Nakon abortusa traže pravo na – čedomorstvo!

Wikimedia commons: Picasa

Teška ritualna žrtvovanja djece danas u 21. stoljeću sklrivena su pod maskom slobode i prava...

U svijetu godišnje umre preko 40 milijuna djece. Djece koja nisu ni dobila priliku za život, djece kojima su roditelji namjerno oduzeli život jer smatraju da je to njihovo pravo. Preko 40 milijuna duša bespovratno je uništeno jer je znanost koja je u službi kulture smrti zaključila da život ne počinje začećem djeteta nego nešto kasnije. Ovaj broj 40 milijuna odnosi se na namjerne pobačaje diljem svijeta. Iako povijest abortusa seže u daleko antičko doba njegovo spominjanje i danas u svijetu izaziva kontroverze. Unatoč konstantnoj borbi za život od strane ljudi koji cijene i poštuju život, kultura smrti proširila se na sve zemlje svijeta. Abortus je generalno dopušten u svim zemljama na zapadu. Afričke zemlje i Latinska Amerika zabranili su pobačaj zakonom, no ni u tim zemljama zakoni nisu uspjeli suzbiti visoke stope prekida trudnoće.
Pravo na abortus jedno je od onih prava kojima se uskraćuju druga prava.

Pravo na život temeljno je ljudsko pravo. Da bi zaobišli kršenje tog zakona znanstvenici su dobili zadatak definirati kada počinje život. Oni su svoje rekli, a snažni feministički pokreti i snažne organizacije financirane od svjetskih vlada obavile su drugi dio posla kojim bi se ljudi programirali tako da ubojstvo bude prihvaćeno kao normalno odnosno kao dio života. Ljudi, žene diljem svijeta postali su krvnici i ubojice da toga nisu niti svjesni. Globalisti, lovatori i manipulatori učinit će sve da njihov plan istrebljenja čovječanstva bude sproveden do kraja. I naš zdravstveni odgoj koji je tako snažno nametnut našoj djeci dio je tog plana. Djeca se u najranijoj dobi mentalno pripremaju da služe kulturi smrti. Kultura smrti mora biti sprovedena jer broj ljudi na ovom planetu mora biti smanjen. No, izgleda da ova brojka od 40 milijuna nije dovoljno velika za inicijatore ovih nehumanih prava.

Čedomorstvo kao pravo

U SAD-u se počelo otvoreno razgovarati o čedomorstvu kao pravu. Na javnoj televiziji MSNBC u SAD-u Melissa Harris-Perry, američka spisateljica, politolog, televizijski voditelj i liberalni politički komentator s naglaskom na afroameričku politiku, prošlog je tjedna u programu javne televizije implicirala da ona podržava ubojstvo živog novorođenog djeteta.

Prema Harris-Perry, život počinje kada roditelji osjećaju da život počinje. Zajedno s novom uvrnutom “etikom” argumentirane od radikalne ljevice, to može uključivati mjesec ili godinu nakon što se dijete rodi. Zato vas moram upozoriti da u ovom tekstu nije riječ o običnom abortusu. Riječ je o ubojstvu djece nakon što su rođena. Jednom kad se dijete rodi živo, prekinuti život više nije i ne može biti izbor. To je ubojstvo prema svakoj pravnoj i moralnoj normi. Do sada, mogli su uvjeriti žene diljem svijeta da njihovo dijete u utrobi nije živo, no kad se dijete jednom rodi ne bi trebalo više biti sumnje no to naravno nije tako.

Voditeljica televizijske kuće MSNBC Melissa Harris-Perry inzistira da život počinje tek kada roditelji imaju osjećaj da počinje. Harris-Perry izjavila je ovu strašnu stvar na nacionalnoj televiziji 21. srpnja u MSNBC show-u. Ovom izjavom Harris Perry istaknula je kako se treba dopustiti ubojstvo novorođenčadi napadajući znanost koja nedvosmisleno navodi kako je rođeno dijete zaista živo.

Zanimljivo je kako je uopće potrebna neka znanost da bi ljudi mogli razaznati živo od ne živog. Ovaj napad na znanost od strane Harris-Perry samo je scenski igrokaz i plan kojem će se i znanost s vremena na vrijeme prilagoditi. Na kraju, doći će do toga da ni sami nećemo znati jesmo li živi ili ne.
Ali ovdje se ne radi o nekakvim čudacima koji zastupaju radikalni pobačaj. Radi se o pravoj pravcatoj kampanji pod nazivom “post-porođajni pobačaj”. Pod maskom demokracije promicatelji ovog pobačaja smatraju kako je njihovo pravo ubiti dijete u prvom ili drugom tromjesečju djetetova života. Mnogi suradnici Melisse Harris-Perry smatraju kako je u redu da roditelj odluči hoće li dijete živjeti ili ne čak do treće godine života.

