U Montrealu, mladi 36 godišnji redovnik brat Andrija Bassette neugledne vanjštine, malena stasa, slabašna zdravlja, a posve predan Bogu zaslužan je za velebno izdanje bazilike zvane Oratorij svetog Josipa koja po svojoj ljepoti nadmašuje divnu baziliku Presvetog Srca u Parizu.
Veličinom i veličanstvenošću je nadilazi samo bazilika sv. Petra u Rimu.
Brat Andrija vršio je različite dužnosti. Ujutro bi budio čitavu zajednicu, a kroz dan čistio kuću. Obavljao je poslove i po gradu. Uz to obrađivao je mali vrt, krpao i popravljao gdje god je što stigao. Često su ga našli uronjena u molitvu pred svetohraništem, a i dobar dio noći znao je provoditi u kapeli. Tako je razoružao onu braću koja su se radi njegove boležljivosti bojali da ga prime u red.
Kad se rodio bio je toliko slabašan da su mu davali jedva par dana života, a jedno od čuda koje će ovdje biti napisano je da je brat Andrija po zagovoru sv. Josipa živio preko 90 godina.
Krsnim imenom zvao se Alfred. Izniman molitelj koji je satima znao preklečati na skrovitom mjestu pred Raspelom. Sam je pronalazio načine kako umrtviti svoje tijelo. Sveti Duh ga je sve više nadahnjivao da se utječe sv. Josipu u zagovor. Prije nego li je ušao u red proveo je nekoliko godina skitničkog života u potrazi za kruhom i poslom. Potom je shvatio kako se želi posve posvetiti Bogu.
Kako je bio jako slabog zdravlja i gotovo nepismen obratio se župniku u velikoj molbi. Župnik ga je preporučio Jozefitima ili kongregaciji sv. Križa s riječima: “šaljem vašoj zajednici sveca.”
Tu se već jasno vidjela sklonost sv. Josipu kojeg je Pijo IX. proglasio “zaštitnikom čitave sv. Crkve”.
Alfred je na ulasku u novicijat po svom župniku uzeo ime Andrija. Radi slabog zdravlja nije odmah po završetku novicijata bio pripušten zavjetima.
Ubrzo se počeše u vezi s njim i njegovim štovanjem sv. Josipa zbivati čudne stvari. Jedan od njegove subraće ležao je s teškom ranom na nozi. Po savjetu br. Andrije on počne devetnicu sv. Josipu i na sam blagdan sv. Josipa ozdravi. Drugi put brat Andrija samom riječju ozdravlja gojenca, koji je ležao u teškoj groznici. Vijesti o čudesnim zbivanjima ubrzo su se proširila po gradu. Dolazilo je sve više bolesnika i mnogi su ozdravljali. Brat Andrija bi oboljelima davao medalju sv. Josipa i uljem iz svjetiljke, koja je gorjela pred kipom sv. Josipa trljao bi odijelo na mjestu, gdje je bolesnika boljelo.
Netko ga upitao:
“Što zbilja vjerujete da medalja i ulje imaju neku magičnu moć?” On smješkajući se odgovori: “Medalja je obična kovina i ulje tekućina, ali oboje jača vjeru bolesnika i pomaže mu, da više misli na sv. Josipa.”
Razumljivo je da su ga mnogi gledali pa čak i njegova vlastita subraća vrlo sumnjičavo i zlovoljno. Inače boležljiv brat Andrija se pokazao vrlo čvrstim i neustrašivim, kad je valjalo izvršiti volju sv. Josipa. Kad bi mu čestitali on bi odgovorio:
“Što je svijet bedast, kad misli, da ja činim čudesa. Ja sam samo mali psić sv. Josipa. Bog čini čudesa po zagovoru sv. Josipa.”
Još jedno čudo…
Nakon što je moleći šest godina da se izgradi velebna bazilika izmolio najprije malenu kapelicu trebalo je dalje pripremati put za gradnju bazilike. Kad mu je došao jedan bolesnik da mu pomogne Andrija ga pozove da ide s njim iskrčiti šumu i urediti prilaze. Bolesnik se ispričavao, ali Andrija nije popuštao moleći da to čine za sv.Josipa. Najprije bi bolesnika okrijepio, a potom su išli krčiti šumu. Bolesnik je tako par mjeseci s bratom Andrijom krčio šumu i posve je ozdravio. U kapelici je bilo potrebno čitati sv. Misu. Tko će čitati? On je brat, a potreban je svećenik. Brat Andrija nalazi rješenje u ocu Klementu koji je 8 godina slijep.
“Ne bojte se oče, Vi ćete večeras moliti brevijar, a sutra ćete čitati sv. Misu.”
Tako se uistinu i zbilo. Otac Klement je još dvadeset godina nakon ozdravljenja mogao čitati čak i bez naočala.
Čudesa su se sve više umnažala. Jednom prilikom čim je pristupio na obiteljski prag djevojčica koja je imala dvije godine i bolovala od meningitisa, a u prisustvu i liječnika, odmah je ozdravila.
Majka je bila vrlo zahvalna, ali brat Andrija joj je nagovijestio smrt djeteta i rekao da neće trpjeti te zamolio da se ne opire Božjoj volji jer Bog jedini zna što je najbolje za svakoga.
Crkvena vlast je odlučila ustanoviti službenu istražnu komisiju kako bi ispitala sve što se odigrava u vezi s njim. Nakon vrlo savjesnog istraživanja komisija je izrekla svoj sud: “Ne postoji tu ništa sumnjivoga; naprotiv sve neobične činjenice ukazuju na svrhunaravan zahvat, koji treba pripisati dobroti i moći sv. Josipa.”
Poruka koju ju brat Andrija ostavio na 91. godišnjicu života:
“Kada svijet zahvaća kaos, svi smo odgovorni za to. U nas je premalo vjere… Budite uvijek spremni na smrt. Mi ne mislimo dovoljno na taj događaj, koji je najbitniji u našem životu.”
Nedugo nakon toga je preminuo s riječima: “Mnogo je lakše djelovati odozgo, s nebesa…”