Kad vam svi kažu da je nešto nemoguće, sjetite se ovoga!
Katolička crkva je, kao ni jedna druga, obasuta brojnim milostima i mistikom koja osim što zapanjuje, prkosi znanosti koja se danas postavlja kao najveće dostignuće čovječanstva. Znanost je egzaktna, rekli bi znanstvenici, ali i nije toliko ako imamo na umu da postoje oni koji svojim životima dokazuju njezinu nesavršenost u svakom smislu. Tijela svetaca koja se ne raspadaju i desetljećima nakon zemaljske smrti, brojna čudesa, darovi i ozdravljenja koja prkose svim znanstvenim dostignućima, a naposljetku i mistici koji su godinama živjeli bez hrane, samo su neki od primjera da ono što je čovjeku nemoguće, u Bogu je moguće.
Jedan od takvih primjera jest i svetac čiji spomendan slavimo danas 25. rujna. Sv. Nikola von Flue rodio se u dobroj katoličkoj obitelji u Švicarskoj, oženjen je bio s Dorotheom i otac desetero djece. Nakon pedeset godina obiteljskog života čuo je unutarnji glas kako ga zove: ‘Ostavi sve i slijedi me, Bog će se za te pobrinuti!’ Sve je ostavio. Bosonog, pokriven dugom grubom tkaninom, bez novca, držeći krunicu u ruci živio je u osami u jednoj provaliji pod brdom Flue. Devetnaest godina nije uzimao hranu, a blagovao je samo svetu euharistiju.
I nije jedini!
Sveta Katarina Sijenska živjela je u četrnaestom stoljeću, proglašena je svetom 1461. godine. Punih osam godina živjela je samo od svete euharistije, bez hrane i vode.
Marta Robin – mističarka koja je uz Kristove rane, takozvane stigme, imala milost da je čak pedeset i jednu godinu živjela samo od euharistije, bez vode i hrane!
Alexandrine Da Costa, portugalska mističarka koja je više puta proživljavala muku Kristovu… Jednog dana čula je kako joj Gospodin progovara: ‘Više nećeš uzimati hranu tvarnu. Tvoja hrana bit će moje Tijelo, tvoje piće bit će Krv moja i tvoj život mojim će biti… Želio bih da svi u svijetu vide snagu euharistije i snagu moga života u dušama ljudskim.’ Od tada trinaest godina nije uzimala nikakvu hranu i piće osim svete euharistije.
Therese Neumann, njemačka mističarka bila je paralizirana, u krevetu, mišići su joj jako oticali, a od 1922. uzimala je samo tekuću hranu. Polagano njezina glad i žeđ potpuno iščezavaju i od Božića 1926. nije uzimala nikakvu hranu osim euharistije i tako idućih trideset pet godina.
Osim navedenih, još je 20-ak katoličkih svetaca i mističara, koji su uspjeli jedno vrijeme (neki više, neki manje) živjeti bez hrane samo uz svetu euharistiju i duboku molitvu koja je hranila njihovu dušu po Božjim milostima.