EGZORCIST PIOTR GLAS: OPREZ, NE IDITE TAMO GDJE NEMA MARIJE!

Egzorcist koji je u Međugorju spoznao istinu o Mariji, evo kako

– Jednoga dana kad bude čas smrti nitko neće biti s nama. Tada je svatko sam. Nitko s nama ne prolazi taj trenutak. Ni majka ni otac, ni ovaj ni onaj. Svatko je sam. Ali Majka Marija je s nama u tom času… Samo ona je s nama kao naša Majka Nebeska i Zagovornica pred Bogom, … u onaj čas kad dođemo na njegov sud.

Zato je važno već u ovom životu uzeti je kao svoju majku.

Čujemo često za protestantske susrete, ovih ili onih karizmatika… Slave Isusa. To je u redu. Slave Duha Svetoga. To je u redu. Ali gdje je tu Marija, ljubljena kći Očeva, zaručnica Duha Svetoga? Nema je. Zato, ne idem tamo gdje nema Majke. I budite na oprezu kad idete na neke susrete na kojima vidite da zapravo nema vjere da je Gospa uistinu naša Nebeska Majka … – rekao je vlč. Piotr Glas, svećenik rodom iz Poljske i sližbeni egzorcist u biskupiji Portsmouth u južnoj Engleskoj. Zaređen je 1989. godine te je član Međunarodnog udruženja egzorcista.

Susret s Međugorjem

Egzorcist Piotr Glas također svjedoči kako mu je hodočašće u Međugorje promjenilo život. Tamo je molio za svoje ozdravljenje i nije mogao ići na Križevac. Išao je samo u podnožje Podbrda. Tamo se molio kod plavog križa i mislio je da je prošlo 10-15 minuta kako se zadubio u molitvu pa se stao ispričavati onima koji su mu bili u pratnji i čekali ga da završi molitvu. Oni su mu rekli: “Ti mora da se šališ? Nije prošlo 10-15 minuta… Prošlo je tri sata otkako moliš!”

To je bilo njegovo nezaboravno iskustvo molitve zbog kojeg je počeo ozbiljnije doživljavati Gospu, kao Majku. Želio se tamo opet vratiti.

Bilo je određeno da ide u Ameriku. Otamo je želio organizirati hodočašće u Međugorje. Ljudi nisu za to mjesto ni čuli, misleći da je to u Poljskoj. Tamo je na župi upoznao dječaka od 13ak godina koji je bio teško bolestan. Želio je hodočašće namjeniti osobito za njegovo zdravlje. A rekao je dječaku da i on moli dok oni budu na hodočašću. Kako priča, za vrijeme ukazanja na Podbrdu, uzeo je dječakovu sličicu u ruku i držao u ruci moleći Gospu da ona sad učini nešto za njega, jer je on kao svećenik učinio što je mogao. Ako ne učini ništa za njega neka učini nešto za njegovu obitelj jer su stvari išle loše… (njegova majka je morala ostaviti dobro plaćen posao jer je morala uz njega biti 24 sata dnevno… )

Na povratku je saznao da je i dječak molio i da je u to vrijeme osjećao da mu se stanje popravilo, da je ozdravio.

Dječak je ozdravio, odrastao. A kasnije je odlučio postati – svećenik. …

Vjera/magnifikat.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI