Karcinom, srčani ili moždani udar i dijabetes jedni su od najčešćih ubojica modernog čovjeka. Bez dileme, ovo su opasne bolesti, ali još opasnija i smrtonosnija može biti pogrešna dijagnoza. Nije poznat podatak koliko je ljudi njome oštećeno, ali Amerikanci procjenjuju da godišnje oko 12 milijuna ljudi dobije krivu dijagnozu. Kod svakog drugog, dakle njih šest milijuna, to može imati ozbiljne posljedice.
Krivo postavljena ili zakašnjela dijagnoza može ponekad proći bez ikakvih posljedica, ako liječnik primjerice, prehladu zamijeni za alergiju. Međutim, pacijenti s teškom bolešću poput karcinoma, koje liječnik propusti uputiti na pretrage, pa se bolest ne utvrdi na vrijeme, mogu završiti kobno.
Potaknuti tim problemom, u magazinu Diagnosis proveli su istraživanje kako bi otkrili koja stanja doktori najčešće pogrešno dijagnosticiraju. Analizirano je više od 11 tisuća prijavljenih slučajeva nesavjesnog liječenja. “Postoji otprilike 10 tisuća bolesti od kojih se svaka manifestira kroz drugačije simptome”, rekao je u obrani medicinske struke David Newman Toker, direktor Instituta za uspješne dijagnoze. Toker tvrdi da pogrešne dijagnoze nisu posljedica neznanja, već činjenice da doktori nemaju previše vremena za pacijenta. Za određivanje dijagnoze i terapije u prosjeku imaju 10-ak munuta pa nekad donose odluke na temelju nedovoljno preciznih informacija. Za primjer navodi rak debelog crijeva kad pacijenti najčešće dođu u ordinaciju žaleći se na bolove u trbuhu ili proljev, što se može povezati s drugim uzrocima.
Istraživački tim je zaključio da je iznenađujuće mali broj zdravstvenih stanja povezan s najčešćim pogreškama u dijagnozi. Tri različite bolesti su bile odgovorne za najozbiljnije pogreške: infekcija, vaskularni problemi i karcinomi. Pogrešna dijagnoza kod vaskularnih problema događa se u 22 % slučajeva, a 13,5 posto kod infekcija. “Veliku trojku” su znanstvenici podijelili na 15 specifičnih stanja i na samom vrhu su karcinom pluća, moždani udar i sepsa. Na listi su se našli i srčani udar, melanom, karcinom prostate i dojki. “Ovi rezultati su pomogli pri stvaranju mape kako bismo lakše shvatili koji se problemi moraju rješavati u medicinskom sustavu”, zaključio je dr. Newman Toker.