Donosimo vam duhovni razgovor sa Simonom Mijoković, ženom preko koje je sam Krist progovorio....
Simona G. Mijoković prije šest godina započela je svoj put obraćenja i posvećenja u Spasitelju Isusu Kristu, što je izazvalo veliki nemir podzemlja kao i veliku slavu nebeskog kraljevstva. Iako je Simona često javno svjedočila kako ju je Isus spasio i oslobodio svih okova svijeta, njena vjera svakodnevno i dalje inspirira hrvatsku javnost. Da, iako su mnogi očekivali njezin ponovni pad, iako su mnogi govorili da ona nije iskrena, iako su mislili kako ona ne može pobijediti svu tamu droge, prostitucije i podzemlja u kojem je bila zarobljena, On Isus Krist danas, šest godina od njenog prvog koraka k Njemu, preko Simone svima pokazuje istinu – Krist je nepobjediv. I tko uz Njega ide, neće propasti! Zbog njene zadivljujuće opstojnosti u Isusu razgovarali smo sa Simonom koja nam je otkrila kako se snalazi u Novom životu, kako se nosi s kušnjama ali i kako uspijeva ići svijetom, a ne biti dio njega….
Simona, Vi ste zapravo imali tu milost da na Zemlji proživite dva života, a ne jedan kao što je to uobičajeno. Kakav je osjećaj roditi se ponovno?
Da, nanovo sam rođena, i to ne dolazi zbog mojih djela nego milošću Božjom. Bog je pogled Svoj svratio na me. ‘Sišao u podzemlje i blato mog života’- obukao mi bijelu haljinu. Njegovu. Čistu i opranu od grijeha. Kao što kaže sv. Pavao: ‘Ako je tko u Kristu on je novi stvor’. Evo uskoro ulazim u ‘svojih 6 godina s Kristom. Nanovo rođena za mene znači imati novo srce. Srce od mesa, srce koje ljubi, ne samo one koji ti ljubav uzvraćaju nego one koji Ljubav nisu upoznali, srce koje oprašta ne jedanput, nego 7×77 kao što nas i sam Krist poziva. Srce kojemu je izvor Bog, izvor radosti, mira i ljubavi. I na tom izvoru pijem te žive vode koje ne presušuju. U Isusu su svi izvori moji. Dan kada sam ponovno rođena je dan kada sam postala dijete Božje kroz vjeru u ime Isusa Krista. Ako bi opisivala riječima taj osjećaj novog rođenja to je nešto najljepše što čovjek – Božje stvorenje može osjetiti – kada Ti Milosrdni Otac – Bog oprosti i daruje novi život. Osjećaj koji živi u tebi – radost s Neba i mir Božji, mir koji ovaj svijet ne poznaje. Jednostavno svijetu nepoznato, a čovjeku nanovo rođenom, darovano. Milošću Božjom.
Vaše svjedočanstvo je doista snažno. Ono nam prvo opisuje gorku tamu i podzemlje, a zatim oslobađajuću istinu u milosti, čistoći i u bezuvjetnoj ljubavi Isusa Krista prema grešniku, no koliko je zapravo bilo lagano odvojiti se od mraka u Vašem slučaju? Koliko je činio On, a koliko ste morali Vi?
Iako je naš Bog, Svemogući, On želi naš: ‘DA, evo me Gospodine dolazim vršiti volju Tvoju’. Bog nam daruje slobodu, a mi se u toj slobodi trebamo odlučiti. Opredijeliti; koga želimo slijediti. Moje srce je odlučilo prvog trena kada sam prepoznala Isusa u svetom sakramentu ( životne) ispovjedi da Ga želim slijediti. I da sve što je potrebno, na to pristajem. A neka me On vodi. Naravno, onda je započeo proces obraćenja. Počela su ozdravljenja i oslobođenja. Ja sam trebala izabrati između Boga i svijeta u kojemu znamo tko je njegov knez – neprijatelj naše duše. Odlučila sam se naravno za Isusa i s tim odlučno rekla NE svijetu, NE đavlu i svemu što njemu pripada. Tako sam se maknula od starog društva, od klubova, izlazaka, bacila i podijelila svu garderobu i sve što me je podsjećalo na razdoblje u kojemu sam živjela. A Isus? On je vidio moju žeđ za novim životom, vidio je moj vapaj, spasio me od tog zla i grijeha; droge i nemorala. Oslobodio me droge o kojoj sam ‘ovisila’ od svoje 13 godine, oslobodio me demona; prokletstva- magije-uroka i svih đavoljih poslova u kojima sam bila isto (od djetinjstva) a intenzivno od 23-27 godine, ozdravio je bulimiju od koje sam bolovala od svoje 14. do 27. godine, sve dok nisam došla na Tabor. Moje je bilo Da, odlučno i jasno i da se cijeli svijet okrenuo protiv mene ne bi mogli utjecati na moj odgovor. Taj poziv od Gospodina je bio toliko jasan da je to moja najveća ustrajnost. “Moj” DA pretvorio se u Gospodinov: ‘Evo činim sve novo’. Slava i hvala Ti Isuse .
Posebnu ulogu na Vašem putu prema Isusu odigrao je i pokojni pater Zvjezdan Linić. Je li vam on bio Vaš duhovnik? Anđeo?
Ne, on nije bio moj anđeo, jer anđeli nisu ljudi, anđeli su duhovna bića i meni je dodijeljen od Boga moj anđeo čuvar koji me čuva i koji me vodi prema spasenju. A pater, pater Zvjezdan bio je moj duhovni otac. On me doveo k Isusu. Pokazao mi je gdje je izvor žive vode – u Isusu. Tako sam ga doživjela kao mog duhovnog tatu koji moju dušu vodi prema Kristu. Nikad neću zaboraviti naš prvi razgovor, kada sam mu pričala o svojim grijesima, lutanjima, a on me toliko milosrdno gledao i rekao: Simona Isus ima novi život za tebe, jesi li spremna slijediti Krista? Pater je prva osoba u mom (zemaljskom) životu koju sam susrela, a da me nije osudio. Uvijek me pozorno slušao, branio me čak pred nekim svojim “suradnicima”, branio me od svijeta i Zloga. Brinuo je jako za moju dušu i uvijek mi govorio: hrabro svjedoči, hrabro i ne boj se. Isus te ljubi. Ti si dijete Dobrog Oca. I kada je bio bolestan puštali bi me, Kata s Tabora i fra Ivan k njemu u posjetu. Blagoslivljao me i stavljao znakić križa na čelo i šaputao hrabro s Isusom. Te njegove riječi su moja današnja vodilja. Hrabro koračam i ne bojim se, jer znam i ako bi bili svi protiv mene, Bog nije, On je uz mene. Sjećam se kada mi je pater poklonio Evanđelje i rekao da pročitam do Uskrsa (bila je korizma), upijala sam svaku riječ što mi je govorio, što je propovijedao na seminarima, sve sam slušala. Bila sam osušena biljka, a pater Zvjezdan imao je tu vodu koja me zalijevala da ponovno procvjetam. Vodu Kristovu koja mi je darovala novi život- U Njemu, s Njim za Njega – uvijek biti Kristova.
I često mi je rekao da se pazim svijeta, tako da si uvijek ponavljam: Simona ne izgubi Nebo poradi svijeta. Patera ću uvijek nositi u srcu i on će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Velika djela je Gospodin činio kroz njega i zaista mogu od srca moliti da i on jednog dana bude uvršten među svece jer živio je život sveca – milosrdan i pun ljubavi za Krista i bližnjega.
Često ističete i upozoravate da je pakao stvaran, da su duhovne stvarnosti stvarne. Zašto smatrate da je važno da ljudi znaju da je duhovni svijet stvaran?
Nažalost, ljudi danas ne vjeruju u đavla. Misle da je to neki mit, neki lik iz bajke ili filma. Što nije točno. Znamo da je Lucifer bio arkanđeo, ali otpao je. I on i njegovi i pali anđeli protjerani su. Njegova najveća zamka je uvjeriti čovjeka koji je toliko slab, grešan i naivan da on ne postoji, da ne postoji zlo kao što ne postoji pakao. To je laž. A to nam otac laži neprestano servira. Zato trebamo biti budni, jer on kao ričući lav stalno obilazi oko nas i gleda kako da nam postavi zamku. Osobno sam bila i kod Egzorcista – patera Petra V. U Sloveniji u Novom Mestu. Išla sam kod njega jednu godinu, skoro pa svaki mjesec bi dolazila na jedan susret (oslobađanje) koji bi trajao i do 3 sata. Ovisno. I jako dobro znam sto znači kada se čovjek oslobađa od demona. Moje oslobađanje je trajalo. Nije bilo preko noći. Kao što je i obraćenje proces. Imala sam dosta dugo reakcije ali nisam se bojala, najvažnije mi je bilo da me Isus oslobodi od okultnog kojemu sam služila. Često su mi rekli ljudi koji su me vidjeli na Taboru kada me Krist oslobađao, da su tako ‘ povjerovali ‘ u đavla – demone. Jer kada je čovjek zaposjednut ili opsjednut ima reakcije koje nisu ljudske, vide se i osjeti ta demonska sila i zlo. Đavao je duhovno biće i on postoji. On je neprijatelj naše duše. Ljudi nažalost ne vjeruju u njega zato što ne znaju, a sam Bog i govori : ‘moj narod gine zbog neznanja’.
Kada sam krenula s Kristom u novi život, htjela sam znati sve o Isusu, kupovala puno literature, čitala knjige, Katekizam, upoznala Isusa kroz Bibliju – Evanđelje, kroz knjige koje opisuju život mnogih svetaca. Ali isto tako htjela sam znati sve i o mom neprijatelju. Da mogu naučiti i znati koje su Njegove zamke i kako se čuvati od njih. I dobila sam knjigu kada sam bila na duhovnoj obnovi kod don Milivoja Bolobanića. Brat Mate mi je poklonio njegovu knjigu Zamke Zloga. I znam ju napamet i često ju čitam, iako ju “znam”. Nikad dovoljno ne znaš što lukavi neprijatelj sprema. Zato trebamo biti budni stalno. Mislim da je za to važan dar Duha Svetoga – Strah Božji koji je početak Mudrosti. Trebamo moliti za Darove Duha Svetoga. Ljudi trebaju razmatrati o paklu, smrti, sudu – o Božjoj Pravdi. Jer mnogi zaboravljaju da je naš Bog Milosrdan ali i Pravedni Sudac. Zato nikad ne dopusti da ako sagriješiš budeš u smrtnom grijehu ustrajan. Brzo trči na svetu Ispovijed u što bližu Crkvu, pokaj se iskreno i moli Boga za milost ustrajnosti da te čuva od smrtnih grijeha koji vide u vječnu propast – pakao.
Nedavno ste u jednoj objavi objasnili zašto idete baš svaki dan na svetu misu. Kako uspijevate, a da Vas ne svlada lijenost, svijet, posao i ostale prolaznosti koje inače ometaju čovjeka na putu ka posvećenju?
Sveta misa i pričest su hrana moje duše. To je temelj mog života – sveta euharistija. Živi Bog u svetoj hostiji Tijelom i Krvlju Svojom. Radije bih se odrekla zemaljske hrane nego svete pričesti. To je moj lijek. To je moj mir, moja duhovna radost, snaga u teškoćama, i ljubav – bezuvjetna koja mi daruje život. To je moj Isus. Ljubljeni Isus. I kako da mom Ljubljenom koji me spasio iz dna, iz blata grijeha oslobodio me, ne dođem svaki dan na misu? To je nemoguće. I ako sam bolesna moje noge hite k Njemu. Jer vjerujem da će me On ozdraviti. Prije trudnoće trebala sam početi raditi, radila bi jedan tjedan ujutro, drugi popodne i prvo što sam pomislila bilo je- kada su svete mise?! Naravno da ima misa i ujutro ako bi radila popodne i navečer ako bi radila ujutro. Sve se može ako duša zaista žudi za tim. A moja duša žudi za pričesti, žudi za Kristom. I ta žeđ za Njim traje od prvog ‘našeg susreta’ – Njegovog poziva. Sada sam trudna i radosno svaki dan dođemo Joshua u trbuhu, moj suprug, Gabica i ja k Isusu na misu i zahvalimo Mu na svemu što Je učinio i čini u našem životu. Dok god dišem truditi ću se svaki dan doći Mu na misu, doći blagovati Njegovo Tijelo koje mi daruje život. To isto prepoznaju moja kćer Gabi i suprug Stanislav, a isto tako učit ću i sina Joshuu i iako je Božja volja i još dječice, da je u pričesti naš izvor radosti i mira – da je u pričesti naš Živi Bog. A u sakramentu svete ispovjedi upoznala sam Isusa kao Milosrdnog Oca koji me radosno dočekao i pripravio najljepšu gozbu. Bila sam najcrnja i najprljavija ovčica, a Dobri Pastir je pošao za mnom i ostavio sve čiste i pravedne ovčice. Bila sam Mu dragocjena- ja, iako blatna On me ljubio i pokazao mi to. I sada moj život je Njemu hvala i slava. Iako znam, da ne trebam svaki dan na misu, da je zapovjedna nedjeljom i blagdanima – moje srce dok god bude kucalo ići će svaki dan na misu i Božjom milošću na pričest. To je najmanje što Mu mogu darovati za sve sto je On meni učinio. Bog moj i sve moje. Hvala Ti Isuse.
