svojim emocijama – niti ih „zakopati“, zatomiti,

niti im dati oduška. Postoje organizirani programi treninga kako postupati s ljutnjom. Klasični način postupka sa svojom ljutnjom je – uzmaknuti, odbrojati do deset, otići na šetnju. To čovjeku daje nekoliko minuta da se smiri i da ponovno stekne uvid, vidik na neposredni razvoj situacije.

Međutim, neke postojeće tehnike omogućuju da se ljutnja „preseli“ iz srca u glavu – s emotivne razine na intelektualnu razinu. Na primjer:

Preispitati sebe: Kad god ste ljuti, stručnjaci preporučuju postaviti sebi četiri pitanja: „Je li to nešto važno?“, „Je li moja ljutnja odgovarajuća?“, „Može li se situacija promijeniti?“, „Je li vrijedno poduzimanja akcije?“ Takva procjena pomaže pretvoriti ljutnju u racionalno razmišljanje i tada je ljutnja pod vašom kontrolom.

Razmotriti svoje opcije: Ako se čovjek nađe u situaciji koja izazove u njega ljutnju, preporučljivo je „izvagati“ alternative i njihove posljedice („kako će reagirati druga osoba ako zatražim da me sasluša“, „trebam li konzultirati prijatelja, kako bi on reagirao u toj situaciji“, itd.). Razmišljajući o takvim ili sličnim pitanjima čovjek se smiri, odvlačeći fokus s ljutnje i dajući mu novu perspektivu, novi izlaz.

Zabilježiti: Proces zapisivanja prisiljava čovjeka da organizira svoje misli, da jasno razmisli, da upotrijebi svoju glavu – radije nego da ju „izgubi“.

Moguća i pomoć psihoterapeuta

Napraviti analizu „troška i koristi“: Dobro se je zapitati: „Hoće li mi ljutnja donijeti bilo kakve koristi?“ Jer, čovjek može pustiti da ljutnja jednostavno prođe, što nije isto kao kada ju je prigušio u sebi. Uputno je napraviti inteligentan izbor kako se ponašati.

Nije uvijek u pitanju napadna osobnost onog koji se ljuti: Ljutiti ljudi imaju sklonost sumnjati u motive drugih. Mnoge stvari koje nas ljute kod drugih – sporost, grubost, neuljudnost, bezobzirnost – nemaju nikakve osobne veze s nama. Držeći to stalno na umu, čovjek može pretvoriti ljutnju u neutralnost ili čak u uživljavanje u probleme drugih (empatija).

Ako je ljutnja svakodnevni pratitelj čovjeka (ako se javlja kod svakog čekanja u nekakvom redu u banci, pošti ili trgovini, ili kod svakog čitanja burzovnog izvještaja), možda je vrijeme da se potraži stručna pomoć kod psihoterapeuta. On može podučiti razne metode opuštanja, poput joge, meditacije, vježbe dubokog disanja, promatranje provocirajućih situacija u mirnijem svjetlu i druge.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI