Na plodnost se treba gledati kao na dragocjeni Božji dar!

Ne smije se dopustiti pogrešni odgoj budućih zdravstvenih djelatnika. Bilo je slučajeva pokušaja pogrešnog odgoja budućih farmaceuta, medicinskih djelatnika i raznih drugih profesija. Nažalost, bilo je slučajeva su kroz teoriju i 'praksu’ na njih vršili pritisak da bi sudjelovali u strašnim grijesima. Ne smije se niti to dopustiti!

Govoreći talijanskom udruženju katoličkih farmaceuta 1994. godine, Sv. Otac Papa je, naglasivši plemenitu vještinu i tradiciju farmacije, podsjetio na svoj kao i na govore svojih prethodnika – Pija XII. i Pavla VI. koji se odnose na moralni vid te struke i rekao: “Ne može se prihvatiti sudjelovanje u napadima protiv života ili integriteta pojedinca, protiv prokreacije ili moralnog i mentalnog zdravlja čovječanstva… Niti se može u savjesti tražiti korist od izdavanja proizvoda koji ponižavaju čovjeka” (Medicina e Morale 4, 1994, str. 762). Upravo su kontracepcija i sterilizacija metode protiv prokreacije, a one imaju štetne posljedice ne samo za dušu, nego i za tijelo i zajednicu.

Sv. Otac Papa Ivan Pavao II. je u svojoj Enciklici “Evanđelje života” doslovno napisao:

“… Već u Starom zavjetu, baš glede prijetnje životu, nalazimo jedan značajan primjer otpora nepravednoj zapovijedi autoriteta. Faraonu, koji je naredio da se pogubi svako muško novorođenče, hebrejske su se babice usprotivile. One ‘nisu učinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavile na životu mušku djecu‘ (Izl.1,17). Ali potrebno je istaknuti duboki razlog takvog njihova ponašanja: ‘Babice su se bojale Boga‘ (Izl.1). Baš iz pokornosti Bogu – kojega se jedino treba bojati, a to je priznavanje njegove apsolutne vlasti stječe se snaga i hrabrost da se odupre nepravednim ljudskim zakonima. To je snaga i hrabrost onoga tko je spreman ići i u zatvor ili biti mačem ubijen, u čvrstom uvjerenju da ‘je u tom postojanost i vjera svetih‘” (Otk 13,10).

O nedopuštenosti kontracepcije i sterilizacije, Sv. Otac Papa Pio XI., u Enciklici “Casti Conubii” protiv kontracepcije i protiv sterilizacije je napisao:

“Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička crkva kojoj je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće čudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala čistoću ženidbene veze netaknutom od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.



Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvim krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju.

Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvršćivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: ‘To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu.’” (Mt 15,14)

Zbog grijeha propada duša…

Protiv sterilizacije, bez obzira koliko bilo prethodno carskih rezova i bez obzira na bilo koje druge situacije, dajem Vam citat iz odgovora Kongregacije za nauk vjere “Haec Sacra Congregatio” od 13. ožujka 1975.: “Dakle, prema crkvenom učenju, apsolutno je zabranjena (izravna sterilizacija), bez obzira na bilo kakvu ispravnu subjektivnu nakanu sudionika, zbog liječenja ili da se izbjegne bilo fizički bilo psihičko zlo, za koje se predviđa, ili se boji, da će uslijediti.” (Danzinger–Hunermann, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu. UPT Đakovo 2002.)

Na plodnost se treba gledati kao na dragocjeni Božji dar, a ne na nešto negativno.

Ne smije se sudjelovati niti u onim dijagnostičkim procedurama, poput rane amniocenteze i raznih drugih testova i analiza, koje pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesnu djecu.

U slučaju opravdanih razloga odgađanja začeća, postoji „ekološko“ rješenje, bez grijeha, a to je suzdržanost u plodne dane. Plodni i neplodni dani se danas mogu pouzdano otkriti i u slučaju nepravilnih ciklusa, uz pomoć prirodnih metoda Billingsove i simpto-termičke.

Ali treba prihvatiti i moralni aspekt, da se seksualni život uopće ne smije provoditi prije, niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život!

Ne smije se dopustit pogrešni odgoj budućih zdravstvenih djelatnika. Bilo je slučajeva pokušaja pogrešnog odgoja budućih farmaceuta, medicinskih djelatnika i raznih drugih profesija. Nažalost, bilo je slučajeva su kroz teoriju i “praksu” na njih vršili pritisak da bi sudjelovali u strašnim grijesima. Ne smije se niti to dopustiti!

