Većina intenzivne službe i vatrenog propovijedanja Svetog Louisa Marie Grignion de Montforta vrtjela se oko dvije bitne prakse: često, ako ne i svakodnevno, primanje svete pričesti i potpuno, radikalno povjeravanje cijele osobe – tijela, duše i zasluga – Majci. Njegovo svesrdno vjerovanje u približavanje Isusu dajući sve Blaženoj Majci naslijeđeno je kroz njegovo sjemenište, ali njegova predodžba da svatko i baš svatko može sudjelovati u potpunoj odanosti njoj bila je revolucionarna. No, čvrsto je vjerovao i učio da je za sve „Marija najsigurniji, najlakši, najkraći i najsavršeniji put do Isusa“, te da takav odnos s Blaženom Majkom može postići svatko tko ga traži, piše portal Dnevno.
Iako je zaređen za biskupijskog svećenika 1700. godine – nije to baš ono mjesto “lutajućeg propovjednika” kojem se nadao u svojim mlađim danima – njegove su strastvene propovijedi privukle sljedbenike nadaleko i naširoko. Štoviše, sveti Louis je opširno pisao o Blaženoj Majci, krunici i dobrobitima “namjernog i sretnog ropatva” – (njegove riječi) – njoj. Danas ovu pobožnost (i njezinu 34-dnevnu formulu) poznajemo kao marijansko posvećenje.
Ovaj plodni svetac napisao je Istinsku pobožnost Blaženoj Djevici 1712. godine, ali ovo remek-djelo je nestalo i ponovno je otkriveno u kasnim 1800-im. Njegovo formalno posvećenje nadahnulo je mnoge da prakticiraju jedinstveno intimnu marijansku pobožnost. Među tim poklonicima bili su i sveti Maksimilijan Kolbe, koji je 34-dnevnu pripravu sažimao u devetnicu, i papa sveti Ivan Pavao II., koji je preuzeo “Totus tuus” (sav tvoj) iz de Montforta kao svoje papinsko geslo. Danas su knjižare i web stranice preplavljene pobožnim uputama, malim posvetnim molitvama i dubinskim istraživanjima istinske pobožnosti.
Ali zašto provoditi toliko vremena zbližavajući se s Marijom kad bismo to vrijeme mogli posvetiti Isusu? Ovo je uobičajeno pitanje kako početnika u pobožnosti tako i skeptika. Jednostavno rečeno, prema riječima svetog Louisa, prava odanost Mariji “je gladak, ali siguran put do Isusa Krista… neophodan, jednostavno i isključivo zato što je to način da se savršeno dosegne Isusa, da ga nježno ljubimo i da mu vjerno služimo.” Sve što je Sveti Ljudevit želio za svoje sljedbenike bilo je pristupiti Isusu preko Marije, i to je jasno rekao u svojim spisima. Nečje posvećenje kroz marijansku pobožnost povećava i usavršava našu pozornost na Isusa Krista!
Marijanska posveta je, prema svecima koji su je živjeli, lijep i oslobađajući način života. Kao i svaka molitva, trebamo strpljenje, praksu, ustrajnost, a ponekad i podsjetnik. Mnogi koji se posvete Mariji odlučuju nositi fizički podsjetnik na svoju pobožnost kako bi u usponima i padovima podjednako mogli gledati bilo koji podsjetnik koji su odabrali za održavanje – škapular, ogrlicu, medalju ili narukvicu s lančićem .
Ipak, postoji samo jedan bitan uvjet za dobro marijansko posvećenje: otvoreno srce prema Blaženoj Majci i pouzdanje u Božju volju.
Kako se posvetiti Mariji?
Priprava za posvetu traje 33 dana. Sastoji se od četiri cjeline. Prva cjelina traje 12 dana i u njoj se meditacijama i molitvama nastojimo isprazniti od duha svijeta. Svaka od triju preostalih cjelina traje 7 dana. Tako tjedan dana upoznajemo sami sebe, zatim sedam dana Mariju i zadnji tjedan dana Isusa. 34. dan od početka meditacija i molitava je dan Posvete Isusu po Mariji, koji će biti na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije.
