Bilo je vrijeme kada su Rumunji morali skrivati svoju vjersku pripadnost. Komunizam u Rumunjskoj progonio je Crkvu od ranih 1950-ih. Tako su sestre skrivale Presveti Sakrament iza knjiga na policama knjižnice u privatnoj kući i obožavale ga u svakom slobodnom trenutku. Jednoj od njih Gospodin Isus je otkrio važnost klanjanja kao čovjekova odnosa prema Bogu, piše portal Dnevno.
Evo prvog fragmenta poruke Gospodina Isusa:
“Budući da me iskreno molite da vas naučim klanjati mi se, s ljubavlju i radošću odgovaram na vašu žarku molbu i sve one duše koje se žele klanjati u Duhu i istini.
Ja, Očeva Vječna Riječ, stojim u središtu svemira, govoreći od početka svijeta kroz djelo stvaranja…
Ja, utjelovljena Riječ, stojim u središtu čovječanstva. Već stoljećima govorim svijetu kroz svjetlo Evanđelja i ljubavi u Euharistiji. Ali čovječanstvo Me niti poznaje niti poštuje: ono voli tamu više nego svjetlo, jer su njegova djela zla.
Stalno sam s vama, prisutan u Euharistiji kao Bog i Čovjek, Otkupitelj i Pobjednik po mojoj slavnoj krvi. Ali ljudi ovog doba ne vjeruju u Mene i ne obožavaju Me. U međuvremenu, govorim vam da je u otajstvu vjere, u žrtvi i oltarskom sakramentu, jedina nada spasenja za Crkvu i čovječanstvo. Jedini spas je u klanjanju.
Klanjanje pripada samo Bogu, Stvoritelju i Gospodaru svega. Kroz klanjanje, Njega se prepoznaje, cijeni, obožava, voli, sluša i poštuje naše služenje kao Početak i Kraj svemira, alfa i omega ljudskog života: cijelog čovječanstva.
Stoga se nijedno stvorenje ne može obožavati i ne zaslužuje obožavanje, jer to je obožavanje idola: idolopoklonstvo.
Ljudi danas štuju mnoštvo božanstava prilagođenih njihovim instinktima: ponos, nečistoću i potragu za prolaznim užicima. I odbijaju obožavati Boga, Vrhovno Biće, najveće Savršenstvo i Vrijednost, apsolutnu i vječnu sreću. I zato je njihov trud uzaludan, ne nalaze ni zadovoljstva ni mira u svojim idolima.
U ime Oca, u ime Vječnog Trojstva, ja, Istina svjedok krvlju, s visina nove Kalvarije, vapijem tebi i svakom čovjeku cijeloga čovječanstva: „Klanjaj se Gospodinu svome Boga i samo Njemu se klanjaj. Ja sam Gospodin Bog tvoj. Nemoj imati drugih bogova osim mene.”
Progon katolika u Rumunjskoj
Naime, tijekom komunističkog razdoblja, Crkva u Rumunjskoj doživjela je razne oblike i faze progona, no najviše je stradala Rumunjska unijatska katolička crkva. Većina rumunjskih katolika su unijati, pa su ih komunističke vlasti tretirale kao neistomišljenike od pravoslavne crkve. Progon je započeo 1948. godine, kada su rumunjski biskupi pokrenuli prosvjed protiv novog ustava koji ograničava prava katolika. Biskupi su uhićeni.
Od posljedica mučenja i neljudskih zatvorskih uvjeta 1950. umire biskup Vasilie Aftenie, a 1955. biskup Liviu Chinezu. Budući da je prijetila opasnost da će vjernici ostati bez pastira koji bi mogli zarediti nove svećenike, biskupi koji su još bili u zatvoru dogovorili su sa Svetom Stolicom da imenuje njihove zamjenike. Godine 1950., neposredno prije protjerivanja apostolskog nuncija od strane komunističke vlade, otac Alexandru Todea dobio je takvu nominaciju. Ubrzo nakon biskupskog ređenja uhićen je i zatvoren, gdje je svjedočio mučenju biskupa Liviua Chinezua.
Unijatska crkva je bila zabranjena, svećenicima je zabranjeno dijeliti sakramente unijatima, u ispovjedaonicama su postavljane prislušne naprave, a vjerska praksa katolika ometana je na sve moguće načine. Papa Pio XII je, odgovarajući na vijesti koje dolaze iz Rumunjske i iz cijelog komunističkog bloka, rekao: “Mučeništvo onih s Istoka, iako nije nasilno, nije manje dragocjeno od mučeništva prvih stoljeća.” Unijatska crkva otišla je u podzemlje, ali nije prestala potajno odgajati svećenike, katehizirati, dijeliti sakramente i održavati župne veze; sve u zavjeri i skrivanju, pa je, kako je sam sebe nazvala, postala “Crkva šutnje”.
1964. bila je amnestija; biskupi koji su još bili živi ponovno su dobili svoju slobodu – doduše ograničenu: mogli su živjeti, ali pod nadzorom, tretirani su kao laici, nisu smjeli obavljati nikakvu pastoralnu službu. Unatoč prijetnjama, ostali su u kontaktu s podzemnim strukturama, te su putem radio Vatikana nastojali pratiti život Crkve.
Crkva je bila izložena mučeništvu biskupa, svećenika i redova, progonima i uznemiravanjem ali ipak, nevjerojatna je bila snaga Katoličke Crkve. Iako službeno raspušteni samostani iako raštrkani i bez znakova vjerske pripadnosti, živjeli su svoj poziv, ostajući vjerni molitvi i svojim zavjetima.
Jedna od takvih redovničkih zajednica bilo je i Djelo euharistijskog klanjanja, čija je karizma bila častiti Presveti Sakrament klanjanjem u samostanskoj kapeli i širiti to štovanje među vjernicima. Pod komunističkim režimom Djelo je izgubilo svoju vjersku kuću, kapelicu i mogućnost širenja štovanja Isusa skrivenog u obliku kruha, ali nije izgubilo njegovu prisutnost. Naprotiv, Bog je imao posebne planove za ovu zajednicu, nadmašujući sva ljudska predviđanja i pokazujući koliko naredbe, zabrane, ograničenja i odluke neprijateljskih sustava nisu Bogu prepreka.
Rad euharistijskog klanjanja je zabranjen. Sestre su se morale odijevati svjetovno, useliti se odvojeno i ići na posao. Jedna od njih naslijedila je od svog oca, profesora na Sveučilištu u Bukureštu, prilično prostran stan s velikom knjižnicom u ovom gradu. Preselila se živjeti u njega i ponudila zajednički život za još nekoliko sestara. Sve su one radile profesionalno, nisu se razlikovale od običnih, svjetovnih žena.
Ne možeš ga ušutkati/Poruke iz srca Bukurešta
Nakon nekog vremena na jednoj od polica knjižnice pojavila se diskretna zavjesa. Moglo se pretpostaviti da se tu krije bar. Međutim, sakrile su tu Nekoga tko se već bio sakrio u obliku kruha. Stanovnici kuće svaki slobodan trenutak provodili su ispred Njega, a on im je davao posebne usluge. Odabrao ih je, lišene prava, proganjane, prisiljene skrivati svoj poziv, kako bi im, upravo njima, prenio otajstva klanjanja, koje nije samo vrsta molitve, nego čovjekov ulazak u orbitu Presvetog Trojstva. Osoba koja se klanja štuje sa Sinom Očevim, s Ocem Sina u kojem je Otac zadovoljan (usp. Mt 17, 5), a njihova međusobna ljubav u Duhu Svetom teče na njega dok ponizno razmatra neizmjernost Božje ljubavi skrivene u Euharistiji.
Okolo je vladao despotizam komunističkog sustava, njegova besmislena ekonomska politika maskirana trijumfalističkom propagandom, sivi, užurbani i beznadni život ljudi – a u srcu Bukurešta, euharistijski Isus je skupini sestara otvorio beskrajne mogućnosti Božjih otajstava. Riječi koje je čula jedna od sestara pomno su zapisane, jer im je bilo jasno da će ih – po svojoj karizmi – morati dalje nositi, svima, kako bi u njima probudile poklonike Presvetog Sakramenta.
Iz daljine ih je podržavao internirani biskup Alexandru Todea. Upravo je on dao dopuštenje da se Presveti Sakrament čuva među knjigama u knjižnici, čitao je poruke koje je primila jedna od redovnica.
Preko nje – Isus je uputio poruke svim euharistijskim poklonicima, gdje god se nalazili.
Klanjanje koje čovjek u euharistiji posvećuje Isusu, a po njemu i s njime Bogu u Presvetom Trojstvu, treba uključivati pet komplementarnih trendova: hvalu Bogu, zahvalu, ljubav prema Bogu i ljudima, naknadu za grijehe svijeta, i zahtjev za ispunjenjem Božjih planova.
„Uspostavljam vječnu vladavinu Presvetog Trojstva u Vama i u svakoj duši, u Crkvi i u čovječanstvu svih vjekova. Vodite svoj život u koncentraciji, žrtvi, ljubavi i miru”
– to je bila želja Gospodina Isusa i takva bi vizija trebala pratiti klanjateljice.
Poruke Gospodina Isusa napisane su s velikim poštovanjem. Problem je bio u tome što se nisu mogli reklamirati niti tiskati. Poanta je bila i da u slučaju potrage ili uhićenja sestara ne bi došle u krive ruke ili bile izgubljene. Tu Gospodin šalje dvije žene Hanku i Annu, koje poput kurira šalju Isusove poruke po podzemnoj Crkvi, prevode ih na francuski, šalju u Rim, u Poljsku, a one su prisutne i danas i bude crkve diljem svijeta. Šest godina kasnije kasnije Rumunjska je povratila svoju neovisnost a crkve su ponovno zasjale u punom sjaju. Isusova prisutnost u Euharistiji bila je snaga koja je išla protiv, mimo i iznad sveg progona. Tu snagu podzemne crkve u Ruminjskoj koja nikad nije odustala od vjere u Presvetu Prisutnost Boga među njima potvrdio je Ivan Pavao II koji je u posjeti Ruminjskoj naglasio nadnaravnu snagu rumunjske Crkve.
„Vaši okovi, okovi vašeg naroda su slava i ponos Crkve: istina vas je oslobodila! Pokušalo se ušutkati vašu slobodu i ugušiti je, ali nije uspjelo… Dolazim k vama da izrazim svoju zahvalnost Katoličkoj crkvi i ne samo njoj: svim kršćansima, svim ljudima dobre volje kojima ste svjedočili slobodu koja te oslobađa, ” rekao je papa IVan Pavao II ruminjskim vjernicima i posebno istaknuo žrtvu biskupa Alexandra Todea, koji je iako zatvaran i mučen širio Djelo čitavoj podzemnoj crkvi.
Molitva zahvale
Evo ulomaka iz “Sata euharistijskog klanjanja” koje je Isus poklonio rumunjskoj redovnici. Sve poruke objavila je izdavačka kuća Agape.
Isus u euharistiji: “Ja sam onaj koji jesam. U ovom nezahvalnom i sebičnom svijetu, naučite od mene, iz Euharistije, božansku i savršenu zahvalnost.
Zahvalite mi u Euharistiji i po meni zahvalite Ocu.
Prije svega, zahvalite Mi za moju veliku slavu, jer Ja sam Onaj Koji Jesam, Živa Riječ i Vječna Mudrost Božja.
Hvala Mi za cjelokupno djelo stvaranja, jer sve što postoji ima svoje porijeklo u mojoj stvaralačkoj moći i zahvaljujući njoj se održava u postojanju.
Zahvalite za moju beskrajnu poniznost da živim među vama, postavši jedan od vas, građanin svijeta, ali i Kralj svemira.
Zahvalite za moju Radosnu vijest i za cijeli moj život na zemlji, jer ja sam za vas svjetlo, put, istina i život, uzor i snaga vašeg života.
Zahvalite mi za djelo otkupljenja, za prazninu i sve patnje koje sam podnio na ovoj zemlji, ali prije svega za moju muku i moju smrt na križu, kojom sam te spasio od vječne osude i uveo u kuću Očevu, da opet po meni živite život Božjih sinova i nasljednika kraljevstva nebeskoga.
Zahvalite što sam uspostavio Crkvu – Majku, Učiteljicu i Posvetiteljicu duša. To je moje Mistično Tijelo i u njega sam ulio cijeli svoj život, svoj duh, da vodim sve ljude, sve narode do spasenja, do sreće besmrtnog Trojstva.
Zahvalite što sam vam dao sakramente, posebno euharistiju.
Zahvalite Božanskom Srcu, jer je iz njegove ljubavi iznikao neprocjenjivi dar euharistije, žrtva svete mise, sveta pričest. I moju prisutnost među vama na oltarima za sve vijeke.
Zahvalite za krv u euharistiji, za bezbrojne krvave rane kroz koje se ostvaruje plan Očeva kraljevstva u svijetu, za Djelo klanjanja i klanjateljske skupine, za privilegirani izbor i poziv koji sam dao preko tebe.
Zahvalite za sve blagodati i privilegije koje sam ti udijelio od trenutka tvoga krštenja do sada, i za one kojima sam stoljećima obogaćivao Crkvu, vjerne i svete duše, grešnike i cijelo čovječanstvo. Pridružite mi se u ovoj zahvali s Bezgrešnim Srcem Marijinim i njezinim hvalospjevom zahvale, s Crkvom, nebom i zemljom, i zahvalite mom srcu za sve.
Povežite se s mojim euharistijskim Srcem i njegovom beskrajnom zahvalom Ocu, Presvetom Trojstvu, za dobrotu, ljubav i milosrđe kojim je stvorila svijet, donijela moje utjelovljenje, otkupljenje čovječanstva kroz moj križ, moju smrt i moje uskrsnuće, i posvećenje po Duhu Svetom, kojega je Otac poslao Crkvi u moje Ime.
Zahvalite za Njegovo milosrđe, sažaljenje i strpljivost, Njegovo oproštenje grešnicima, Njegovim najžešćim neprijateljima.
U zajedništvu s Crkvom i klanjajući se zajednicama, zahvalite Ocu što nije napustio sveopću Crkvu, „Crkvu šutnje“ (progonjenu Crkvu u Rumunjskoj) i cijelo čovječanstvo, nego se brine za njih, spašava ih po mojoj euharistijskoj krvi i kroz zagovor Bezgrješnog Srca moje Majke“.