Također, to se naziva “pobačaj četvrtog tromjesečja”, a naziv je dao “pametni” organizator peticije koja se nedavno provela na ulicama Sveučilišta George Mason. Gotovo svi koji su zatraženi da potpišu peticiju to su učinili! Jedan je od studenata čak i upitao bi li taj postupak (abortus četvrtog tromjesečja) “štetno djelovao na dijete.” “Pa dijete ne bi više bilo tamo”, odgovorio je organizator ankete, nakon čega su studenti nastavili potpisivati peticiju.
I ako vam ovo govori koliko su Amerikanci “glupi” i isprazni moramo naglasiti da nisu rođeni takvi. Oni su isprogramirani da bi se kultura smrti provodila bez prevelikih pitanja javnosti.

Ubojice žive djece pod etiketom “pobačaja”

Moramo uvidjeti kud sve ovo vodi. Tu se ne radi o običnom prepiranju o pravima žene, o raspravljanju kad je bolje izvršiti pobačaj, prvi ili drugi mjesec trudnoće. Ovo čak nije ni rasprava o pobačaju trećem mjesecu trudnoće, vrsta pobačaja koji je opasan i po život majke. Ovo je zapravo iskrena želji radikalne liberalne ljevice koja je za legalizaciju “abortusa” djece nakon što su rođena živa. Oni svojom kampanjom žele roditeljima dati zakonsko pravo da ubiju djecu, ako odjednom odluče da ih ne žele.
Vratimo se Harris-Perry, prema njezinoj radikalnoj brand kulturi i ideologiji smrti, koja kaže da roditelj može “odlučiti” da beba rođena živa zapravo nije još uvijek živa. Tu roditelj može čekati i vidjeti da li je beba dobro odgojena, dovoljno lijepa i slatka ili ima pravu boju kože i prije nego što odluči hoće li ga zadržati ili ga ubiti. “Ako bi takvu ideologiju predvodio netko poput primjerice George Bush-a, mahnito bi se ismijavao barbarskim činom i čin protiv čovjeka, a kada se ideja za ubojstvo novorođenčadi gura pod liberale, zanimljivo je da svi šute, čak i potvrđuju” komentiraju zgroženi američki mediji.
“Kad je trudnoća željena, lako je misliti o bebi kao o “kvrgi”, kaže Melissa Harris-Perry , što znači da, kad je trudnoća neželjena, po Harris-Perry beba više nije niti “kvrga”. Nekako zaključujući, to je samo masa mrtvog tkiva kojom se može raspolagati po volji. Činjenica da “kvrga” rezultira živim porođajem nikada nije priznata od strane ljudi poput Harris-Perry. Dijete nije “živo” sve dok ne odlučite da je!

Nedavno, dva crna roditelja bila su šokirana kada je žena rodila bijelu bebu. Prema Melissi Harris-Perry, ovo dvoje crnih roditelja sada mogu “odlučiti” da njihovo bijelo dijete nije uopće živo i stoga počiniti čedomorstvo koje se preformulira kao “post-porođajni pobačaj.” To je ono što zagovara radikalna ljevica, bebe nisu ljudi i u redu je da ih se ubije čak do tri godine starosti.

Novorođenče nema “moralno pravo na život”

Studija objavljena u časopisu Journal of Medical Ethics (časopis Medicinske etike) tvrdi da novorođenče nema “moralno pravo na život”, i stoga nisu zapravo “osoba.” Alberto Giubilini, na Sveučilištu u Milanu i Francesca Minerva, postdoktorski suradnik na Sveučilištu u Melbourneu, Centru za primijenjenu filozofiju i javnu etiku, heroji su radikalne ljevice. Oni tvrde da bi čedomorstvo trebalo biti legalno, ali preimenovano u “post-porođajni pobačaj.”

Oni inzistiraju na tome da novorođenčad nema pravo na život i da roditelji mogu jednostavno “odlučiti” da će ubiti svoju djecu iz više vrsta razloga, uključujući i osjećaj da će dijete biti preskupo za podizanje ili ako odjednom otkriju činjenicu da novorođena beba puno plače.

