Gušterača je ključni organ za borbu protiv tumora jer izlučuje važan enzim - tripsin. Kada on dođe do trofoblasta u dovoljnoj količini izjeda proteinsku ovojnicu, tumor, rak je tada bez zaštite i i bijele krvne stanice ga uništavaju
Svi mi u sebi imamo mutirane, tumorske stanice. Glavno je pitanje koliko ih je i kojim metodama ih medicina otkriva. Jedan od dobrih načina je i analiza skupina mutiranih stanica termokamerom kakvu ima svaka bolja vatrogasna brigada. U inozemstvu se i takvi pregledi rade, a njihovi zagovornici smatraju da se ovim postupkom nakupina mutiranih stanica može zbog svoje povišene temperature u odnosu na drugi dio tijela prije uočiti. Kada liječnici ustanove da netko ima rak, onda ta osoba u sebi ima milijarde mutiranih stanica. Isto toliko imamo ih i kad nam kažu da smo se s nekom od konvencionalnih terapija – izliječili. Znate li da naše tijelo šest do devet puta u životu razvije značajne količine stanica raka? Klasična medicina nudi drukčija rješenja i druge pristupe ovoj teškoj bolesti. Zato je najbolje primijeniti i klasične i alternativne metode, ali i mijenjati životne navike, prije svega prehranu. Najvažnije je iz prehrane izbaciti klasični bijeli šećer, ali i sve vrste kruha, pa i onog integralnog. Važno je prepoznati i skrivene šećere u kečapu, kruhu, pa i tzv. prirodnim sokovima.
Za rak će jedan dio znanstvenika okriviti prvenstveno genetske uzroke, a drugi će inzistirati na tzv. egzogenim faktorima; istina je naravno uvijek u sredini.
Kad je imunološki sustav našeg organizma dovoljno jak, stanice raka bit će uništene, spriječit će se njihovo stvaranje i umnožavanje.
Kako se zaštititi od najtežih bolesti?
Na ovo pitanje najbolje je odgovoriti protupitanjem: je li to uopće moguće? Mi to ne znamo, ali je dobro vidjeti što o ovome govore mudri ljudi, ni manje ni više nego nobelovci: to su dr. Beard, dr. Wartburg, dr. Linus Pauling, i dr. Crebs. Tzv. trofoblastnu teoriju raka razvio je dr. Beard, embriolog na Edinburškom sveučilištu i za nju je Nobelovu nagradu dobio još 1902. godine. Prof. Beard zaključio je da su stanice raka i prije embrijske stanice – trofoblasti, jedno te isto.
I stvarno, u trudnoći, trofoblasti imaju sve klasične karakteristike stanica raka. Šire se i množe velikom brzinom dok nalaze svoj put u stijenkama maternice. Zato ih i nazivamo „stanice sveukupnog života“ jer u sebi sadrže sve karakteristike čitavog organizma i imaju puni kapacitet da se razviju u određeni organ ili tkivo. Oko 80% nalazi ih se u jajnicima ili testisima gdje imaju reproduktivnu ulogu. Preostalih 20 % je raspoređeno svuda po tijelu i o njima se zna tek toliko da imaju veze sa regenerativnim procesima i procesima obnavljanja oštećenog tkiva. Stimulator ili katalizator ovih procesa je hormon estrogen. Iako je poznat kao ženski hormon, prisutan je u oba spola.
Danas je poznato da prije embrijska stanica ili „stanica sveukupnog života“ zapravo postaje trofoblast, tj. proizvodi trofoblaste kada dođe u kontakt s estrogenom. Rezultat toga su posteljica ili pupkovina pomoću kojih se hrani embrij.
Na žalost, kada jedan dio onih 20% trofoblasta koji ne služe reproduktivnoj, već regenerativnoj funkciji u procesu ozdravljenja određenog dijela tkiva dođe u doticaj s estrogenom, on postaje tumorsko tkivo – nastaje rak.
Kada se rak, tumor, počne razvijati naš organizam ga pokušava odvojiti od okolnog tkiva i okružuje ga stanicama koje su slične stanicama tog tkiva.
Kako tijelo samo pobjeđuje rak?
Sada je najvažnije uvidjeti kako naše tijelo samo pobjeđuje rak. Svi mi imamo milijarde bijelih krvnih zrnaca, stanica čija je jedna od glavnih uloga uništavanje svega što je strano i štetno za naš organizam. Logično bi bilo da ove stanice, bijela krvna zrnca, jednostavno napadnu ove trofoblaste, mutirane stanice raka i unište ih. Ipak, s obzirom da je po teoriji dr. Bearda rak ništa drugo nego trofoblast, i s obzirom da kao takav nije stran našem organizmu, priroda mu je dala vrlo učinkovit način izbjegavanja bijelih krvnih zrnaca. Jedna od karakteristika trofoblasta je i ta da je okružen tankim slojem proteinske ovojnice koja nosi negativni elektronski naboj, isti kakav imaju i stanice bijelih krvnih zrnaca. Kako se isti elektronski naboji odbijaju, trofoblasti su savršeno zaštićeni. Naš organizam je i za ovaj problem našao odgovarajuće rješenje. Nalazi se u gušterači koja izlučuje važan enzim – tripsin. Kada taj enzim dođe do trofoblasta u dovoljnoj količini, izjeda proteinsku ovojnicu, tumor, rak je tada bez zaštite i i bijele krvne stanice ga uništavaju.
Teoriju dr. Bearda možemo provjeriti i na trofoblastima embrija jer se oni nastavljaju širiti i rasti do osmog tjedna začetog djeteta, a onda odjednom prestaju rasti i bivaju uništeni. Znate li zašto? E, pa baš u osmom tjednu razvoja ploda, začetog djeteta, njegova gušterača počinje funkcionirati. Značajno je i to da je dio tankog crijeva koji je blizu mjesta gdje gušterača počinje lučiti svoje enzime, pa i tripsin, mjesto u našem organizmu na kojem se gotovo nikad ne stvaraju tumori.
Poznato je i to da dijabetičari i ljudi koji imaju probleme s radom gušterače tri puta češće obolijevaju od raka u odnosu na ljude koji nemaju dijabetes. Na žalost, dijabetičara je puno. Kada bi svi dijabetičari svijeta osnovali svoju državu, ona bi po broju stanovnika bila treća najmnogoljudnija zemlja svijeta iza Kine i Indije. Bila bi to tužna država, ali ipak dobra vijest je to da je ako ništa drugo, često moguće poboljšati i popraviti funkciju gušterače pa i lučenje tripsina.
Iako nam je Europa kroz „Codex alimentarius“ zabranila mnoge ljekovite biljke, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) proglasila je crni kim biljkom koja pomaže dijabetičarima. O ulju crnog kima koje proizvodimo može se još puno lijepog reći, ali u svjetlu ovog teksta važno je naglasiti da baš ulje crnog kima, ako je hladno prešano i ako je sirovina pomno probrana i pročišćena, doprinosi boljem radu gušterače, stvara bijela krvna zrnca B i T skupine, ali i tzv. makrofage koji uništavaju stanice virusa, pa i tumora.
Naime, u našoj krvi i limfnoj tekućini plivaju milijuni ovakvih stanica i one predstavljaju našu glavnu zaštitu od virusa, bakterija i upalnih procesa, pa i tumora. E sad, ako uzimate ulje crnog kima riješit ćete se upalnih procesa, unaprijediti rad gušterače i lučenje tripsina, te osigurati dovoljan broj bijelih krvnih stanica od kojih će neke alarmirati, neke prepoznavati, a treće uništavati sve neprijatelje našeg organizma. Zar je to malo.
„Hepta Sanu” – pripravak koji čuva jetru i gušteraču
Ako nakon svega shvatimo važnost naše gušterače, postavlja se pitanje kako je čuvati, pomagati joj. I tu je priroda našla rješenje. Hipokratova biljka, piskavica – (grčko sjeme trigonella foenum grecum) smanjuje glikemijski indeks obroka koji se nakon nje uzima. Možda će vam na prvi pogled to biti čudno, ali i med ima funkciju smanjivanja glikemijskog indeksa. Ako medu dodate sjeme piskavice, sikavice i kurkumu, dobit ćete “Hepta Sanu”, pripravak na bazi meda koji čuva jetru i gušteraču, i koji je zbog svog niskog glikemijskog indeksa namijenjen i dijabetičarima. Kad fino ručamo, pojedemo komad torte ili popijamo čašu vina za sat vremena opet smo gladni i nervozni. To je zato što smo na ovaj način uzeli obrok s visokim glikemijskim indeksom. Naša gušterača izlučila je previše inzulina. To je loše gotovo isto toliko kao i kada ga ne luči dovoljno. Žličica “Hepta Sane” uzeta sat vremena prije jela s čašom vode je mali međuobrok koji će pomoći smanjenju glikemijskog indeksa onog “velikog” obroka koji će uslijediti. Napravite dnevno dva mala međuobroka koja će se sastojati od čajne žličice ulja crnog kima, „Hepta Sane“, (ili jedne čajne žličice sirovog granulata sikavice), čaše vode i grama opne jezgre marelice, amigdalina B -17, i učinit ćete veliku stvar za svoje zdravlje.
Spomenut ćemo još jednog nobelovca, dr. Wartburga, koji je davne 1932. godine dobio Nobelovu nagradu za teoriju da se stanice raka razvijaju samo u kiseloj sredini. Većina nas danas zna da trebamo uzimati lužnate namirnice i tako se boriti protiv kiselosti organizma. No, kada ste čuli za ovu teoriju? Zapravo, relativno nedavno, tek prije nekoliko godina.