Poljski svećenik prepričao je situaciju kada se susreo sa slučajem u kojem je medaljica sv. Benedikta bila korištena na način koji se sukobljava s katolicizmom.
“U jednoj župi, bračni par vodi poslovnu aktivnost koja se sastoji od davanja plaćenih savjeta pomoću tarota, raznih čarolija, molitava, energetskih kanala itd. Osim toga, kupcima se nudi medalja sv. Benedikta s uputom da počinje djelovati tek u dodiru s krvlju.
Oboje razmetljivo sjede na prednjoj klupi crkve i prvi pristupaju svetoj pričesti.
U lokalnim novinama daju opširne intervjue u kojima uvjeravaju u svoj besprijekorni katolicizam, nesebičnost, suosjećanje s patnicima i potrebitima, kompetentnost u savjetovanju i rješavanju raznih problema zahvaljujući iznimnim vještinama i dugogodišnjem iskustvu.
Osvrću se i na navodna prijateljstva s pojedinim svećenicima, žaleći se samo na mjesnog župnika koji ih, kako tvrde, nepravedno i nepravedno optužuje za bavljenje okultizmom. Naime, župnik je za njihovo djelovanje doznao izravno od bivših klijenata, koji su prekasno shvatili katastrofalne posljedice svojih posjeta ezoteričnom salonu.
Neki od tih ljudi čuli su (na temelju orakulskih karata) da će prekinuti vezu sa supružnikom (suprugom) i stupiti u vezu s nekim drugim. Nekom drugom je savjetovano da zbog štetnih energija napusti svoj stan i preseli se u drugo stambeno naselje. Polako se otvarala vreća s drugim svjedočanstvima ljudi čiji je doticaj s poznatom susjedom završio susretom sa svećenikom egzorcistom.
Nakon posve nedjelotvornih opomena, nasamo je svećenik s propovjedaonice iznio crkveni nauk o okultnim praksama, ali to nije donijelo očekivanu promjenu. Štoviše, postali su još bahatiji, a svećenik više ne može skrivati svoju nemoć. Koliko se svećenika bori sa sličnim problemom?
Vraćajući se medaljici sv. Benedikt: trebali bi znati što stoji iza te medaljice ako ste je kojim slučajem primili od gatare ili nekog drugog magijskog operatera.
Nedavno se kod mene pojavio čovjek koji je priznao da je s gatarom bio u kontaktu nekoliko godina. Pridružio joj se u vrijeme strašne borbe s ovisnošću i s profesionalnim poteškoćama. Nakon kratkog vremena nepovratno je napustio ovisnost, problemi na poslu su prestali, ali pojavili su se novi problemi. Vidno izmučen, gotovo uplakan, čovjek se žalio da ne vlada sobom, da je izgubio sposobnost koncentracije i upravljanja vlastitim životom, da ga progone noćne more.
Unatoč dobro plaćenoj plaći, ima dugova jer je pokrio razne troškove gatari. Osjećajući zahvalnost prema njoj što ga je izbavila od ovisnosti, bio joj je spreman pomoći, a iznad svega, potpuno joj je vjerovao u svojim najskrovitijim, duhovnim stvarima. Žena mu je dala slike sa slikama svetaca, medaljice i razne molitvene formule, uzdigavši se u očima svog klijenta do ranga najvišeg autoriteta na polju vjere i morala. Osvrćući se na svoje kontakte s duhovima, zabranila je muškarcu ispovijedati određene grijehe na ispovijedi. Poslušao ju je u potpunosti, u svemu.
Tijekom našeg razgovora, kada mi je ponudio pokazati predmete koje je dobio od gatare, pomislio sam da ću vidjeti amajlije, prstenje ili neke druge rekvizite iz ezoteričnih trgovina. U međuvremenu sam vidio niz pobožnih predmeta ravno iz katoličkih knjižara. Sve je izgledalo dobro! Može li takva gatara koja dijeli slike sa svecima biti zla? Može li učiniti kakvu štetu ako potiče na molitvu, pa čak i na ispovijed?
