Euharistijsko čudo u Santaremu pruža nagovještaj poruke u Fatimi, iako su jedan od drugog udaljeni 650 godina. Oko 40 kilometara od Fatime, u Santaremu, koji se nalazi u istoj županiji kao Fatima, dogodilo se euharistijsko čudo 16. veljače 1266. Iako neki spominju godinu 1247., točna godina nije tako važna, jer činjenica je da je sačuvana posvećena hostija 750 godina, netaknuta i krvava, u Crkvi svetog Stjepana i svetog Čuda.
Priča o ovom čudu počinje s nesretnom ženom koju je muž ostavio radi druge žene. Umorna od trpljenja, nije se obratila Bogu, već vještici koja je htjela uz pomoć svojih čarolija učiniti nešto u vezi ženine tužne sudbine. Vještica je obećala da će joj pomoći ako joj ona donese posvećenu hostiju.
Nesretna žena, oslijepljena svojim očajem, pristala je počiniti svetogrđe. Otišla je u Crkvu svetog Stjepana i primila Pričest. Nakon što je primila Presveti Sakrament od svećenika na jezik, krišom je izbacila hostiju na veo, izašla iz crkve i požurila u vještičji brlog. Ali na tom putu počela je teći krv iz vela, a da ona to nije primijetila i ljudi koje je susretala upitali su je li se ozbiljno ozlijedila kada toliko krvari.
Nesretna žena, potpuno smetena, požurila je kući i zaključala čudesnu hostiju u škrinju. Slučajno se baš te večeri muž vratio kući. Usred noći oboje su se probudili i vidjeli da kuća sjaji od svjetla i da zagonetne zrake dolaze iz škrinje. Kada mu je žena rekla za grijeh koji je počinila, muž je zajedno s njom proveo čitavu noć na koljenima u molitvi. U zoru su obavijestili župnika o tom događaju. Došao je do njihove kuće da uzme hostiju i odnese je nazad do Crkve sv. Stjepana u svečanoj procesiji, koju je slijedilo mnoštvo svećenika i vjernika. Hostija je nastavila krvariti sljedeća tri dana. Zatim je stavljena u voštanu monstrancu u crkveno svetohranište.
Stoljeće kasnije, potresni događaj
Svećenik je 1340. otvorio svetohranište i vidio da je voštani omotač bio slomljen na nekoliko mjesta i da je umjesto njega tu nastala kristalna bočica. U njoj su bile čudesna hostija i krv. Kako su stavljene u zapečaćenu bočicu? Nitko ne zna.
Bočica i njezin sadržaj izloženi su za stalno klanjanje vjernicima te su u 18 st. stavljeni u veličanstvenu monstrancu iznad glavnog oltara Crkve sv. Stjepana. Kasnije su premješteni u svetište iznad oltara do kojega se dolazi stepenicama. Krv je kroz stoljeća potekla iz hostije nekoliko puta, a na njoj se pojavio lik našeg Gospodina. Sv. Franjo Ksaverski, koji je posjetio svetište prije negoli je otišao u misije, bio je jedan od mnogih koji su svjedočili tom izvanrednom znaku.
Papa Pio IV., sv. Pio V., Pio Vi. i Grgur XIV. su prepoznali izvanrednu povlasticu toga čuda i dodijelili potpune oproste svakom hodočasniku koji se dođe klanjati Presvetom Sakramentu u Crkvi sv. Stjepana u Santaremu.
Povezanost s Fatimom
U jesen 1916., 650 godina kasnije, se na Cabeçou (vrhu brežuljka u Fatimi) ukazao anđeo s kaležom i hostijom. Kapi krvi padale su s hostije u kalež. Zatim se, ostavljajući kalež i hostiju da lebde u zraku, anđeo prostro s licem prema zemlji i ponovio tri puta sljedeću molitvu: „Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko vam se klanjam. Prikazujem Ti predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krsta, prisutnoga u svim svetohraništima svijeta kao naknadu za uvrede, svetogrđa i nehaje kojima ga se vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama Presvetoga Isusova i Bezgrješnoga Marijina Srca, molim za obraćenje jadnih grešnika.“
Zatim je anđeo ustao i podijelio im Pričest, govoreći: „Uzmite i pijte Krv i Tijelo Isusa Krista, strašno uvrijeđenog od nezahvalnih ljudi; dajte naknadu za njihove zločine i utješite svoga Boga.“ Zatim, nakon što su primili Pričest iz anđelovih ruku, Lucija, Jacinta i Franjo su spustili svoja lica do zemlje i pridružili se klanjanju svog nebeskog glasnika: „Presveto Trojstvo“ … Uronjeni u tu molitvu, kada su se konačno ustali da bi išli kući, već je bila noć.