O samom danu posvete Isusu Kristu po Mariji sv. Ljudevit piše: “Na svršetku tih triju tjedana, ispovjedit će se i pričestiti s nakanom da se predaju Isusu Kristu preko Marijinih ruku u svojstvu sužnja ljubavi. A poslije pričesti, koju će nastojati primiti po uputi što je donosim kasnije izmolit će obrazac svoje posvete, koji će također naći ovdje malo naprijed. Ako taj obrazac nije tiskan, neka ga prepišu ili neka im ga netko drugi prepiše, i u koji dan obave posvetu, neka ga toga istoga dana potpišu svojim imenom.
Bit će dobro ako toga dana plate kakav danak Isusu i njegovoj Presvetoj Majci, bilo za pokoru za svoje prošle nevjernosti zavjetima krštenja, bilo da time posvjedoče svoju zavisnost o vlasti Isusa i Marije. A taj će danak biti prema pobožnosti i mogućnosti svakog pojedinoga, kao na primjer post, koje mrtvljenje, koja milostinja ili svijeća. I kad ne bi donijeli na poklon ništa drugo nego pribadaču, ali samo draga srca, to je dosta Isusu, koji gleda samo dobru volju” (PP 231-232). Posvetu možemo obaviti osobno ili u prisutnosti nekoga svećenika. Na sam dan posvete Montfort preporuča da se osoba ispovjedi i pričesti.
Dan posvete – Marijin blagdan
Držimo da je za dan posvete dobro izabrati neki Marijin blagdan ili spomendan. A ako osoba zna da se taj dan ne može ispovjediti, dobro je da to učini koji dan prije. Upute za pričest s Marijom o kojima svetac govori su one koje smo meditirali zadnji dan priprave a obrazac je molitva posvete Isusu Kristu po Mariji koju dolje niže donosimo. Kada je sv. Ljudevit pripravljao vjernike na posvetu bilo skupno u pučkim misijama bilo osobno uvijek je sam čin posvete obavljao u tri dijela.
Na krsnom zdencu vjernici bi obnovili svoje krštenje, nakon toga položili bi ruku na Evanđelje i ispovjedili vjeru riječima: «Vjerujem u sve istine koje su sadržane u Evanđelju Isusa Krista», a zatim bi išli pred Marijinu sliku ili kip i molili obrazac posvete. I kod naše posvete možemo, ali ne moramo, ponoviti te čine popraćene odgovarajućim simbolima, kao što je sa svijećom poći pred krsni zdenac, ispovjediti vjeru moleći Vjerovanje i obnoviti svoje krštenje, imati sobom Evanđelje i riječima koje samo gore naveli ispovjediti vjeru te poći pred Marijinu sliku ili kip izmoliti molitvu posvete.
Svakodnevno i godišnje obnavljanje posvete
“Barem svake godine, istog dana, obnovit će istu posvetu, vršeći iste pobožne vježbe kroz tri tjedna. Dapače, moći će svakoga mjeseca i svakoga dana obnoviti sve što su učinili, s ovo malo riječi: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj ljubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci” (PP 233). Smisao svakodnevnog i godišnjeg obnavljanja posvete je u tome da se vjernik vježba u življenju posvete te tako dublje ulazi u duh posvete. U tome procesu živeći posvetu otvara se put rasta koji može ići sve do vrhunaca svetosti.
Molitva osobne posvete Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti po Marijinim rukama sv. Ljudevita
“O vječna i utjelovljena Mudrosti! O preljubezni i poklona dostojni Isuse, pravi Bože i pravi čovječe, jedini Sine vječnoga Oca i Marije vazda Djevice! Duboko ti se klanjam u krilu i slavi tvog Oca u vječnosti i u djevičanskom krilu Marije, tvoje predostojne Majke, u vrijeme tvoga utjelovljenja.
