PIJANAC IMAO VIZIJU U HOTELSKOJ SOBI: Sveta Terezija rekla mu je kako se spasiti od pakla!

“Pijenje je vrlo popularno u Australiji i ja sam se zaista dobro uklopio. Izvan posla, većinom se moj život sastojao od pijančevanja, tučnjava, krađa, prevara i laganja.

Vjerujem da je ubojstvo jedino što nisam počinio, ali sam nekoliko puta došao zastrašujuće blizu.

Živio sam za moć, novac i dobar provod svo vrijeme. Ali patnja je uvijek moje snove povukla dolje jer moje je zadovoljstvo proizlazilo iz grijeha i ovisnosti, s njihovim dugotrajnim obilježjem boli, povrijeđenosti, usamljenosti i praznine.


Život mi je bio mračan kad me anđeo počeo posjećivati. Čak i kad sam čuo njegov glas, još uvijek nisam vjerovao da on postoji, pa sam mu rekao: “Dokaži da si stvaran.” I dokazao je. Počeo mi je govoriti razne stvari koje će se dogoditi u mom životu, a koje sam podijelio sa svojom ženom – i na naše čuđenje, sve su se ostvarile. Anđeo je bio nježan, ali nisam ga slušao, stoga je, umjesto njega, Bog poslao “tešku artiljeriju”.

Jedne noći, kad sam ponovno bio u gradu Adelaide, ali odsjevši u drugom hotelu, u mojoj se sobi pojavila sv. Terezija Avilska, odjevena u smeđi karmelićanski habit. Lice joj je izgledalo strogo i poput sokola, kao lice strogog školskog učitelja. Krenula me ozbiljno ukoravati, govorivši mi da moram potpuno promijeniti život kako bih izbjegao odlazak u pakao koji je zatim opisala zastrašujuće detaljno. To me probudilo. Prije toga, pakao je bio samo izmišljen mit kako bi prevarili ljude živjeti na bolji način, ali sada, ako to mjesto postoji, zaista nisam želio ići tamo.



Sv. Terezija mi je objasnila da moram početi ljubiti Boga i svoje bližnje. Svaka je osoba, rekla je, stvorena na sliku Božju, a voljeti Njega prirodno bi značilo voljeti i druge ljude, bez obzira na njihove razlike ili njihovo ponašanje prema meni. Zatim mi je otkrila što bi također moglo biti moje: rekla mi je sve o Raju.

“Tamo želim ići!”

“Možeš doći do Raja”, rekla mi je, “svatko može!”. Ako živiš svoju katoličku vjeru, Raj ti je zajamčen.” Zatim je inzistirala, “Moli, moli Krunicu!” i zamolila me da nabavim jednu.

Nisam se želio moliti. Molitva je bila dosadna, pa sam potražio izgovore: “Gdje mogu nabaviti zrna krunice u ovo doba noći?”

“Tamo iza ugla ima trgovina koja je otvorena i prodaju krunice.”

“U 9:30 h navečer? To je nemoguće!”

“Idi tamo!”

“Ovo je potpuna ludost”, pomislio sam u sebi dok sam hodao vani. Skrećući iza ugla, ugledao sam vjersku trgovinu. Bila je otvorena, a oni su skladištili zalihe. Sv. Terezija me uputila dolje, gdje je bilo izloženo mnogo krunica. Nisam mogao vjerovati. Pokazala mi je smeđu krunicu, za koju sam kasnije otkrio da je boja karmelićanskog reda kojemu je ona pripadala. “Uzmi ovu!”, nagovarala me.

S krunicom u ruci, vratio sam se u svoju hotelsku sobu. Stajavši ispred sv. Terezije, nastavio sam svoju litaniju izgovora: “Ne mogu ja ovo moliti…toliko molitvi, previše Zdravomarija i Očenaša…Ne mogu ja to!” Svake noći, kao policu osiguranja, bio sam naviknut izgovoriti deset sekundi molitve. Računao sam da ako umrem u snu, Bog bi me odveo u Raj – odnosno, ako postoji.

“Moli Krunicu”, inzistirala je, “i moli petnaest desetica!”, što je jednako kao tri cijele Krunice.

“Uh.” Nisam volio molitvu pa sam započeo veliku svađu sa sv. Terezijom.

“Moraš moliti”, rekla mi je, “I moraš moliti Krunicu jer riskiraš izgubiti svoju dušu! Ići ćeš u Pakao, osim ako se ne promijeniš!” Nepotrebno je reći da je pobijedila u svađi.

Nisam baš poznavao Krunicu pa mi je objasnila kako je moliti. Rekla je da bih trebao gledati na nju kao na prozor u Božji život na Zemlji, da se moram smjestiti pokraj Isusa i hodati s Njim kroz Njegov život. Čineći tako, Njegova bi milost dospjela u moje nutrine i snažno me dotaknula. “Svaka je molitva Krunice”, rekla mi je, “korak dalje od zla i korak prema Bogu. Promatraj Krunicu kao lanac koji stavljaš oko vrata Sotoni, lanac koji će ga opteretiti i slomiti njegov zahvat kojim te ščepao.”