To je čar gatare koja se pred svojim klijentom može ovjeriti, zaslijepiti ga jedinstvenom duhovnošću, zadobiti njegovo povjerenje, podrediti ga sebi i na kraju učiniti ovisnim o sebi. Materijalni gubici ove ropske ovisnosti samo su djelić nevolje u koju netko upada. Najveći problem je destrukcija unutarnjeg života i psihe, otuđenje od stvarnosti i narušavanje zdravih veza s najbližima (žena, muž, prijatelji).
Veza s gatarom i poslušnost prema njoj postaju jači od glasa vlastite savjesti, razuma i volje. Manifestacije religijskog života – sudjelovanje u sakramentima, molitva, korištenje vjerskih simbola – uključuju se u svijet magije. Gatare preporučuju nošenje medalja zbog energije koju crpe. Naređuju ljudima da idu u jednu ili drugu crkvu, jer se tamo – kako kažu – otvaraju čakre (primjerice, u poznatoj katedrali u Chartresu studenti ezoterije jednom mjesečno organiziraju ritualne plesove, vjerujući da je hram sagrađen na mjestu poganskog obožavanja božanskih sila).
Dakle, ovdje se ne radi samo o prijevari, nego i o profanaciji Božje stvarnosti, koja je opet manifestacija više ili manje skrivenog sotonizma. Nekadašnji amateri posjeta gatarama, vidovnjacima i drugim raznim magičnim operaterima čine osnovnu skupinu ljudi koji čekaju svoj red za dijecezanske egzorciste u svijetu. Često, osim egzorcizama, molitava za oslobođenje i unutarnje ozdravljenje – tim ljudima je potrebno i psihijatrijsko liječenje.
Hvala bogu, gore spomenuta epizoda s ovisnikom dobro je završila. Shvatio je da je izmanipuliran i da je svojom krivnjom ugrozio svetost svoga krštenja, svoju vjeru, savjest i razum.
Naposljetku, valja naglasiti da kršćanin svoju medaljicu nosi u posve drugačijem duhu – na primjer, s likom Majke Božje – nego što to žele kupci ezoteričnih trgovina ili sajmova. Kršćanin prvi shvaća važnost vjerskog simbolizma u životu vjere.
Shvaća da je medaljica ili križ koji blagoslovi svećenik više od pukog znaka: to je simbol koji na neki stvaran način uspostavlja i ujedno izražava vezu s osobom koju simbol predstavlja.
Nema li ovdje analogije s vjenčanim prstenom? Nije li to simbol pripadnosti drugoj osobi na temelju isključive i jedinstvene ljubavi prema toj osobi koja nosi isti (iako općenito različite veličine) vjenčani prsten? Jedan od tih prstenova na neki način poziva onaj drugi, stalno upućuje na nju, pa makar osoba koja ga nosi bila na drugom kraju svijeta.
Koliko je ovaj simbol moćan nije teško doznati. Stvaranjem i ujedno izražavanjem vjerne ljubavi, vjenčani prsten postaje nepodnošljiv teret za nevjernog supružnika. Tko će od onih koji su izdajnički napustili svog supružnika s poštovanjem nositi simbol svoje vječne pripadnosti njemu?
Štoviše: medalja, križ ili vjenčani prsten – znamo s kim nas povezuju. A paganski amuleti, koji se nose na srcu ili na domalom prstu znamo li na koga se odnose? S kim je ovdje veza? Ljudi koji nose svoje amulete s povjerenjem u magično djelovanje energije odustaju od povjerenja u Boga – Onoga koji je jedini vrijedan istinskog povjerenja.
Kako sakriti da magija ovdje zamjenjuje vjeru? Da, diskretno, bez buke, ali sasvim realno i toliko učinkovito da se kršćani distanciraju od molitve i sakramenata (oni im barem više nisu potrebni), te u konačnici doživljavaju duhovne muke i napade Zloga. Tek na kraju saznaju kome su zapravo vjerovali. Noseći svoju medalju, kršćanin vjeruje da je Onaj kome je vjerovao vjeran svojim obećanjima, piše svećenik”, otac Andrzej Trojanowski, za milujciesie.pl.