Dvadeset metara ispod površine kristalno plavih voda Kanarskih otoka, 40 križeva uklesanih u stijenu, od kojih svaki stoji na postolju od pijeska i stijene, predstavljaju svečani spomen na 40 isusovačkih mučenika koje su mučili privatnici i bacili u more.
Bila je to godina 1570. i dva svećenika, 23 novaka, 7 studenata i 8 suradnika bili su dio ekspedicije od gotovo 100 ljudi na sedam brodova, od kojih su tri prevozila isusovce, a svi su krenuli iz Lisabona u Brazil.
Budući mučenici bili su mladi — svi između 15 i 30 godina, većina iz Portugala (32) i osam Španjolaca. Jedan je bio nećak svete Terezije Avilske.
Predvodio ih je otac Ignacio de Azevedo, isusovački provincijal portugalske misije u Brazilu rođen u Portugalu, koji se vratio u Portugal kako bi regrutirao misionare.
Plovidba u mučeništvo
S otoka Madeire, sjevernije i bliže Lisabonu, jedan je brod ekspedicije trebao prevesti teret prema obali Sjeverne Afrike, zaustavivši se na Kanarskim otocima.
Znalo se da su to područje okupirali francuski hugenotski kalvinistički gusari, a otac Ignacio je znao da bi mogli ploviti u mučeništvo. Pitao je svoje suputnike jesu li spremni; četvorica su zatražila da napuste plovilo i zamijenjena su s četiri druga više na vjera.hr