Od svoje prve molitve Krunice, u sebi sam osjećao mir, sreću i uzbuđenje. Nisam se mogao prestati smijati i nisam mogao prestati plakati. Ni droga ni alkohol nisu mi mogli pružiti ono što sam u tom trenutku osjećao. Što sam više molio, taj je osjećaj postajao jačim, sve dok odjednom nisam završio petnaest desetica. Želio sam nastaviti…

“Zašto se ovo događa?”, pitao sam sv. Tereziju. “Kad vidim druge ljude kako mole, često imaju tužni izraz na licu i izgledaju jadno, kao da su prisiljeni moliti. A ipak, ovo su zaista radosne, divne stvari. Zar drugi ljudi ne doživljavaju ono što ja doživljavam u molitvi?”

“Pa, često to ne dožive”, odgovorila je, “jer toliko često kad mole, razmišljaju o sebi. Usredotočuju se na svoje živote, svoje probleme, svoje brige. Kad ste usredotočeni na sebe, Boga se gura u stranu. Kad je Bog na drugom mjestu, a naše “ja” na prvom, vaše se srce zapravo počinje zatvarati Bogu i zaustavljati Njegovu milost da vas ispuni. Međutim, kad se usredotočite na Boga u svojim molitvama i ne gledate na sebe i svijet, tad se vaša duša otvara i Bog obilno izlijeva Svoju milost duboko u vas.”

Rekla mi je da bih trebao reći ljudima da kad počnu moliti, prvo što trebaju učiniti jest obratiti se Duhu Svetome i reći: “Gospodine, ne mogu moliti kako treba. Slab sam; čovjek sam; krhak sam. Tako me lako sve omete, odvuku me misli o sebi samome i o svijetu. Ali Ti, Gospodine, vodi me iznad toga. Pomozi mi pravilno moliti. Pomozi mi usredotočiti se na Oca, Sina i Tebe, Duha Svetoga, tako da moja duša može biti otvorena kako bih primio milost koja je tamo za sve u molitvi.

Nastavila je: “Jednom kad to učinite, kad zatražite Božju pomoć u molitvi i u svemu što činite, tada ćete početi doživljavati ono što molitva treba značiti: radostan dar Božje ljubavi. Ako je molitva teret, sitni posao koji se mora obaviti, dužnost; to je često zato što je molitva egocentrična a ne Bogocentrična. Zapamtite, u svim stvarima Bog mora biti na prvom mjestu. Gledajte Boga u svemu, i onda ćete primiti Njegovu radost u svemu što činite.”

Od trenutka kad sam počeo moliti Krunicu, oslabio je stisak kojim me Sotona držao. Prestale su moje ovisnosti, a imao sam ih mnogo – alkohol je bio glavna. Ništa to sam nisam učinio, sve je to učinila Božja milost. Svatko tko je bio ovisan o alkoholu, zna koliko je teško prestati piti, a ja sam prestao piti odmah. U trenucima iskušenja, kad bih se osjećao slabim i usamljenim, ranjenim, odbačenim i nevoljenim, bivao sam oslobođen i ojačan prisjećajući se riječi sv. Terezije: “Svaki put kad osjetiš želju učiniti nešto loše, pomisli na Isusa. Samo pomisli na Njegovo Ime, pomisli na Njega kako trpi na Križu i vidi Hostiju ispred sebe. Nastavi se koncentrirati na to i vidjet ćeš kako tvoje želje nestaju.”

Ubrzo nakon što me posjetila sv. Terezija Avilska, i drugi sveci su došli sa mnom razgovarati. Prva trojica bili su sv. Stjepan, sv. Andrija i sv. Matej i oni su me potaknuli da čitam Sveto pismo, što sam i učinio. Kad sam se vratio u Englesku na odmor, uputili su me da odem u crkvu sv. Edmunda, istu onu crkvu u kojoj sam kao dijete bio uhvaćen u krađi.

Završio sam ostajući na Misi, što je bilo neobično za mene u to vrijeme. Poslije, dok sam klečao i molio se pred kipom Presvetog Srca Isusova, iznenada je počelo zračiti bijelo svjetlo i fizički je oživjelo pred mojim uplašenim očima. Tad se kip preobrazio u Blaženu Djevicu Mariju odjevenu u bijelo, sa svjetlošću koja je sjajila iz nje. Toliko je ljubavi bilo u njezinom osmijehu, a njezina je ljepota bila neopisiva. Kako bih je mogao prikladno opisati?

Oči su joj bile plave, a kosa crna. Bila je otprilike iste visine kao moja žena. Ali to malo govori…Mogao sam vidjeti njezino srce obavijeno bijelim ružama i položeno u Presveto Srce Isusovo. Nikad nisam čuo za Bezgrešno Srce Marijino, a tek sam sljedećeg dana, pogledom na molitvenu karticu, shvatio što sam vidio: njihova dva Srca kao Jedno.

I dalje sam bio zadivljen kad mi je Blažena Majka Marija počela govoriti iz živog kipa. Njezine su prve riječi bile: “Moli, moli, moli.” Po mojoj uskomešanoj i pogrešnoj logici, to je značilo za tri puta povećati molitvu Krunice, pa sam počeo izgovarati mnogo desetica Krunice, svakog dana. Marija mi je također rekla da je moja majka i da joj je Bog dao prekrasnu milost da ljude dublje uvede u Srce Isusovo. Od tog trenutka nadalje, ona bi me posjećivala i činila upravo to…

Izvadak iz knjige Upozorenje: Prosvjetljenje Savjesti

Knjigu možete naručiti na Kyrios.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI