‘MODERNA’ RADI REVOLUCIJU: NAJAVILA CJEPIVO PROTIV HIV-a! Evo što o tome kaže naš najveći stručnjak

prof. dr. sc Josip Begovac / Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Dana 18. kolovoza svijetom je odjeknula je vijest da farmaceutska tvrtka “Moderna” započinje testiranja eksperimentalnog cjepiva protiv HIV-a na ljudima.

Testirat će se dvije različite verzije cjepiva nazvana mRNA-1644 (ili mRNA-1644v2-Core), a riječ je o prvom mRNA cjepivu dizajniranom za borbu protiv HIV-a. U testiranjima će sudjelovati četiri skupine. Dvije će primiti mješavine različitih verzija cjepiva, a dvije drugu verziju.

Prva će faza trajati oko deset mjeseci, a potom slijede druga i treća faza s fokusom na analizu učinkovitosti cjepiva i sprječavanja zaraze HIV-om za širu populaciju. U Moderni su optmistični prije svega jer je riječ o mRNA cjepivu.


Tim povodom o svemu je za Dnevno govorio prof. dr. sc. Josipom Begovec, predstojnik Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.

Zašto je toliko teško razviti cjepivo protiv HIV-a, posebice kada znamo da su farmaceutske tvrtke u rekordnom roku stvorile cjepiva protiv koronavirusa? U čemu je razlika?



Razlika je u prirodi samog virusa i imunosnog odgovora čovjeka. S COVID-19 je situacija prilično jednostavna, prirodna infekcija dovodi, srećom rijetko do smrti ili, relativno često, do stvaranja imunosti. Mi danas još ne znamo sve pojedinosti imunosti nakon preboljenog COVID-19, no zaštita od ponovne infekcije i težeg obolijevanja nedvojbeno postoji određeno vrijeme. S druge strane zarazu HIV-om još nitko nije prebolio tako da ni dan-danas nije posve jasno koji su zaštitni korelati imunosti prema HIV-u. Prirodni ishod infekcije retrovirusima nije stvaranje imunosti.

Problem sa zarazom HIV-om je i velika raznolikost HIV-a. Mogli bismo procijeniti da je HIV u samo jednog zaraženog čovjeka raznolikiji od svih danas poznatih varijacija virusa Sars-Cov-2 u cijelom svijetu.

Vjerujete li da Moderna ima šanse za uspjeh?

Posljednjih desetljeća ostvaren je značajan napredak u definiranju strukture površinskih proteina HIV-a. Ostvaren je i značajan napredak u proučavanju i definiranju takozvanih neutralizirajućih protutijela prema pojedinim površinskim dijelovima virusa. Upravo se na stvaranju neutralizirajućih protutijela temelji klinički pokus Moderne. No, radi se tek o prvoj, pretkliničkoj fazi ispitivanja u kojoj je primarni cilj ispitati stvara li cjepivo na bazi mRNA navedna neutralizirajuća protutijela te kako se cjepivo podnosi.

Svakako je jako dobro da se nastavljaju pokušaji razvoja cjepiva za HIV jer je teško zamisliti globalno rješenje problema zaraza HIV-om bez cjepiva. Nažalost, dosadašnji pokušaji razvoja cjepiva bili su neuspješni. Podsjetio bih da je prvo razvijeno cjepivo za HIV bilo na bazi adenovirusa, dakle Sars-Cov-2 cjepiva na bazi adenovirusnog vektora mogla su se brzo razviti jer je tehnologija već bila dostupna.

Međutim, cjepivo za HIV na bazi adenovirusa bilo je neuspješno te je njegov razvoj zaustavljen i praktično obustavljen. Dug je još put do razvoja cjepiva za HIV i nije za očekivati brze rezultati kao što je to bilo u slučaju COVID-19.

Kakva je epidemiološka situacija HIV-a u Hrvatskoj i kako se možemo usporediti s drugim zemljama?

Hrvatska ima epidemiju niske razine. Do 2015.g. se bilježio porast broja novodijagnosticiranih, međutim od 2015.g. se bilježi blagi pad broja novodijagnosticiranih. U 2019. g. je stopa novodijagnosticiranih zaraza HIV-om bila u državama EU/EEA 5.4 na 100.000 stanovnika, a u Hrvatskoj je bila više od dvostruko manja, 2.5 na 100.000 stanovnika.

Najveći broj zaraženih nalazimo u Hrvatskoj među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima, no i tu smo u usporedbi sa stopama u drugim državama EU među onima s relativno malim brojem novih HIV-infekcija.

Mogli bismo reći da je Hrvatska po tom pitanju jako uspješna. Kome/čemu možemo zahvaliti?

Više je čimbenika je doprinijelo uspješnoj prevenciji HIV-infekcije u nas. Tako su rano razvijeni programi smanjenja štete među korisnicima droga. Metadonski program je rano uveden, programi razmjene rabljenih igala za sterilne je već dugo provodi. Na taj način smo izbjegli širenje zaraze među korisnicima droga. Sada u Hrvatskoj imamo niz preduvjeta za okončanje HIV-epidemije. Imamo izvrsno praćenje epidemije s dostupnim preciznim podacima o broju zaraženih, broju uključenih u skrb, broju osoba koji primaju antiretrovirusne lijekove i broju koji imaju nemjerljivu viremiju. Imamo dobro organiziranu skrb za osobe zaražene HIV-om. Danas raspolažemo alatima i znanjem kako suzbiti HIV-epidemiju.

To uključuje: 1. dijagnosticiranje svih osoba zaraženih HIV-om što je moguće ranije nakon infekcije; 2. brzo i učinkovito uključivanje u skrb i rano započinjanje antiretrovirusne terapije kako bi se postigla i održala nemjerljiva količina virusa u krvi; 3. prevenciju zaraze HIV-om u osoba pod povećanim rizikom, što uključuje uporabu predekspozicijske profilakse.

Važno je i ciljano testiranje na HIV i druge spolno prenosive bolesti, ciljano testiranje u zajednici za populacije muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, demedikalizacija testiranja, korištenje brzih testovi i samotestiranje. Hrvatska je među prvima u EU uvela predekspozicijsku profilaksu (2018.g.) kao mjeru prevencije koja se može ostvariti preko redovnog zdravstvenog osiguranja.

Danas se s HIV-om živi mnogo lakše nego prije 30 godina. Koliko su medicina i farmakologija napredovale u tom periodu? Kako se uopće liječi HIV?

Liječenje zaraze HIV-om je danas jednostavno. Nove kombinacije lijekova su učinkovite, imaju malo nuspojava. U većine bolesnika se primjenjuje liječenje jednom tabletom na dan. Liječenje je doživotno.  Osobe zaražene HIV-om, osobito ako se liječenje započne rano doživjeti će normalnu starost. Liječenje ne samo da čuva zdravlje zaražene osobe već osobu čini nezaraznom u spolnom odnosu. Osobe koje redovito uzimaju lijekove, nakon što postignu nemjerljivu količinu virusa u krvi nisu zarazne i kod spolnog odnosa bez zaštite.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI