Najpoznatije mjesto ukazanja svetog Mihaela, najmoćnijeg među svim anđelima dogodilo se 490 godine poslije Krista.
Gargano, brdo u Italiji, bio je surov i divlji kraj, a ljudi su još bili duboko uronjeni u poganstvo (moguće je da se upravo u svetoj pećini slavio kult boga Kalkanta).
U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju: veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca.
Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Arhanđela: Ja sam u prisutnosti Božjoj. Ja sam odabrao pećinu i ona mi je sveta. U njoj će se otpuštati grijesi i zadobivati sve što me se molitvom bude tražilo’.
Nakon tog ukazanja uslijedilo je još tri ukazanja sv. Mihaela na istom mjestu a posljednje se dogodilo godine 1656. u vrijeme kada je kuga kosila svoje žrtve po cijeloj Italiji.
Sipontinski nadbiskup, Alfonzo Puccinelli zazvao je još jedanput pomoć sv. Mihaela. On se je ukazao u zoru 22. rujna, upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant´Angelo: Ja sam Mihael Arhanđeo… Tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i s urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge, rekao je. I tako je i bilo.
Da je u pitanju Božja, po nama neshvatljiva providnost, svjedoči nam i činjenica da je jedan od najpoznatijih svetaca svijeta, upravo zbog svojih jasnih bitki sa sotonom prozvan i svecem posljednjeg vremena Padre Pio, za svog života bio je smješten nedaleko od špilje sv. Mihaela.
Naravno, povezanost Padre Pija i tog svetišta kao i samog sv. Mihaela bila je izuzetno jaka. Kad bi se otac Pio u ispovijedi susretao s problematičnom dušom, često bi toj duši savjetovao posjet brdu Gargano upravo bazilici Mont san Angelo, nedaleko od San Giovanni Rotonda u kojem se smjestio kapucinski samostan oca Pija.
Padre Pio često je poticao vjernike upravo na pobožnost svetom Mihaelu u teškim trenucima i u bitci sa zlom. Naime, on sam zazivao je sv. Mihaela u svojim borbama sa Sotonom.
Otac Alessio Parente, kapucinski fratar koji se brinuo za oca Pia posljednjih šest godina njegova života, izjavio je da je vrag dolazio svaki dan i tukao oca Pia. Kad bi se to događao cijeli samostan bi se tresao. On je znajući što se događa brzo trčao svetom Padre Piu u sobu te ga pronalazio u lokvi krvi na podu, teško pretučenog.
Padre Pio trpio je ove batine za spas duša. Kad bi otac Pio vapio Isusu za pomoć, pojavio bi se sveti Mihael i Sotona ga je napuštao. Naime, svi su znali da su Sveti Mihael, Gospa i Franjo Asiški bili su njegovi dnevni suradnici u bitci sa zlim.
Stoga nije za čuditi se da je Bog najpoznatije svetište svetom Mihaelu i tisuću godina ranije predvidio kao pomoć Padre Piju u njegovim mukama kao i u mukama svih onih duša koje su vapile Ocu Piju za pomoć.
S obzirom na to da je sveti Mihael bio saveznik Padre Pija za života ne čudi njegova izjava pred smrt koja kaže: ‘Ja ću učiniti više buke kad umrem nego kad sam bio živ’.
Njegovo proroštvo se naime obistinilo. Moćni dvojac Padre Pio i sveti Mihael, oboje predodređeni za jasnu i posljednju bitku sa Zlim naši su moćni zagovornici na nebu u ovim vremenima, stoga valja češće moliti: Oče Pio i sveti Mihael branite nas u svakodnevnim bitkama!