Zahvaljujem ti što si poništio sama sebe uzevši oblik roba, da me izbaviš iz okrutnog vražjeg ropstva; hvalim te i slavim zato što si se htio u svemu, podložiti Mariji, svojoj svetoj Majci da me učiniš po njoj svojim vjernim robom. Ali, jao! Nezahvalan i nevjeran kakav jesam, nisam čuvao zavjete i obećanja koja sam ti tako svečano zadao na svom krštenju; nisam ispunio svoje obveze; ne zaslužujem zvati se ni tvojim djetetom ni tvojim robom; i, budući da u meni nema ništa što ne zaslužuje tvoj prezir i tvoju srdžbu, ne usuđujem se sam približiti tvome svetom i uzvišenom Veličanstvu.
Radi toga se utječem zagovoru i milosrđu tvoje presvete Majke, koju si mi dao za posrednicu kod tebe; i njezinom se pomoću nadam isprositi od tebe pokajanje i oproštenje svojih grijeha, postići i sačuvati Mudrost. Pozdravljam te, dakle, o Marijo bezgrješna, živo svetohranište Božanstva, u koje se sakrila Vječna Mudrost i hoće da joj se tu klanjaju anđeli i ljudi! Pozdravljam te, o Kraljice neba i zemlje, čijoj je vlasti podložno – sve što je pod Bogom.
Pozdravljam te, o sigurno utočište grješnika, čije milosrđe nikome nikada nije bilo uskraćeno; ispuni težnje moje za Božanskom Mudrošću, i primi u tu svrhu zavjete i darove koje ti prinosi moja nevrijednost.
Ja N. N., nevjerni grješnik, obnavljam i potvrđujem danas pred tobom i predajem u tvoje ruke zavjete svoga krštenja: odričem se zauvijek Sotone, njegova sjaja i njegovih djela, i potpuno se predajem Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti, da nosim za njim svoj križ sve dane svoga života, i da mu budem vjerniji nego što sam bio do sada.
Ja te, o Marijo, danas izabirem pred cijelim nebeskim dvorom za svoju Majku i Gospodaricu. Predajem ti i posvećujem, u svojstvu roba, svoje tijelo i svoju dušu, svoja izvanjska i unutarnja dobra, pa i samu vrijednost svojih dobrih djela, prošlih, sadašnjih i budućih, prepuštajući tebi potpuno i neograničeno pravo da raspolažeš sa mnom i sa svim što mi pripada, bez izuzetaka, kako se tebi svidi, na veću slavu Božju u vremenu i vječnosti.
Primi, o dobrostiva Djevice, ovaj mali dar moga ropstva na čast i u jedinstvu s podložnosti kojom se Vječna Mudrost htjela podložiti tvome majčinstvu; kao priznanje moći koju vi oboje imate nad tim crvićem i bijednim grješnikom, i u zahvalu za povlastice kojima vas je obdarilo Presveto Trojstvo. Svečano izjavljujem da ću od sada, kao tvoj pravi rob, tražiti samo tvoju čast i u svemu te slušati.
O Majko divna! Predstavi me svome dragom Sinu kao svoga vječnog roba, te kao što me je po tebi otkupio da me po tebi i primi. O Majko milosrđa! pomozi mi da zadobijem pravu Božju mudrost i radi toga me uvrsti u broj onih koje ti ljubiš, učiš, upravljaš, hraniš i braniš kao svoju djecu i svoje robove. Djevice vjerna, daj da budem u svakoj stvari tako savršen učenik, nasljedovatelj i rob utjelovljene Mudrosti, Isusa Krista, tvoga Sina, da dostignem tvojim zagovorom, po tvome primjeru do punine njegove dobi na zemlji i slave u nebu. Tako budi.” (LJVM 223-227)