“Umjesto da je stvarna osoba, novorođenče je potencijalna osoba”, pišu autori studije. Oni se zapravo ne računaju kao ljudska bića sve dok se roditelji odluče što im je činiti. Izgleda da liberali poput Melisse svoje zaključke vuku upravo iz ovog istraživanja. Zanimljivo je kako se ti isti liberali zalažu za sve vrste jednakosti dok s druge strane tvrde da tek rođena djeca nisu živa i nisu ljudi. Oni se grčevito bore za prava rasnih manjina a s druge strane potiču ubojstva male djece. Ti isti liberali kažu kako je svaki život svetinja ali s iznimkom iz dječjeg života koji bi trebao biti najsvetiji dok ih oni smatraju potpuno bezvrijednim. Kad je u pitanju uzimanje života, pro-abortus liberali uvijek su za to i u svakom obliku.

Melissa Harris-Perry je zagovaratelj suvremenog holokausta

Ljudi poput Melissa Harris-Perry su novi zagovaratelji modernog holokausta. Oni su promotori anti-ljudske Agende koja doslovno potiče druge da ubijaju vlastitu djecu. Ne znam kako razmišljate vi, no meni je nemoguće prihvatiti legalizaciju ubojstva djece koja su rođena i dišu gdje god da se to u svijetu događalo. No liberalna ljevica u SAD-u upravo to gura. Njihov cilj je legalno ubojstvo djece od strane roditelja do treće godine života.

Takva Agenda je odvratna, ako ne i stvarno demonska. A činjenica da ljudi poput Harris-Perry reklamiraju to nasilje kulta smrti na MSNBC – koja služi kao propagandna grana Bijele kuće samo dodatno dokazuje da je u ovu propagandu ideologije smrti upletena politička vrhuška. Gdje god okrenete, provode se napori koji siju rasnu mržnju, ubojstva nevinih beba, trovanje hrane, kemijsko lobotomiziranje djece s cjepivima i porobljavanje masa medicinski i ekonomski.

Europa nije ništa bolja

Nedavno je i europska Belgija pokazala koliko sudjeluju u spomenutoj kulturi smrti. Naime, u parlamentu su nedavno predložili su eutanaziju teško bolesne ali opet žive djece, ali tako da o njima ne odlučuju roditelji nego djeca sama. Za one koji još ne shvaćaju, riječ je o sotonizmu. Čistom sotonizmu koji se danas gura među ljude kao dio prava, kao nešto poželjno i liberalno, kao nešto na što treba zatvarati oči. A onda se čude smrti koja se svuda oko nas jednostavno događa. Nije samo od sebe.

Sotonisti zaposleni po bolnicama

O jadnog li čovječanstva koje ne shvaća da je u pitanju 50 milijuna ritualno žrtvovanih ljudi, u 21. stoljeću! Naime, brojni sotonisti, članovi sotonističkih i vještičjih sekti namjerno se zapošljavaju na mjestima na kojima mogu ubijati i mučiti djecu. Sotona to traži od njih. Živote nevinih. I to nije tajna. O tome svjedoči, između ostalih, i bivši sotonist David Arias koji je ispričao svoj put kroz pakao u sklopu sotonističke sekte te spomenuo da je jedan od najlakših načina žrtvovanja ljudi Sotoni – abortus. Dozivanje demona, droge, napadi, abortus i svetogrđe bili su sastavni dio njegovog života. Nakon gotovo četiri godine aktivne suradnje sa zlom i potragom za moći, Arias se polako počeo vraćati Bogu u želji za spasenjem. Nakon obraćenja Arias je sada oženjen, ima troje djece i aktivan je član Katoličke crkve te sada rado svjedoči svoja iskustva kako bi potaknuo druge na promjenu.

‘Odrastao sam u katoličkoj obitelji, ali nismo živjeli našu vjeru. Takva plaha vjera nije bila dobar temelj za trenutak kada mi je sa 16 godina umrla majka. Njezina smrt me strašno pogodila i ja nakon toga nisam znao kako vjerovati u Boga ljubavi. Kad god je netko rekao, “Volim te” ja sam se pravio gluh i u meni je rasla ljutnja i bijes.
Kad sam imao 18 godina, otišao sam na koncert s nekim prijateljima na Halloween. Nakon toga, jedan od njih pozvao me na groblje kako bi preko ‘Ouiji’ ploče dozivali demone. Otišao sam i tamo vidio prve očite manifestacije zla. Mislio sam da je to zastrašujuće ali i da je jednako smiješno. Bio sam kao malo dijete koje se igra s vatrom; bila je to igra za mene ali dio onoga što sam napravio, jednako je bilo opasno koliko i zabavno.