Svađate li se kada s Isusom? Imate li kušnje?
S Isusom se nikada ne svađam. Bilo je trenutaka kada sam Mu plakala zbog nekih osoba, situacija koje su mi se dogodile, ali nikada se nisam svađala s Njime. On je moj Učitelj koji me ljubi i uči. On je sav moj Mir. Kako se mogu svađati s Bogom koji je sama Dobrota i Ljubav? Naravno da kušnje postoje i sam Isus je bio kušan od đavla. Ali Bog nas odgaja kroz kušnje. I vjerujem dok god dišemo biti ćemo kušani kao što i mudri Sirah kaže : ‘Sine moj ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.’ (Sir 2, 1). Duša koja je u stanju milosti i koja se grijeha želi osloboditi uvijek će biti kušana. I Bogu hvala na kušnjama i još više hvala Mu na Duhu Svetom koji mi pomaže pobijediti kušnje. U počecima je bilo teže, imala sam ‘svoje’ padove kroz neke osobe, neumjerenosti u jelu i piću, cigaretama. I bila sam jako tužna poradi tih padova. S vremenom me svaki pad naučio i počela sam prepoznavati zamke neprijatelja koji me navodio na pad. Kada sam služila svijetu, đavao me potpuno oslijepio, oglušio me i onijemio. Nisam znala ništa, bila sam ‘ glupa ‘ Simona i imala javno takvu ulogu. Nisam mogla dalje, jednostavno nisam znala ništa, bila sam zarobljena. A kada sam upoznala Krista taj susret je u meni otvorio oči, otvorio uši i oslobodio jezik – govor. Ali ovaj put da bude za Njega. Sve što gledam, sve što govorim, sve što činim neka bude za Njega, Gospodinu na svu slavu i hvalu jer jedino On je toga dostojan. Tako me i On uči. Učiti će me dok god dišem i hodim ovom zemljom. Što god da dođe u moj život ne bojim se, ni (zemaljskog) gubitka bližnjih, ni bolesti, ni neuspjeha … ničega se ne bojim. Jednostavno vjerujem u Božju Providnost i Njegovo Milosrđe, Njemu predajem sve moje “želje” i molitve, da me On u svemu vodi i da bude Njegova Sveta volja za sve u mom životu. A moje srce zna da onima koji ljube Boga On okreće sve na dobro.
Kad bi morali samo jednom riječju opisati našeg Isusa koja bi to riječ bila? I zašto?
Bog. Isus je moj Učitelj, Spasitelj, Ozdravitelj, Mesija, Pomazanik, Sin Božji – On jest ‘Ja Jesam ‘ – Bog . Isus je Živi Bog. Bog koji ozdravlja i danas, Bog koji oslobađa i danas, Bog koji je sama Ljubav i Dobrota. Bog koji je Pravedni Sudac. Isus je moj Bog, Jedini i pravi, On je Put, Istina i vječni život. Moje sve. Jedini dostojan svake slave, svake hvale, svake časti i klanjanja. Jedini dostojan da Njemu jedinom kažem – Obožavam te. On je moja vječna Ljubav. Samo za Njega mogu reći da sam Zaljubljena u Njega – vječno. Od dana kada me pozvao. I ta ljubav raste svakim danom sve više..
Kako se osjećate kad pročitate ili čujete da se netko ismijava s onim Kristovim u vama? Susrećete li se sa zavisti? Predrasudama?
Kada sam krenula u novi život s Kristom znala sam da će to izazvati mnogobrojne reakcije. Prva godina bila mi je teška jer većina nije vjerovala u ‘moj ‘ DA Kristu. Nisu vjerovali da sam zaista rekla NE svijetu i svemu što svijet nudi. Druga godina bila je opet teža jer su još vise pričali o tome kako je nemoguće da Simona javna bludnica (na drogi) slijedi Krista. Treća godina je bila već lakša jer tada su počeli pričati – Simona je poludjela. Da, za Kristom sam potpuno poludjela i nikad se ne želim ‘otrijezniti’ od te ljubavi. Četvrta i peta godina, počeli su progoni od različitih ljudi, počele su klevete na moj život, čula sam i puno laži o sebi, počeli su bacati tone i tone kamenja na mene. Ali zaboravili su da je Krist rekao: neka baci kamen onaj tko je bez grijeha.
Naravno, ljudi su to zaboravili i ne znaju što to znači. Zato im ne uzimam to za zlo. I molim Isusa kada pročitam nešto o sebi ili čujem kažem Mu Isuse oprosti im jer ne znaju što čine. Ljude u svijetu vodi duh ovoga svijeta, a plodovi tog duha su zavist, srdžba, oholost, taština, bludnost, neumjerenost, lijenost .. I najčešće takve osobe me napadaju. Ali nisu oni krivi, jer su zarobljeni, u zamki su Zloga. A nisu upoznali Boga koji je sama Ljubav i Dobrota, koji jest samo Milosrđe i oprost. Zato se ne ljutim nikada na ljude koji me napadaju nego ih ‘ignoriram’ ali i molim za njih, da i oni prepoznaju Isusa kao svoj jedinog Spasitelja i odreknu se zla i grijeha u kojemu žive.
Kako se nosite sa svijetom danas u novom životu? U starom ste pretpostavljam, svijetu služili?
Isus nam je rekao idite u svijet ali ne budite od tog svijeta. Evo primjer; danas moja profesija je šminkanje. Ali nikako ne činim to za moju propast. Što znači, ne pristajem na nikakve modne revije ili događanja gdje bih radila kao vizažist gdje bi bila oskudno odjevene manekenke ili pjevačice. Imala sam priliku – ponudu da radim s jednim priznatih hrvatskim vizažistom ali sam to odbila. Jer znala sam ako pristanem na to vraćam se u svijet mode gdje je droga, nemoral, blud, homoseksualnost. I kako bih mogla raditi na takvim mjestima s takvim osobama koje ne bi ni slušale moje svjedočanstvo, ismijavale Krista, a propagirale bi nemoral i grijeh? Nikako. Bacala bi biserje. Zato sam se odlučila uz Božju pomoć i muževu podršku sama raditi i ostvarivati se na tom području.
U mojim počecima prvih godinu dana sam se jako zapustila. Mislila sam ako se zapustim, bolje ću slijediti Krista. Možda će mi tada ljudi više vjerovati. Što je krivo. I upravo me na to fra Željko opomenuo. Da mi je Bog darovao talent – ljepotu i da ju ne smijem zakopati ali ne smijem ju niti zloupotrebljavati. U to vrijeme udebljala sam se, maknula od treninga, jednostavno tko god bi me vidio bio je u “šoku”. Naravno, s vremenom sam naučila da nije grijeh ako sam lijepo dotjerana, ako vježbam jer moramo brinuti o našem tijelu ali ne smijem ništa od tog zloupotrebljavati. Prije sam zloupotrebljavala svoje tijelo za bludnost i modu, raskoš i lažnu slavu. Sada čuvam dostojanstvo žene i uređujem se za Krista i mog supruga. Upravo i tu mnogi kršćani padaju u zamku Zloga. Vidim po nekim mojima bližnjima, iako žive u sakramentima vodi ih duh svijeta. Služe dvojici Gospodara što je nemoguće. Jer ne možemo hoditi s Kristom, a držati za ruku kneza ovoga svijeta. Ako slijedimo Krista odreknimo se duha ovoga svijeta – duha zavođenja, duha požude očiju, duha raskoši i svega sto je lažno u tom svijetu i vodi u propast. A propast nas vodi u smrt. A smrt u pakao. Zato hrabro koračajmo s Kristom i svjedočimo u svijetu ali ne budimo od ovoga svijeta.
Što bi ste poručili onima koji još nisu dovoljno snažni da se oslobode svijeta, ili dovoljno hrabri da se odazovu? Što je to tako čudesno u novom životu s Isusom?
Ma nema straha u životu s Kristom. Jer Božja savršena Ljubav izgoni svaki strah. S Kristom je život predivan , dobijete mir koji svijet ne daje, dobijete duhovnu radost i snagu, svaki vaš križ s Kristom postaje sladak. I ne brinete se, ako nešto što ste možda željeli ‘ne uspije’ jer sve pouzdanje imate u Boga i Njegovu Svetu Volju. I znate da Bog zna najbolje što je za vas dobro i što je za vaše spasenje. Kada mi se jave mladi uvijek im kažem da započnu svoj’ život u Kristu’ sa sakramentom svete ispovjedi. I to životne. Najbolje da ju napišu na papir/e tako sam i ja. Kreposno se ispovjedila; išla od godine do godine sve grijehe, slabosti pisala i ispovjedila na životnoj ispovjedi kod fra Zvjezdana i još jednom sam ju pisala kada sam bila kod Egzorcista fra Petra, jer sam se i svakog tog grijeha i njihovih posljedica u ime Isusa Krista odricala. S Ispovjedi počinje sve. Kao što nam i Gospodin govori : ‘Nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Nego novo vino, neka se ulijevaju u nove mješine . ‘Tako i mi da bi mogli živjeti dostojanstven život djeteta Božjega trebamo se očistiti od grijeha-oslobodit od grijeha, ozdravit od svog zla i bezakonja. Odbacit starog čovjeka. A ‘recept’ za to imamo: sveta Ispovijed, misa, pričest, redovita molitva/ krunica, post, Biblija. U Isusu je naš lijek. I Tabor, duhovne obnove meni su jako pomogle. Svaki tjedan išla sam na Tabor, posebice na molitve oslobođenja i Otklinjanja, molitve ozdravljenja i bolesničko pomazanje. Evo primjer, mnogi se plaše bolesničkog pomazanja jer misle da je to samo za one koji ‘umiru’. Što nije točno. Isus nam je darovao taj sakrament i rekao apostolima idite i liječiti bolesnike. Ali puno nas ima bolesnih na srcu, duh je bolestan, a ne samo tijelo, zato hrabro idi i primi bolesničko pomazanje, neka te obnovi i ozdravi iznutra, neka ti da snagu da kažeš NE grijehu, a DA Isusu. Kada duša koja je otvorena Bogu, počinje s redovitim sakramentalnim životom u njoj se apsolutno sve mijenja. ‘Ne živim više ja , nego živi Krist u meni’- kao što kaže sveti Pavao, tko je u Kristu postati će novo stvorenje.
Novo rođenje nisu doživjeli samo sveci nego svaki Kršćanin koji iskreno otvori srce Kristu, nanovo je rođen. Čovjek se boji slijediti Krista. Misli da će ga to ‘opteretiti’ jer se treba odreći svojih užitaka svjetovnih, svojih požuda očiju …Treba započeti život s Kristom u čistoći tijela, treba se odreći bludnosti, duha ovoga svijeta i sveg što kvari tvoju dušu. Ali, s Kristom tek počinje prava sloboda što mnogi ne znaju. Kada te Isus oslobodi ti si zaista slobodan čovjek. Jer što ti vrijedi život za svijet i njegove lažne užitke i požude, postaješ rob grijeha i svijeta, a to sve je propadljivo i vodi u vječnu propast.
Često kažem ne bojte se: ako prije svega tražite Kraljestvo Nebesko i pravdu Njegovu sve ostalo biti će vam nadodano. Naš Dobri Bog se brine za nas: za hranu, posao, obitelj .. ma On ti daje sve! Ali slijedi Ga vjerno ne mlako, ne studeno nego vruće gori za Krista, a moje malo srce ti garantira da ćeš dobiti život u izobilju. Izobilje mira, radosti, ljubavi, snage .. izobilje Božjih darova koji su neprocjenjivi. Dopusti Gospodinu da iz tvog života učini Svoje remek djelo. Ne boj se! Isus nije strah nego Savršena Ljubav i Dobrota.