Danas, mnogima omiljeni, mistični svetac otac Pio znao je od malena da je sva ljubav Boga prema čovjeku sazdana u tom malom djetešcu u jaslama, te nas poziva da ga promatramo i mi...
Sveti otac Pio volio je Božić. Imao je poseban odnos prema njemu još kako je bio dijete. Prema kapucinskom svećeniku fra Josipu Mariji Elderu, u svom domu mali je Pio s pozornošću pripremao jaslice svake godine. Počeo ih je čgraditi već u listopadu. Dok je s prijateljima čuvao ovce na pašnjaku tražio je glinu kako bi modelirao male kipove pastira, ovaca i mudraca.
Posebnu je pažnju davao izradi malog Isusa, čineći ga ponovno i ponovno sve dok nije osjetio da je dobro. Činio je sve da jaslice budu lijepe koliko je moguće. Čak je u puževe kućice koje je s pozornošću skupljao ulio malo ulja te zapalio kako bi na Božić jaslice imale svijetlost, jer tada nije bilo struje. Gajio je posebnu odanost i ljubav prema Djetetu Isusu. U adventsko vrijeme male su jasle s Djetetom Isusom morale biti postavljene i odmah nasuprot njegove ispovjedaonice tako da bi ga mogao gledati za vrijeme sakramneta pokore kojeg je s radošću dijelio velikom mnoštvu. Njegova braća svjedoće da i kad bi svi potrebni otišli, otac Pio je znao satima ostati u ispovijedaonici i samo gledati u malo dijetešce u jaslama.
Za oca Pia, izrada jaslica su bile prava pobožnost koju je njegovao cijelog svog života. U pismu koje je pisao svojoj duhovnoj kćeri rekao je: Kad počne sveta devetnica u čast Djetetu Isusu osjećam kao da se moj duh ponovno rađa za novi život. Osjećam kao da mi je srce premalo da prihvati sve nebeske blagoslove koji mi se žele dati. Moja duša kao da se razgrađuje u prisutnosti našeg Boga koji je postao čovjekom. Otvorimo naša srca Isusu čija je duša bila bez ljage grijeha, a mi ćemo probati kako je slatko i blago voljeti ga.
Polnoćka je pak za oca Pia bila posebno radosno slavlje koje je Pio održavao svake godine, a njegova misa trajala je satima i satima. Njegova se duša uzdizala Bogu s velikom radošću koju su i drugi mogli vidjeti.
Pa su tako mnogi bili svjedoci da je otac Pio često držao malog Isusa u naručju. Ne radi se ovdje o kipu, već o djetetu Isusu.
Renzo Allegri govori sljedeće:
‘Molili smo krunicu dok smo iščekivali svetu misu. Padre Pio molio je s nama. Odjednom u auri svijetla, vidio sam malog Isusa u njegovim rukama. Padre Pio se preobrazio, očima zurio u užareno dijete u naručju, a lice mu je bilo preobraženo u zapanjujući osmijeh. Kad je vizija nestala, otac Pio je iz načina na koji sam gledao u njega, shvatio da sam vidio sve. Došao je do mene i rekao mi da to ne spominjem nikome.
Sličnu priču ispričao je vlč. Raffaele da Sant’Elia koji je živio pored oca Pija dugi niz godina:
‘Ustao je da ide u crkvu na misu 1924. godine. Hodnik je bio ogroman i mračan, a jedina rasvjeta bila je plamen male uljanice. Kroz sjenu sam mogao vidjeti oca Pia kojemu je nešto osvjetljavalo put. Napustio je sobu i polako sa svjetlošću hodao hodnikom. Shvatio sam da je obavijen u svjetlost. Pogledao sam bolje i vidio da nosi malog Isusa u naručju. Samo sam stajao tamo, skamenjen na vratima sobe i pao na koljena. Padre pio je prolazio, a sve oko njega kao da je bilo u plamenu. Nije ni primijetio da sam tamo stajao’.
Ovi nadnaravni događaji ukazuju na duboku i trajnu ljubav oca Pija prema Bogu. Njegova je ljubav obilježena jednostavnošću i poniznošću te širom otvorenim srcem za primanje nebeskog djeteta.
Za oca Pija, svaki Božić je prigoda za duhovnu obnovu. Božić mu je pomogao i hrabrio ga za njegovanje bezuvjetne ljubavi u svom srcu, koju je Krist imao za svakog čovjeka, za čovječanstvo, a prije svega, za njegovu ljubav prema poniznima, siromašnima i onima u patnji.
Neka i nama Bog podari tu veliku milost, da i mi primimo dijete Isusa u naručje te osjetimo tu neizmjernu Božju ljubav prema nama.