Vjerujemo da ste se već našli pred pitanjem – koristiti šećere ili umjetne zaslađivače? No upitno je kako ste na to pitanje odgovorili. I šećeri i umjetni zaslađivači djeluju donekle poput droga jer izazivaju osjećaj ugode, zbog čega ih u globalu konzumiramo prečesto i u prevelikim količinama. Ono što je danas novina jest to da uz šećere i umjetne zaslađivače na tržištu postoje i novi prirodni zaslađivači. Oni se danas već mogu pronaći i na policama velikih supermarketa, ali su problematični zbog svoje cijene posebno za tržišta poput hrvatskog. Zbog toga možemo slobodno reći da su većini ograničeno dostupni.
Iako većina bira između šećera i umjetnih zaslađivača, postoji i radikalna kategorija ljudi koja križa i jedno i drugo i odlučuje se na promjenu prehrane i izbacivanje gotovo svih ugljikohidrata. Na taj način se uklanjaju važne hranjive tvari iz tih namirnica. Šećeri su jednostavni ugljikohidrati i kao takvi su naše pogonsko gorivo. Ako ih maknemo iz optjecaja, moramo ih zamijeniti alternativom jer inače naše tijelo ulazi u stanje gladovanja iz kojega ne može proizići ništa dobro. Izbacivanje prirodnih šećera sadržanih u raznoj hrani poput voća, povrća, mliječnih proizvoda i žitarica nije rješenje problema.
Namjerno govorimo o šećerima u množini jer postoje razne vrste šećera i grubo ih možemo, prema njihovoj kemijskoj strukturi, podijeliti na jednostavne (npr. glukoza, fruktoza) i složene (npr. saharoza, maltoza). Ti se šećeri razlikuju po brzini razgradnje i nutritivnoj vrijednosti. Tako se jednostavni šećeri brzo razgrađuju, imaju manju količinu hranjivih tvari i uzrokuju nagle skokove glukoze u krvi. No svi oni, ako se konzumiraju u prevelikoj količini, dovode do debljanja i zdravstvenih problema zbog kojih se često okrećemo umjetnim zaslađivačima bez kalorija.
Potkupljivi znanstvenici
Zbog nedostatka kalorija na umjetne zaslađivače se počelo gledati blagonaklono, ali se pokazalo da su oni daleko od dobrog rješenja za naše zdravlje. Ne samo da nemaju kalorije nego su potpuno prazni, što znači da ne sadrže ni vlakna ni antioksidanse niti minerale i vitamine. Umjetni zaslađivači sintetički su pripravci nekoliko stotina puta slađi od šećera. Oni umjesto zdravih sastojaka sadrže kemiju koja uistinu stimulira okusne pupoljke, ali utječe i na naš hormonski sustav i metabolizam. Što su dulje na tržištu, to su sve izrazitiji negativni učinci tih sladila. Tako je danas poznato da umjetni zaslađivači mogu poremetiti sposobnost tijela da probavi glukozu, što može biti okidač za dijabetes i kardiovaskularne bolesti.
Ovisnost o šećeru porasla je sredinom 20. stoljeća, kada je započela hajka na masnoće kao glavni izvor bolesti kardiovaskularnog sustava. Zaklada za istraživanje šećera željela je prikazati šećere manje rizičnima u razvoju srčanih bolesti. Ona je, kako bi to potkrijepila dokazima, sponzorirala istraživanje znanstvenika s Harvarda. Znanstvenici su pak u skladu s očekivanjima na kraju odrađenog posla sugerirali da bismo šećerima trebali dati prednost u odnosu na masnoće, koje su postale glavni krivac za kardiovaskularne probleme. Međutim, brzo se ispostavilo da svojevrsna kompenzacija masnoća šećerima nije najpametnija ideja. Industrija šećera tako je povukla odličan potez i osigurala si proboj na globalno tržište jer su ugledni znanstvenici prikladno zaključili da su šećeri znatno manje opasni od masnoća. Upravo zato, kada god gledate rezultate nekog istraživanja, proučite tko je istraživanje platio. U budućnosti ne bi trebalo dopustiti da istraživanja financiraju pristrane strane, odnosno one koje od toga ostvaruju korist.
Snažna potvrda
Umjetni zaslađivači su način varanja vlastitog organizama. Problem je samo što je naš organizam dovoljno pametan da otkrije prevaru. Nakon konzumacije umjetnih sladila organizam će zbog njihove praznine vrlo brzo osjetiti glad, što će dovesti do ciklusa daljnjeg jedenja, pa i prejedanja, a onda i debljanja. Debljina sama po sebi izaziva svoje probleme, a šećeri negativno utječu na našu probavu, kao i na brojne organe u tijelu, posebice jetra. No ono što se rijetko ističe jest da umjetni zaslađivači nisu tako bezopasni kao što se čini. Među najzloglasnije ulazi aspartam koji je prozvan i višestruko kancerogenim spojem. Još su istraživanja talijanskog Instituta Ramazzini provedena 2006. i 2007. pokazala da je aspartam, kao jedan od najčešće korištenih umjetnih zaslađivača na svijetu, kancerogen. Kasnija su istraživanja to nastojala pobiti pa ćete u različitoj literaturi naći različita promišljanja. No najnovija analiza objavljena 2021. godine u časopisu Environmental Health samo je dala snažnu potvrdu izvornih zaključaka. Vrlo lako vam se može dogoditi, kada u ljekarni kupujete vitamine i minerale u šumećoj varijanti, da ih dobijete u kombinaciji s aspartamom pa obratite pozornost na deklaraciju onoga što kupujete.
Stručnjaci upozoravaju da, između ostalog, umjetni zaslađivači mogu potaknuti glavobolje, stvaraju rizik od pretilosti kod djece onih trudnica koje su konzumirale takva sladila, a i povećavaju rizik od moždanog udara. U tom smislu šećer je manje rizičan, što ne znači da je i on potpuno bezazlen.
Danas je sve teže izbjeći umjetna sladila i šećere pa je pravo pitanje kako što prepoznati i iščitati na proizvodu. Deklaracije onoga što kupujemo pišu se sve sitnijim slovima pa i oni s dobrim vidom imaju problema s njihovim iščitavanjem.
Probavni problemi
Osim toga, umjetna sladila, kao i sami šećeri, pišu se na različite načine i prosječnom čovjeku teško je shvatiti što se u nekom proizvodu doista nalazi. Proizvođači spomenuto ispisivanje sastava sitnim slovima često kompenziraju naljepnicama na kojima piše, naravno, velikim slovima: “Bez šećera” ili “Bez dodanih šećera”, a na vama ostaje da dokučite što su time željeli reći. Ako hrana ima manje od pola grama šećera, onda se tretira kao da je bez šećera. Što tehnički gledano znači da može sadržavati šećere, ali u maloj količini. U takve proizvode bez šećera često su dodani šećerni alkoholi (npr. ksilitol, sorbitol) koji imaju manje kalorija, s tim da se oni proizvode iz hidrogeniziranog kukuruznog sirupa i vrlo je vjerojatno da su nezdravi baš poput hidrogeniziranih masnoća. Ti šećerni alkoholi povezuju se s probavnim problemima, zbog čega ih ne treba konzumirati previše. Natpis “Bez dodanih šećera” znači da proizvod sadrži prirodne šećere, ali isto tako može značiti da su u njemu i umjetna sladila jer se ona ne tretiraju kao šećeri. Dakle, to što na nečemu piše da je bez šećera ne znači da nema umjetnih zaslađivača koji nipošto nisu zdrava alternativa šećeru. Nijedan od ovih izraza ispisan većim fontom na etiketama ne kazuje nužno da je hrana koju označava zdrava, a da biste to provjerili u mjeri u kojoj je to moguće, čitajte deklaracije makar i s povećalom. Prehrambena i kemijska industrija ovom igrom fontova i riječi iskorištava milijune ljudi.
Šećer je u redu u umjerenim količinama i samo je pitanje koje su to umjerene količine. Preporučena dnevna doza je 25 grama, a jedna vrećica šećera ima 5 grama, pa sami izračunajte količinu. Problem je što šećer ne unosite samo tako svojim doziranjem nego i kroz razne proizvode za koje često ne znate koliko su zašećereni. Najbolje bi bilo koristiti što manje procesuirane hrane kako biste mogli bolje kontrolirati unos šećera i drugih hranjivih tvari.
Manija za slatkim
Nutricionisti preporučuju kao zaslađivače svježe i smrznuto voće, ali naravno ne možete sve zasladiti na taj način. Ovaj princip zaslađivanja možete koristiti u zaslađivanju određene vrste hrane poput zobenih pahuljica, jogurta i sličnog. Među sigurnije prirodne zamjene za šećer najčešće se uvrštava stevija, biljka koja je podrijetlom iz Južne Amerike i 100 puta je slađa od šećera, a koristi se u malim količinama. Preporučuje se korištenje njezinih listova i tinkture kako bismo je konzumirali u što manje prerađenoj varijanti, no ni s tim ne pretjerujte.
Ako vas uhvati manija za slatkim, možete posegnuti za suhim voćem poput datulja i grožđica, pomoći će – isprobali smo. U osnovi, teško se riješiti napasti zvane slatko, ali pokušajte barem na nekoliko dana. Oni koji su probali i uspjeli kunu se da im se nakon određenog vremena organizam privikao na prirodnu slatkoću hrane koju dotad nisu zamjećivali. Ostaje nam da provjerimo istinitost tih tvrdnji.