Nikada neću zaboraviti taj dan. Bilo je to oko 2007. godine. Slučajno sam odlučio otići na ispovijed u kampusu Sveučilišta u Missouriju i zatražiti Gospin zagovor.
Još uvijek hvatajući i pipajući svoj put kroz mnogo zbunjenosti zbog tako dramatičnog obrata događaja u mom životu, Bog me uspio uputiti u Crkvu toga dana.
Da budem iskren s vama, ne mogu se sjetiti zašto sam otišao tamo ili kako sam saznao za to. Pretpostavljam da je to bila milost zbog primanja sakramenta ispovijedi.
Sjećam se kako sam sjedio tamo u klupama usred crkve sa samo nekoliko ljudi u blizini.
Tamo su radili dominikanski svećenici, a jedan od njih šutke je sjedio otraga i gledao prema oltaru. Pogledao sam oko sebe prema nekolicini ljudi koji su sjedili u tijelu Crkve i nastavio se osvrtati prema svećeniku, pitajući se što bismo mi sada trebali raditi.
Nakon što se treći ili četvrti put osvrnuo na svećenika, pretpostavljam da se malo uznemirio. Vjerojatno se pitao zašto nisam okrenut prema oltaru.
Evo odgovora: razlog zašto nisam bio okrenut prema oltaru je taj što nisam shvaćao što se tamo događa >>>više na vjera.hr