Iako mislimo da su vremena u kojima danas živimo više nego posebna, ili da smo možda napredniji od svojih predaka, jučerašnje misno čitanje iz knjige o Makabejacima pokazuje nešto potpuno suprotno. Čak i velika ideja saveza naroda (Europska Unija, NATO), Novi svjetski poredak, takozvani multikulturalizam koji nam je predstavljen kao napredak, jedinstvo vjera, jedna svjetska religija prema kojoj se ide, i brisanje svih običaja i zasebnosti pojedinih naroda u savezu, sve je to već čovječanstvo prošlo i to stoljećima prije dolaska Isusa Krista. I naravno, unatoč tome što je sve to osuđeno na propast, mi opet ponavljamo, iako upozoreni jasno da jasnije ne može.
– U one dane: Dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga. U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: »Hajde da sklopimo savez s narodima, svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.« I mnogima se to svidjelo.
Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.
Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri, te nisu jeli od nečistih jela. Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom. –
Zar nije ovo dokaz da nas kao čovječanstvo Sotona samo vrti u krug. Prema samouništenju? Zar nismo opet poput nekad Izraelaca oduševljeno pristali na jedinstvo naroda, na savez sa susjedima? Zar ne svjedočimo identičnim posljedicama tog saveza? Odricanje od Boga, grozota pustoši na svetim mjestima, micanje križeva, rušenje crkava, otpad od vjere i Boga, otpad od Zakona Božjeg, kako bi bili što nevidljiviji u tome savezu? Poganstvo koje zapravo poput nove religije povezuje pale narode. Zar ne vidimo da i mi progonimo one koji Zakon unatoč svemu drže, zar ne vidimo masakre i ubijanja svetih ljudi i danas, svih onih koji se ovom palom projektu pridružuju? Pa milijuni svetih su ubijeni pred našim očima u ovom naprednom i nikad razvijenijem vremenu! I mi šutimo! Uistinu, kako je strašan gnjev tada carevao nad Izraelom, danas caruje nad nama, i opet će sve propasti kao što je propalo i tada…
Smiluj nam se Gospodine po svom milosrđu!