A sada još i nešto drugo, u vezi spolno prenosivih bolesti. One su danas u našim sredinama toliko proširene kao nikada ranije. Do toga je naročito došlo zbog toga što je netko davao podršku predbračnim i izvanbračnim odnosima reklamom prezervativa i obmanjivanjem naroda da je to zaštita od bolesti. Treba znati da nitko nikada neće otkriti prezervativ koji čovjeka čuva od grijeha. A grijeh je u nekom smislu SIDA duše. Grijeh je ovdje najveći problem. Zbog njega propada duša.

Osim toga, preko prezervativa se ipak prenose i bolesti, pa i one smrtonosne. Reklamom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih niti ga smanjili, nego su samo još više ubrzali širenje ove smrtonosne bolesti.

Centar za kontrolu bolesti SAD-a je još koncem osamdesetih godina izjavio, što nikada kasnije nije opovrgnuto: “… HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena, cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi… Koža, naročito kada se ogreba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa.” Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.

Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.

Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaražena najmanje trećina mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99% žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. Danas u Europi od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a.

Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. godine u dokumentu “Consensus Statement on Cervical Cancer” utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije, u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprječavalo širenje HPV–a.

Isti taj Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s “National Institute of Allergy and Infectious Diseases” i s “Department of Health and Human Services” vlade SAD–a, su objavili da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Chlamydia Trachoatis izaziva upale i kod žena i kod muškaraca koje mogu dovesti do neplodnosti ili do smrti djece prije poroda.

Povezanost seksualnog života s brakom

Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog zaraze često umre još prije poroda.

AIDS se također prenosi preko grješnog sredstva prezervativa. Paralelno s velikim reklamama prezervativa zaraza AIDS-om se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi.

Ukrajina je zemlja u kojoj se već više od 25 godina možda najagresivnije i najsistematičnije, od svih Europskih zemalja, reklamira prezervativ. Gdje su im rezultati? Paralelno s takvom “edukacijom”, postali su najzaraženijom zemljom u Europi AIDS-om, ali i mnogim drugim zaraznim bolestima. Milijun i pol stanovnika Ukrajine danas boluje od tuberkuloze. Mnogi od njih su zaraženi rezistentnim, neizlječivim tipom tuberkuloze. Osim toga, zbog velikog nemorala, B i C hepatitisima, u nekim srednama je kod njih zaraženo već 15 do 17% stanovništva, a negdje i 40 posto.

Očito je da se nemoralnim odgojem koji promiče prezervativ ili druge grijehe, doprinosi još većem širenju spolno prenosivih bolesti. Ne smije se dopustiti takav odgoj. Većina zaraznih, pa i smrtnonosnih bolesti prenosi se već i ljubljenjem!

Podsjetimo se da se po restoranima pere pribor za jelo i čaše, odnosno da se ne upotrebljava čačkalice za zube koje su koristili drugi! A ljubljenjem bi se prenijela veća količina bakterija i virusa nego preko tuđe neoprane čaše ili čačkalice!

To znači da bi se oni, koji su imali predbračni ili izvanbračni seksualni kontakt, trebali istestirati na brojne bolesti, da bi se, u slučaju potrebe, mogli liječiti.

Testiranja na plodnost, zarazne bolesti niti na bilo što drugo, ne smije se izvoditi griješnim načinom. Uvijek postoji mogućnost testiranja bez grijeha.

Pred našim očima se pojavljuje nova patologija, toliko posljedica zaraznih bolesti, kao nikada ranije. Vi se s time susrećete!

Zaražene osobe ugrožavaju živote i medicinskom osoblju. Nije svejedno je li krv rodilja zaražena B i C hepatitisima, HIV-om i sl., ili su to žene kod kojih nema zaraza. Mislim da je dobro o životu i Božjem daru plodnosti razmišljati i iz jedne šire perspektive.

Čovjek ostane zapanjen promatrajući snimke svemira, pogotovo one dobivene uz pomoć najnovijih teleskopia. Radi se o ogromnim prostranstvima i nebrojenom mnoštvu galaksija i raznih nebeskih tijela, velikim silama, visokim i niskim temperaturama.

Vrlo impresivno je diviti se i bogatstvu i harmoniji mikrokozmosa.

A Bog je jači i pametniji od svega što je stvorio. Njegovo najdragocjenije stvorenje cijelog svemira, u najmanjoj količini materije, je tek začeti čovjek. Međutim, taj čovjek ima ne samo tijelo, nego i dušu, koju treba spasiti za vječni život na nebu!

Dragi Bog je samostalno stvorio samo dvoje ljudi: Adama i Evu. Nakon toga, On sudjeluje u stvaranju novih ljudi u suradnji s njihovim roditeljima. Bog daje dušu, a roditelji sudjeluju u stvaranju tijela.

Dragi Bog je predvidio povezanost seksualnog života s brakom i povezanost bračnog odnosa sa začećem. Ove povezanosti se ne smije narušavati, a narušavaju se predbračnim i izvanbračnim seksualnim životom, pogrešnim definicijama braka, sprječavanjem začeća u bračnom odnosu preko grijeha kontracepcije i sterilizacije, odnosno začećem djece bez bračnog odnosa preko grijeha umjetnih oplodnji (umjetna inseminacija, izvantjelesna oplodnja – „epruveta “, razne tehnike genetskog inženjeringa, kloniranje i sl.).

To znači da se ne smije provoditi seksualne odnose, niti ono što bi moglo izazivati seksualno uzbuđenje prije, niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život, a ne smije se sudjelovati u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji, ubijanja, pa niti u drugim grijesima.

Sprječavanjem začeća u bračnom odnosu, kontracepcijskih ili sterilizacijskim sredstvima ili postupcima, znači otprilike kao da bi supružnici Bogu govorili: “Dragi Bože, ti si možda predvidio da kroz ovaj donos stvoriš dijete. Međutim, dragi Bože, mi znamo matematiku bolje od Tebe. Nama sada ne treba novo dijete, nego nam treba: to, to i to. Idi, Bože, od nas, mi želimo živjeti bez tebe”.

Poremećaj u budućnosti čovječanstva…

Tako se prema Bogu ne smije ponašati! To su strašne riječi koje se ne smije niti pomisliti! A što ostane od ljudi koji od sebe pokušavaju otjerati Boga. U njima ostane pustoš, a pojavi se mnoštvo negativnih posljedica: grijeh na duši, štetne posljedice za brak, život, zdravlje i društvo u cjelini.

Sprječavanjem začeća bračnom odnosu kada je Bog planirao stvoriti novoga čovjeka, poremećuje se čak i budućnost čovječanstva.

Naime, da se je to dijete koje je Bog planirao začeti zaista začelo i rodilo, možda bi od njega bilo potomaka sve do konca svijeta. Bez toga djeteta, bliska i daleka budućnost će izgledati drukčije.

Podrška predbračnim i izvanbračnim seksualnim odnosima predstavlja sudjelovanje ne samo u grijesima duše, nego i u uništavanju moralnih, psiholoških i bioloških predispozicija za brak.

Čudimo se zašto ima toliko mnogo nesretnih brakova. Česti uzrok je grješan život još prije braka. Jedno pred drugo su došli osiromašeni, osakaćeni, ranjeni na takav način da ih može izliječiti samo iskreno pokajanje i oproštenje grijeha preko svetih Sakramenata, zaslugama Isusa Krista.

Kako je žalosno kada neki ljudi zanemaruju vlastito i tuđe dostojanstvo i čast koju im je dragi Bog dao, da zajedno s Njime sudjeluju u stvaranju onoga što je najdragocjenije, u najmanjoj količini materije!

Kako je žalosno kada netko smatra da može biti pametniji od svoga Stvoritelja i izmisliti nešto bolje nego što je Bog već rekao u svojih Deset zapovijedi!

Oni koji preziru najdragocjenije Božje stvorenje u najmanjoj količini materije, tek začetog ili već starijeg čovjeka, u bilo kojoj fazi života, koji preziru i bilo koje druge Božje darove, time pokazuju i prezir prema Bogu koji je i nas stvorio. Tako pokazuju i neodgovornost za sebe i za svoju budućnost, ne samo na zemlji, nego i za vječnost.

Ne smije se prezirati Božju zamisao braku, spolnosti, plodnosti stvaranju, životu i ponašanju ljudi!

Protivnik Boga i čovjeka je – vrag. On Bogu ne može ništa nauditi, ali želi upropastiti i tjelesni i duhovni život čovjeka, otrgnuti ga od Boga i od vječne sreće u nebu, te ga strovaliti sebi u paklene muke.

Dragi Bog nije samo svorio svakoga od nas, pa onda nekuda daleko otišao. On je i dalje uz nas, želi nam sreću i spas. Zato je poslao svoga Jedinorođenoga Sina Isusa Krista da spasi grješnika, da nas pouči kako se smije, a kako se ne smije živjeti. Isus Krist je osnovao Crkvu i Svete Sakramente koji nas povezju s Bogom, pomažu u ostvarenju Njegovog plana za svakoga od nas, te nakon smrti, dolasku Njemu u zagrljaj u vječni život na Nebu.

Mislim da je sada svima jasnije zašto se pojavljuje sve više ljudi koji odbijaju sudjelovati u grijesima. To su oni koji si još ipak nisu anestezirali savjest…

I za konac pitanje, kojemu ne znam odgovor: Koliko dugo će Bog biti strpljiv, čekajući na pokajanje grješnika, promatrajući toliko mnoštvo grijeha koje sam ovdje spomenuo i koje nisam spomenuo?

Hoće li kod nas biti minimalni broj pravednika koji će pomoći drugima da se pokaju?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI