Iako na prvi glas zvuči nevjerojatno, ovo će se zaista dogoditi u skoroj budućnosti.
Postavlja se jako puno pitanja, od načina uzgoja umjetnog mesa do toga koliko će biti prihvaćeno kada se pojavi na europskome tržištu.
Većinu ljudi zanima kako nastaje takvo meso. Naime, u početku se uzima uzorak tkiva životinja biopsijom, glavnom mišića, kože i krvi.
Za životinje je taj postupak uglavnom bezbolan. Pošto se uzme uzorak, znanstvenici stvaraju pluripotentne matične stanice. Upravo te matične stanice imaju mogućnost podjele i pretvaranja u bilo koju stanicu ili tkivo.
Što se tiče izgleda, laboratorijsko je meso poprilično slično mljevenom. U skorijoj će budućnosti zasigurno biti moguće oblikovati i konkretne komade mesa, odreske i krilca s pomoću 3D printera. Cijeli proces proizvodnje takvog mesa traje četiri tjedna.
Većina proizvođača vjeruje da će meso iz laboratorija biti podjednako zdravo, možda čak i zdravije od tradicionalnog. Osim toga, moći će se kontrolirati postotak masti u mesu.
Budući da se proizvodnja takvog mesa provodi u jako kontroliranim uvjetima, vjerojatnost kontaminacije bakterijama i mikotoksinima je minimalna.
Osim toga, ne rabe se antibiotici, koji se inače upotrebljavaju u stočarstvu, pa to izaziva i problem jer se zadnjih dvadeset godina znatno povećala rezistencija na takve lijekove kod životinja. Stoga je to dodatni razlog za brigu ako se rabi za prehranu ljudi.
Vjeruje se da će se u početku takvi umjetni proizvodi pojaviti kao hibridni proizvodi, u kombinaciji s mesom koje sadrži biljne proteine. Upravo bi proizvodnja umjetnog mesa mogla značajno smanjiti potrebu za velikim farmama, a također smanjiti količinu neophodne stočne hrane. Tako bi umjetno meso, kada stigne na europsko tržište, trebalo biti prepoznatljivo i praktično za uporabu. No i cijene bi trebale biti pristupačne.
Upravo je sveprisutna pandemija potaknula istraživanja te vrste mesa. Jedna od teorija kaže da bi se smanjivanjem masovne industrijske proizvodnje mesa moglo spriječiti širenje nekih budućih pandemija jer Covid-19 spada u zoonozu. Dakle, riječ je samo o jednoj od bolesti koja se prenosi sa životinja na ljude, a smatra se da se infekcija javila na stočnoj tržnici u Wuhanu.
Prvo laboratorijski uzgojeno meso trebalo bi biti dostupno već do kraja sljedeće godine na tržištima u Europi i to najprije u restoranima, a zatim i u trgovačkim lancima. Iako proizvodnja tog mesa još nije toliko intenzivna kako bi trenutno ugrozila poljoprivredne proizvođače, nije sigurno da će tako biti u skorijoj budućnosti. Pretpostavlja se da bi zbog toga mogle narasti cijene pravog mesa.
Nikola Roca, diplomirani magistar nutricionizma i voditelj Nutrimens Centra, podijelio je s nama mišljenje o laboratorijskome mesu. Kao zagovornik sveobuhvatnih načela u medicini odgovorio nam je da ne vjeruje u pozitivne strane “mesa iz epruvete” te da vjeruje da bi konzumacija takvih proizvoda mogla narušiti ljudsko zdravlje. Naglasio je da sama sinteza nukleinskih kiselina i aminokiselina u organizmu, dakle DNK, može biti ugrožena.
“Sve genetske bolesti su vrlo lako moguće. Osim toga, zbog umjetnih aminokiselina nestat će prirodni slijed od 20 aminokiselina. Jednostavno će se poremetiti genetska replikacija i sve povezano s reprodukcijom. Osim na živčani i reproduktivni sustav, konzumacija takvih proizvoda može loše djelovati na jetra i bubrege”, ističe Roca.
“Poznavao sam ljude koji su umjetno uzgajali hranu i koji su umirali od raka. Treba obratiti pozornost na domaću proizvodnju i domaće uzgojenu životinju kojoj se pruža zdrava hrana i koja je tretirana s ljubavi. To je jedini kvalitetan izvor poželjnog i zdravog. Umjetni proizvodi narušavaju ljudsko zdravlje, a crijeva će najviše nastradati prilikom konzumacije takvih proizvoda. Osim toga, može se pojaviti jako puno autoimunih bolesti,” dodaje nutricionist.
“Za kraj bih se osvrnuo na ono što je zdravo i etički prihvatljivo. Čovjek bi trebao izbjegavati hranu iz epruvete. Poruka je ljudima da se drže zdrave prehrane bez obzira na ono što nam nameće europsko tržište”, zaključuje Roca.