Iako vam se čini kao novi trend ili nešto za što nikad niste čuli, ideja kiselih namirnica kao loših i alkalnih kao zdravih, postoji već gotovo 90 godina. Pritom se pod kisele namirnice ne misli na limun i naranče, nego na slatkiše, industrijski prerađenu hranu i slično, dok su alkalne recimo voda, heljda i kupus. Naime, koncept neuravnoteženog unosa kiselih i alkalnih namirnica u prehrani prvi se put pojavio još 1933. godine kada je američki liječnik William Howard objavio knjigu ‘A New Health Era’, odnosno ‘Nova era zdravlja’.
Ova je knjiga izazvala veliku pozornost jer je Howard tvrdio da je autointoksikacija uzrok svih bolesti, i to zbog nakupljanja kiselosti u tijelu. Kako ovaj princip funkcionira? Kada unesemo kiselu namirnicu, odnosno nakon što takvu namirnicu probavimo, ona će ostaviti kiseli ostatak u tijelu. Stoga, ako jedemo previše kisele hrane, ti se kiseli ostatci nakupljaju pa nastupa stanje prekiselosti tijela poznato pod nazivom acidoza. Ona dugoročno usporava učinkovitost rada našeg tijela uzrokujući manjak energije, lošije zdravstveno stanje i prekomjernu težinu.
S druge strane ako našem tijelu, odnosno organima poput bubrega, pluća i nadbubrežne žlijezde, koji imaju važnu ulogu u održavanju zdrave razine pH tijela, dajemo alkalnu hranu, tijelo se može nositi s kiselim ostacima. Umjesto da troši energiju na eliminaciju viška kiselih ostataka, tijelo radi ono za što je i stvoreno – uravnotežuje tjelesnu težinu te nas čini zdravijima i energičnijima.