Ta vrsta zabave uskoro me odvela do “underground strane” koja se odvijala u praznim skladištima. Rock glazba, droga i tajni rituali na “posebnim mjestima” u skladištu. Organizatori su umanjivali rituale, pokušavajući ih učiniti normalnima, ali oni su zapravo bili sotonisti. Zazivali su zlo u svoje tijelo i u duše kojima su se onda naknadno koristili. Tako sam u kratkom vremenu tonuo sve dublje u sotonizam. Naučio sam da sotona želi biti kao Bog pa ga je potrebno darivati žrtvama. U osnovi najčešće smo žrtvovali životinje. Ja sam u tome sudjelovao četiri godine i nikako nisam mogao ubiti čovjeka što je bilo potrebno za jednu od najvećih stepenica sotonizma.

Najlakši način za ubiti ljudsko biće je abortus jer beba nema nikakvu obranu. Možete ubiti koliko hoćete beba u ovoj državi sve dok su oni još uvijek u maternici. Zato je abortus bio sastavni dio naših rituala, preko kojih smo nevine žrtve predavali sotoni. Mnogi sotonisti zaposleni su u klinikama za abortus jer tako najlakše mogu ritualno žrtvovati djecu. Abortus je anti-sakrament posvećen Sotoni, to sam znao i sudjelovao u tome, iako nikad nisam sam želio ubiti ljudsko biće, i ta savjest me ubiti i spasila, svjedoči Arias koji je po svom svjedočanstvu mnoge obratio po pitanju abortusa. Jednostavno ljudi moraju shvatiti da Sotona mrzi čovjeka i da svako zadiranje u svetost ljudskog života je teški grijeh protiv Boga Stvoritelja kojeg nikako ne bismo smjeli šutnjom odobravati – ni u našoj zemlji niti u svijetu.

I Bankar svjedoči o ritualnom ubijanju djece

Nizozemce je prije nekog vremena šokiralo svjedočanstvo bankara po imenu Ronald Bernard koji je javno svjedočio strahotama elitnih društava u koje je upao. Njegovo svjedočanstvo pred video kamerama prenijela je nizozemska televizija i riječ je o strašnom iskustvu sotonizma skrivenog pod maskom zabave i tjelesnih zadovoljstava koje je, bar po ovog bankara, bilo prekinuto kad su od njega tražili da – žrtvuje djecu.
‘Bio sam upozoren kada sam ušao u to – da to ne činim ako ne mogu zamrznuti svoju savjest 100 posto’, svjedoči bankar i dodaje kako se na to samo nasmijao jer je mislio da je riječ o šali! Uskoro je doznao da ga treniraju u psihopata. ‘Bio sam treniran da postanem psihopat i nisam uspio, svjedoči. Opisujući razdoblje kada je počeo shvaćati da njegova savjest radi unatoč tome što ju je morao ugasiti, Ronald priča o padu talijanskog gospodarstva i stečaju tvrtki koje su vodile do samoubojstva i razaranja brojnih ljudi što je za njegove kolege bio uspjeh. Oni su uživali u smrti.

‘Jedan od mojih kolega je rekao: ‘Ronald, sjećaš se onog slučaja s talijanskom lirom? Sjećaš li se onog posla u kojem smo masovno odbacivali liru, što je smanjilo vrijednost valute, što je izazvalo situaciju da mnogo tvrtki u Italiji ode u stečaj?’ I onda kaže: ‘Znate li da je vlasnik te i te tvrtke počinio samoubojstvo i ostavio obitelj iza sebe? I tada smo se grohotom smijali tome. Svi zajedno. Gledali smo ljude odozgor i rugali im se. Ljudi su bili samo proizvod, otpad, svi su ljudi bili bezvrijedno smeće.’
‘Priroda, planet, sve je moglo gorjeti i slomiti se. Svi su za nas bili samo beskorisni paraziti. Dokle god smo postizali naše ciljeve, sve dok smo rasli ništa nam nije važno bilo„.

Ronald je zatim opisao početak svog kraja. Svjedoči kako je bio duboko u krugovima tajnog elitnog društva i da je čak i potpisao ugovor o životu s njima, ali njegova savjest ga je počela izdavati.

