Odgojen u Sudanu, u najradikalnijim islamskim sektama, ovaj čovjek odgojen je da mrzi kršćane, a posebno Židove. Ali Bog je preobrazio njegov život iz mržnje u ljubav. I to tako moćno da nitko ne može ostati ravnodušan, piše portal Dnevno.
Zachariah je bio jedini kršćanin u cijeloj njihovoj školi. I zbog toga ga je mrzio. Bio je pametan i dobar dječak. Mislio je da kao musliman mora biti bolji od njega, ali Zachariah je bio bolji. Još jedan razlog da ga mrzi. Svaki dan su ga tukli i maltretirali, a jednog dana i odlučili ubiti. Bila je mračna noć. Izudarali su ga, polomili ruke i noge dječaka, a onda mu je Yassir stavio ruku preko usta da mu ugasi život…držao je ruku sve dok nije prestao disati. Ostavili su ga u tamnoj noći, između života i smrti. Yassir je, kaže, bio toliko ponosan jer ga je ubio. Otada ga nije više nikada vidio.
Nešto kasnije Isus u život ovog čovjeka ulazi preko ozdravljenja dječaka njegovog rođaka za kojeg su doktori rekli da ima svega nekoliko dana života. Koptski kršćani čuli su da je dječak na samrti i htjeli su se pomoliti nad tim dječakom. Iz pristojnosti im je dopustio, iako se zbog križa na njihovim rukama nije htio rukovati. Svjedoči kako su ovi ljudi molili Boga da ozdravi dječaka na način koji dosad nikad nije vidio; jednostavno razgovarajući s Njim kao prijateljem. U trenutku kad su izgovorili Amen; dječak je ozdravio, otvorio oči, počeo pomicati noge.
Jedan od onih koji se molio sjeo je pored njega i rekao mu: “Znaš što, pravo čudo je da Bog želi promijeniti i tvoje srce”.
Potom ga je upitao: “Vjeruješ li da je Isus živ?”. Odgovorio je da vjeruje jer u islamskoj kulturi vjeruju da je Bog uzeo Isusa na nebo, da je živ i da će se jednog dana vratiti.
Potom je ovaj kršćanin izgovorio rečenicu koja je zauvijek promijenila njegov život: “Zato što je živ, možeš razgovarati s Njim”.
Shvativši to odlučio je slijediti Isusa. Ali tada, obitelj koju je jako volio u potpunosti ga se odrekla. Rekli su mu da je mrtav za njih. Čak su organizirali sprovod, naručili grob i pokopali ga rekavši mu da je mrtav.
Pitao je Boga u tom trenutku: “Gdje si, Bože”, i čuo je glas: “Znaš da je grob na kojem stoji tvoje ime prazan. I moj je grob prazan. Prije nego si ti mislio na mene ja sam mislio na tebe!”
Nije odmah razumio ove riječi, ali tada je u Egiptu na jednoj pastoralnoj konferenciji jedan stariji čovjek počeo pričati s njim.
Yassir mu je ispričao i svoju priču, a ovaj je počeo plakati. “Sjećaš li me se. Ja sam Zachariah”.
Prošlo je 25 godina od tog crnog događaja u onoj tamnoj noći kada su dječaka ostavili na samrti. “Yassir, zato što si me toliko mrzio, uvijek sam molio za tebe”. Čovjek je otvorio svoju Bibliju, a na prvoj stranici bilo je zapisano njegovo ime – Yassir. Toga ga je dana Bog suočio s istinom – “prije nego si ti pomislio na mene, ja sam mislio na tebe”.