Marin Miletić, saborski zastupnik Mosta svakodnevno preko društvenih mreža gori za istinu, pravednost i poštenje, a sve u Kristu Isusu. Njegove snažne poruke dotiču tisuće hrvatskih ljudi, a svakodnevno moli i nekoliko molitvi zajedno sa svojim narodom koji ga vjerno prati u njegovim borbama. Miletić na jedan drugačiji način razgovara sa svima, a čini se da nikoga ne odbija pa nerijetko odgovara javno i na stotine poruka svog naroda, što je podosta netipično za saborske zastupnike kakve smo imali prilike imati do sada.
Nedavno, svjedočili smo malom (ili ogromnom?) čudu. Naime njegova supruga Danijela, imala je karcinom na mozgu te je krenula na kemoterapije. Prije nekoliko dana, dok je on bio u samoizolaciji, supruga je išla na CT mozga te su joj tamo rekli da se tumor vratio. Marin je pozvao ljude na žarku molitvu kojoj su se odazvale tisuće, a svećenici su prikazivali mise na tu nakanu. Samo par dana nakon toga Marina je nazvao liječnik od supruge te mu rekao – da se tumor ipak nije vratio! Velika je to radost i svjedočanstvo svima koji ga prate. Naravno, borba i dalje traje tako da moli se i dalje.
U nedjelju Marin je objavio snažno i žestoko svjedočanstvo ljubavi prema svakodnevnoj molitvi krunice te otkrio da kad bi mu netko ponudio sve blago ovog svijeta, a da na jedan dan prestane moliti krunicu – on bi to odbio. Snažne riječi saborskog zastupnika i Mostovog kandidata za gradonačelnika Rijeke pročitajte u cijelosti:
‘Blagoslovljen dan kada sam Tebe Deusa absconditusa susreo živim u molitvi divne krunice. Tako jednostavne, a tako duboke. Tako lagane, a toliko očaravajuće. Tako privlačne i mistične.
O sveta krunice, špago planina života po kojima se penjemo ka vječnim brdima. O divni čvorovi koji razvezujete i oslobađate. Mir donosite koji nije od ovoga svijeta. Blagoslovljen dan kada sam otkrio Majčinu ljubav koja vodi do Isusa.
Kada bi mi netko tako moćan rekao da će sve biti moje što poželim, stolice vlasti ovoga svijeta, a da prestanem na jedan dan moliti krunicu – samo bih ga pogledao i potpuno miran odbacio taj prijedlog.
Mi kršćani dobro znamo. Sic transit gloria mundi. Prolazi, itekako prolazi sva slava ovoga svijeta. Oni pred kojima narod strepi, sutra budu oni koje narod prezire. Oni koji danas viču da sve imaju, sutra su sami i napušteni.
Zato sam uvijek govorio: ništa nemaš, Boga imaš – sve imaš. Boga imaš, ništa nemaš – sve imaš.
Ovdje u ovom kratkom životu: dobro činimo svakome i uvijek. Opraštajmo svima. Talente razvijajmo do kraja. Gorimo, ne dimimo. I budimo zahvalni. I
ne zaboravimo. Dan je na izmaku? Eto, jedan si dan bliže konačnom susretu sa istinom svoga života. Možeš tu doći uzdignute glave. Možeš tu biti pobjednik. Možeš, ako to želiš. Hrabro samo!
I prestani se pokušavati svidjeti svima. Oni koji se žele svidjeti svakome dovode se u opasnost svidjeti se – nikome.‘