Nekada su naši stari, tri puta na dan dolazili pred Boga s molitvama. Dan bi započeli i završili s molitvom, o podne, pak, na poljima, u kućama ili na putu, na zvuk zvona s crkvenih tornjeva zastali bi na molitvu. Muškarci bi skidali šešire, i staro i mlado u obiteljima sklapalo bi ruke na podnevnu molitvu. Bile su to minute darovane Bogu. Kada bi čuli crkvena zvona narod je se prisjetio prekretnice ljudske povijesti – utjelovljenje Sina Božjega u krilu Blažene Djevice Marije, Bog je postao čovjekom da mene spasi, da nas spasi.
Međutim, i danas je ostao isti ritam crkvenih zvona: poziv na molitvu ujutro, u podne i u predvečerje . Papa Pavao VI. prije četrdesetak je godina zapisao: „I unatoč tome što su se okolnosti vremena promijenile, za većinu ljudi karakteristični dijelovi dana ostali su nepromijenjeni – jutro, podne i večer – dijelovi koji označavaju razdoblja njihove aktivnosti i sačinjavaju poziv da zastanemo na molitvu.“
CRKVENA ZVONA NISU OBIČNA ZVONA, ONA IMAJU VELIKU DUHOVNU SNAGU
Zvona pozivaju ljude na molitvu, ali imaju i duhovnu težinu koja nije toliko poznata.
Crkvena zvona postoje još od 5. stoljeća i bila su uobičajena u srednjem vijeku. Osobito su ih koristile monaške zajednice da pozovu redovnike koji su tijekom dana bili u raznim dijelovima samostana da se okupe u kapeli za molitvu. Kasnije je običaj postao sve češći u župnim crkvama, a zvona su služila za pozivanje naroda na slavlje euharistije i na molitvu Anđeo Gospodnji tijekom dana.
Međutim, crkvena zvona imaju i veliku duhovnu moć. Kada se ugradi novo crkveno zvono biskup ili lokalni svećenik ga, prema tradiciji, “krsti” ili “posveti”. Nekadašnje ceremonije nalikovale su krštenju, a sadašnje i dalje zahtijevaju korištenje svete vode.
Zvona dobivaju ime u čast određenog zaštitnika iako su mnoga nazvana po Blaženoj Djevici Mariji.
Rimski obrednik daje vrlo svečani blagoslov crkvenih zvona te govori o duhovnom simbolizmu i sakramentalnoj moći koju ta zvona sada posjeduju.
Pozorno pročitajte riječi blagoslova koje se izgovaraju kod blagoslova crkvenih zvona.
Bog, koji je odredio kroz blagoslovljenog Mojsija, tvoga sluge i zakonodavce, da se u vrijeme žrtve stvore i zazvone srebrne trube, kako bi svojim jasnim tonovima ljude podsjetili da se pripreme na obožavanje i okupe za slavlje. Molimo se da ovo zvono, predodređeno za vašu svetu crkvu, bude posvećeno Duhom Svetim kroz našu službu, tako da kada zvoni, vjernici budu pozvani u Božju kuću i vječnu naknadu.
Neka vjernost i pobožnost naroda ojača svaki put kada čuju njegov melodijski zvuk. Neka svi zli duhovi budu udaljeni njegovim zvukom; neka gromovi i munje, tuče i oluje budu prognani; neka moć tvoje ruke otkloni zle ovlasti zraka, neka dršću na zvuku ovog zvona i bježe pri pogledu na sveti križ uklesan na njemu.
Neka nam sam Gospodin to odobri, koji je nadvladao smrt na križu i koji sada vlada u slavi Boga Oca, u jedinstvu Oca i Duha Svetoga u vijeke vjekova.
Primijetite kako svećenik poziva Božju moć da otjera “zle duhove”, kao i “grmljavinu, munje i oluju” kroz zvuk tih zvona. Blagoslov se nastavlja s posljednjom molitvom koja opet podsjeća na duhovnu težinu koja se daje zvonima.
Zvona dobivaju ime u čast određenog zaštitnika iako su mnoga nazvana po Blaženoj Djevici Mariji.
Rimski obrednik daje vrlo svečani blagoslov crkvenih zvona te govori o duhovnom simbolizmu i sakramentalnoj moći koju ta zvona sada posjeduju.
Pozorno pročitajte riječi blagoslova koje se izgovaraju kod blagoslova crkvenih zvona.