Sveti Šarbel je velika tajna za svijet znanosti, a za sve nas jasan znak koji ukazuje na postojanje Boga. Od smrti libanonskog pustinjaka prošlo je 117 godina, a tijelo sveca nije se raspadalo. Zahvaljujući njegovu zagovoru i dalje se događaju spektakularna ozdravljenja i obraćenja, piše portal Dnevno.
Prve noći nakon sprovoda sv. Šarbela, 24. prosinca 1898. iznad njegovog groba pojavila se blistava svjetlost tajanstvenog podrijetla, koja je poput munje bljeskala i gasila, a bila je vidljiva na desetak kilometara.
Taj se fenomen svjetla ponavljao svake noći mjesec i pol dana od dana sprovoda sv. Šarbela. Svjedoci ovog izvanrednog događaja bili su redovnici i stanovnici susjednih kršćanskih i muslimanskih sela, koji su počeli masovno hodočastiti na grob svetog pustinjaka. Ova činjenica izazvala je veliku pomutnju u cijelom Libanonu.
Tisuće kršćana i muslimana počele su pristizati na sveti grob. Neki od njih uspjeli su otvoriti grobnicu i sa sobom ponijeti kao relikviju komad odjeće ili nekoliko dlaka s pustinjakove brade.
Sveti Šarbel: Znak pobjede Boga nad smrti
Tada je maronitski patrijarh iz sigurnosnih razloga naredio da se tijelo prenese u samostan. Njegova grobnica otvorena je u prisustvu liječnika i drugih službenih svjedoka. U njemu je bilo vode i mulja, ali tijelo svetog pustinjaka bilo je netaknuto.
Ono što zadivljuje znanstvenike je da su višestruke ekshumacije potvrdile da tijelo sv. Šarbela nije podložno procesu postmortem razgradnje: savitljiv je, mekan i svjež. Liječnički pregledi su pokazali da niti jedan dio njegova tijela nije pokazao ni najmanji znak truljenja ili propadanja tkiva.
Kada je liječnik kirurškim nožem pokojnika lagano zarezao kuk, iz njega je počela ubrzano teći krv. Bilo je potrebno previti ovo mjesto kako bi se zaustavilo krvarenje.
Još jedan misteriozni fenomen je šokantna činjenica da je 67 godina iz tijela sv. Šarbel neprestano curila krv i plazma. Bilo je to obilno “znojenje” po cijelom tijelu. Stručnjaci računaju da je iz mrtvog tijela sv. iz Šarbela istjecalo oko 20.000 litara tekućine. Ova tajanstvena tekućina postala je lijek za sve vrste bolesti.
Redovnici su mislili da kad osuše tijelo, ono će prestati izlučivati tekućinu. Stoga su ih četiri mjeseca, od proljeća do kasnog ljeta, izlagali suncu i sušnom vjetru. Međutim, to nije zaustavilo neprestano “znojenje” svetog tijela.
Redovnici su pokušavali svim mogućim sredstvima zaustaviti ispuštanje tekućine, jer im je to bilo vrlo mučno. Zbog toga su iz tijela oca Šarbela uklonjeni svi unutarnji organi. Nije pomoglo – fra Šarbelovo tijelo se počelo još više “znojiti”. Pokazalo se da su svi tretmani bili neučinkoviti.
Ljudska djela nisu mogla zaustaviti Božju snagu da djeluje u tijelu svetog pustinjaka. Poznati libanonski profesor medicine George Chukrallah pregledao je tijelo sv. Šarbela. Ovaj znanstvenik sažeo je svoje dugogodišnje istraživanje:
“Koliko sam puta pregledao tijelo sveca, uvijek sam s čuđenjem otkrio da je netaknuto, gipko, kao da je neposredno nakon smrti. Ono što me posebno zbunilo je tekućina koja se neprestano lučila iz tijela.
Tijekom mnogih svojih putovanja konzultirao sam se s profesorima medicine u Bejrutu i raznim europskim gradovima, no nitko od njih mi to nije uspio objasniti. To je doista jedinstvena pojava u cijeloj povijesti.
Kad bi tijelo lučilo samo 3 grama tekućine dnevno – a zapravo je lučilo nekoliko desetaka puta više – onda bi za 66 godina njegova ukupna težina bila 72 kilograma, što je puno više od težine cijelog tijela. Sa znanstvenog stajališta, ovaj fenomen je neobjašnjiv, jer u ljudskom tijelu ima otprilike 5 litara krvi i drugih tekućina.
Na temelju dosadašnjih istraživanja došao sam do zaključka da je upravo zahvaljujući Božjem zahvatu tijelo sv. Šarbela ne prolazi proces postmortalne razgradnje i oslobađa tajanstvenu tekućinu”, napisao je liječnik Chukrallah u svom izvještaju.
Čuvanjem tijela sv. Šarbela od posmrtnog propadanja, Isus Krist nam je svojim uskrsnućem dao jasan znak svoje konačne pobjede nad smrću. “Bolesne liječiti, mrtve uskrisivati, gubavce čistiti, demone izgoniti!” (Mt 10,8)
Ovo je zapovijed Gospodina Isusa, kojom se sv. Šarbel punio tijekom svog života na zemlji i to čini i nakon svoje smrti. Mnoštvo ljudi iz cijelog Libanona počelo je dolaziti na grob oca Šarbela. Dogodila su se i još se događaju brojna čudesna ozdravljenja od raznih neizlječivih bolesti.
U kronikama svetišta sv. Šarbela, zabilježeni su i slučajevi uskrsnuća mrtvih. Dana 16. travnja 2015. tijekom hodočašća u Svetište, novinari su imali sastanak s poglavarom svetišta, koji je pokazao knjigu koja dokumentira posljednja čudesna ozdravljenja.
Ispričao je tada nevjerojatnu priču o svojoj srčanoj bolesti, smrti i povratku u život. Tijekom operacije liječnici su potvrdili njegovu smrt. Vratio se u život osam sati nakon smrti, zahvaljujući zagovoru sv. Šarbela.
O spektakularnom ozdravljenju novorođenčeta govorio je i otac Louis Matar. Pokazao je slike prije i poslije izlječenja. Beba je rođena s unutarnjim organima izvan tijela. Zahvaljujući molitvi sv. Šarbela beba je čudesno ozdravila. Na fotografijama se jasno vidi koliko je ovo čudo bilo nevjerojatno.
U kronikama čuda u svetištu je i slučaj uskrsnuća umrlog djeteta. Maryam Shamoun je sa svojim bolesnim sinom otišla u svetište. Na putu joj je dijete umrlo na rukama.
Očajna žena stigla je do groba svetog pustinjaka i stavila svog pokojnog sina uz njegov lijes; plačući, tražila je pomoć. Vidjevši ovu situaciju, otac Ilija je bio duboko dirnut i otvorio lijes sv. Šarbela, i tekućinom iz tijela pomazao dijete. Nakon kratkog vremena beba je počela normalno disati.
Svjedoci su se ukočili od čuda. Otac Ilija je uzeo bebu i dao je njezinoj majci koja ga je, vidjevši da je gladna, počela dojiti. Dječak koji je uskrsnuo u život odrastao je u divnog, zdravog i snažnog čovjeka i pobožnog katolika.
Ovo je samo jedno od desetak tisuća dokumentiranih misterioznih ozdravljenja i iscjeljenja kroz sve ove godine u životima i kršćana i muslimana, a svjetlo libanonskog pustinjaka ne prestaje svijetliti. Ovo je zasigurno jedno od najvećih misterija prisutnih trenutno na Zemlji. .