‘Da se izrazim pažljivo, većina ljudi nije slijedila baš mainstream religiju. Ti ljudi, većina njih, bili su Luciferijanci. I onda možete reći, vjera je bajka, Bog ne postoji, ništa od toga nije istina. To govore ljudima. No za te ljude je religija itekako istina i stvarnost, služili su nečemu nematerijalnom što su nazvali Lucifer’, svjedoči bivši bankar i objašnjava.
‘I ja sam također bio u tim krugovima, i samo sam se smijao na sve to, jer meni su to bili samo klijenti. Pa sam otišao do mjesta kojeg nazivaju Crkvom Sotone. Tako sam posjetio ta mjesta i oni su radili svoju svetu misu s golim ženama i alkoholom i ostalim stvari. I to me baš zabavljalo. Ja ne vjerujem u bilo koje od ovih stvari i bio sam daleko od toga da sam uvjeren da je išta od toga stvarno. Po mom mišljenju tada, tama i zlo je postojalo unutar samih ljudi.’
‘Tada sam bio gost u tim krugovima i to me uvelike zabavljalo, sve te gole žene i druge stvari. Bio je to dobar život. bar po mom poimanju dobra. Ali onda, u nekom trenutku, što je razlog zašto vam sve to govorim, bio sam pozvan da sudjelujem u žrtvovanju djece u inozemstvu.’

Kad je Ronald svjedočio o tome da su mu predložili da se pridruži ritualu žrtvovanja djece, zastao je i postao vidno emocionalan. Izgledalo je da će imati problema nastaviti s pričom. Ali on nastavlja dalje…

‘To je bila prijelomna točka. Djeca„.’‘Vi ste upitani da to učinite?’, upitao je novinar. ‘Da, i nisam mogao to učiniti’, odgovara.
Bivši bankar se u jednom trenutku se počeo boriti sa suzama. Novinar ga je upitao bi li želio zaustaviti intervju na trenutak.
„’Ne’, kaže on, i govori dalje: Tada se sve počelo polako raspadati. Sve se promijenilo. Počeo sam odbijati zadatke u mom poslu. Nisam više mogao to činiti. Nakon što sam odbio žrtvovati djecu i povukao se, počeli su mi prijetiti’, svjedoči Ronald.

„Ja nisam više mogao sudjelovati u tome kao prije, moj posao počeli su degradirati, ja sam odbijao zadatke, nisam sudjelovao. Svrha svega u tom svijetu je da su svi u njihovim rukama. Svi su ucijenjeni, morate biti osjetljivi na ucjene, i to ucjenjivanje me pogodilo jako. Oni su snagu i moć dobivali kroz tu djecu, i to me je slomilo.’
Ronald također dodaje da ove sotonističke skupine, odnosno ucjenjuju političare širom svijeta i kao i da su svi, ali i sve na ovom svijetu u njihovim rukama. To, nije bajka, to nije teorija, to je istina, govori dalje i dodaje: Danas postoji čitav nevidljiv svijet o kojem vi ne znate ništa. Oni te rituale čine već 2 tisuće godina. O tome se piše i u Bibliji. Taj svijet je doista stvaran, zlo je doista stvarno, upozorava danas Ronald.

U svakom slučaju moramo se pripremiti na sve veću i češću kampanju protiv života. Zapamtite, ona će uvijek isplivati pod maskom demokracije i liberalnih prava pojedinca jer nije cilj da vi otkrijete ovo što svjedoče gore navedeni ljudi – o duhovnom ratu. Cilj je suprotan – uvjeriti vas da Bog ne postoji i kroz razne parole o slobodi, cvjetićima dugi ljudima prodati smrt. Na kraju teksta moram napomenuti kako liberali poput Melisse nisu samoinicijativno odlučili na javnom programu govoriti o ubijanju djece. Oni su dobili svoje uloge koje su strateški pripremljene da se ljudi polako ali sigurno naviknu na normalnost oduzimanja života. Ti ljudi ne služe stvoritelju čovječanstva nego pojedincima skrivenim u sjeni sveopćeg zla koji se na sve načine trude uništiti ono nevino, dobro i ljudsko. Zbog toga su djeca najviše podložna njihovom zlom planu uništenja jer ona se rađaju čista i besprijekorna, bez grijeha i bez mržnje. Spomenuti pojedinci zaziru od čistoće jer njihova iskvarena i prljava duša ne može funkcionirati zajedno s ljepotom života stvorenog od Boga.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI