IMAO JE HRABROSTI UPOZORITI NA VELIKU PRIJEVARU! Medaljice, križevi i svete slike – OD KUDA DOLAZE?

Otac Andrzej Trojanowski upozorio je čitatelje časopisa ‘Ljubite jedni druge’ na često prisutnu i posebno pogubnu pojavu među katolicima, a to je da nerijetko vjeruju onima koji su ‘sveti’ na izvana. Ispričao je svjedočanstva koja je i sam doživio, a među njima i o bračnom paru koji je stalno bio u crkvi, a vodili su unosan vračarski posao… Upozorio je i na svete slike, medaljice i druge ‘svete predmete’ za koje bi trebali znati izvor,  jer i tu se krije prijevara.

Otac Trojanowski tako piše:

“U jednoj župi u Poljskoj par vodi posao koji se sastoji od pružanja plaćenih savjeta pomoću tarota, raznih čarolija, molitvi, energetskih kanala itd. Osim toga, kupcima se nudi medalja sv. Benedikta s uputom da počinje djelovati tek u dodiru s krvlju.


“Uzorni” župljani

Oboje razmetljivo sjede na prednjoj klupi crkve i prvi pristupaju svetoj pričesti. U lokalnim novinama daju opsežne intervjue u kojima suvjeravaju u svoj besprijekoran katolicizam, nesebičnost, suosjećanje s patnicima i potrebitima, stručnost u savjetovanju i rješavanju različitih problema zahvaljujući izvanrednim vještinama i dugogodišnjem iskustvu.



Također se pozivaju na navodna prijateljstva s određenim svećenicima, žaleći se samo na lokalnog župnika koji ih, tvrde, nepravedno optužuje za prakticiranje okultnog. Zapravo, župnik je o njihovim aktivnostima saznao izravno od svojih bivših klijenata, koji su prekasno shvatili pogubne posljedice svojih posjeta ezoterijskom salonu.

Neki od tih ljudi su čuli (na temelju proročanskih karata) da će prekinuti sa svojim supružnikom i stupiti u vezu s nekim drugim. Nekome drugom je savjetovano da napusti stan zbog štetne energije i presele se u drugo stambeno naselje. Polako se vreća otvarala s drugim svjedočanstvima a ljudi koji su imali kontakt s poznatom parom završili su susretom sa svećenikom egzorcistom.

Nakon potpuno neučinkovitih opomena privatno, svećenik je s propovjedaonice iznio crkveno učenje o okultnim praksama, no to nije donijelo očekivanu promjenu u “prvorazrednoj” publici ovog govora. Štoviše, postali su još arogantniji, a svećenik više nije u stanju sakriti svoju nemoć. Koliko se svećenika bori sa sličnim problemom?

Vraćajući se na medalju sv. Benedikta: vrijedno je shvatiti što stoji iza činjenice ako istu nabavite od gatare ili bilo kojeg drugog “čarobnog operatera”. Nedavno se kod mene pojavio čovjek koji je priznao da je nekoliko godina bio u kontaktu s gataricom. Pridružio joj se u vrijeme strašne borbe sa svojom ovisnošću i s profesionalnim poteškoćama. Nakon kratkog vremena neopozivo je napustio ovisnost, problemi na poslu su prestali, ali su se pojavili novi problemi. Jasno mučen, gotovo uplakan, čovjek se žalio da ne kontrolira sebe, izgubio je sposobnost koncentracije i upravljanja vlastitim životom, govorio je da su ga progonile noćne more.

Unatoč dobroj plaći, on ima dugove jer je pokrivao razne troškove gatarice. Osjećajući zahvalnost što ga je izvukla iz ovisnosti, bio joj je spreman pomoći, a iznad svega potpuno joj je vjerovao u svojim najdubljim, duhovnim pitanjima. Žena mu je dala slike sa slikama svetaca, medalje i razne molitvene formule, koje su u očima klijenta porasle do ranga najvišeg autoriteta na području vjere i morala. Pozivajući se na svoje kontakte s duhovima, zabranila je muškarcu da na ispovijedi prizna određene grijehe. Poslušao ju je potpuno, u svemu.

Tijekom našeg razgovora, kada se ponudio da pokaže predmete koje je dobio od gatare, mislio sam da ću vidjeti amajlije, prstenje ili neki drugi rekvizit iz ezoteričnih trgovina. U međuvremenu sam vidio niz predanih predmeta izravno iz katoličkih knjižara. Sve je to izgledalo – dobro! Sve dok se ne zatraži da mi se to preda, a tada opravdanje: može li takva gatara koja dijeli slike sa svecima biti zla? Može li učiniti bilo kakvu štetu ako potiče na molitvu, pa čak i na ispovijed?

Prevara i profanacija

Ovo je čar gatare koja se može glumiti pred svojim klijentom, zaslijepiti ga svojom jedinstvenom duhovnošću, zadobiti njegovo povjerenje, podrediti ga sebi i na kraju učiniti ovisnim o sebi. Materijalni gubici ove robovske ovisnosti samo su dio nevolje u koju se čovjek uvlači. Najveći problem je uništavanje unutarnjeg života i psihe, otuđenje od stvarnosti i narušavanje zdravih veza s najbližim ljudima (suprugom, djecom, prijateljima).

Veza s gataricom i poslušnost prema njoj postaju jači od glasa vlastite savjesti, razuma i volje. Manifestacije vjerskog života – sudjelovanje u sakramentima, molitva, uporaba vjerskih simbola – uključuju se u svijet magije. Gatare preporučuju nošenje medalja zbog energije koju crpe. Naređuju ljudima da idu u jednu ili drugu crkvu, jer se tamo – kako kažu – čakre otvaraju (na primjer, u poznatoj katedrali u Chartresu, jednom mjesečno, ezoterični studenti organiziraju ritualne plesove, vjerujući da je hram izgrađen na mjestu poganskog štovanja božanskih sila).

Dakle, ovdje imamo posla ne samo s prijevarom, već i s profaniziranjem Božje stvarnosti, što je pak manifestacija manje ili više skrivenog sotonizma. Bivši amateri posjeta vračarima, vidovnjacima i drugim raznim magijskim operaterima čine osnovnu skupinu ljudi koji čekaju svoj red za biskupijske egzorciste. Često, osim egzorcizma, molitve za oslobođenje i unutarnje ozdravljenje – tim je ljudima potrebno i psihijatrijsko liječenje.

Hvala Bogu da je gore spomenuta epizoda s ovisnikom završila dobro. Shvatio je da je izmanipuliran i da je njegova krivnja u ugrožavanju svetosti njegova krštenja, njegove vjere, savjesti i razuma.

Medalja nije amajlija ili talisman

Na kraju, vrijedi naglasiti da kršćanin svoju medalju nosi u potpuno drugom duhu – na primjer, s likom Majke Božje – nego što to žele kupci ezoteričnih trgovina ili sajmova. Kršćanin prvi shvaća važnost vjerske simbolike u životu vjere.

Shvaća da je medalja ili križ kojega je blagoslovio svećenik više od pukog znaka: to je simbol koji na neki stvaran način uspostavlja i istodobno izražava vezu s osobom koju simbol predstavlja.

Nema li ovdje analogije vjenčanog prstena? Nije li to simbol pripadnosti drugoj osobi zahvaljujući isključivoj i jedinstvenoj ljubavi prema toj osobi koja nosi isti (iako općenito različite veličine) vjenčani prsten? Jedan od ovih prstenova nekako poziva na drugi, stalno se poziva na nju, čak i ako je osoba koja ga nosi bila na drugom kraju svijeta.

Koliko je ovaj simbol snažan, nije teško doznati. Stvaranjem i istodobno izražavanjem vjerne ljubavi vjenčani prsten postaje nepodnošljiv teret za nevjernog supružnika. Tko će od onih koji su izdajnički napustili svog supružnika s pijetetom nositi simbol svoje vječne pripadnosti njemu?

Štoviše: medalja, križ ili vjenčani prsten – znamo s kim nas povezuju. A poganski amuleti, koji se nose na srcu ili na prstenjaku (kao znak da ovdje stavljamo cijelo srce!) – znamo li na koga se odnose? S kim je ovdje veza? Ljudi koji nose amajlije s povjerenjem u magično djelovanje energije odriču se povjerenja u Boga – Onoga koji je vrijedan jedino istinskog povjerenja.

Kako skrivate činjenicu da magija ovdje zamjenjuje religiju? Da, diskretno, bez buke, ali sasvim realno i toliko učinkovito da se kršćani distanciraju od molitve i sakramenata (barem im više nisu potrebni), te na kraju dožive duhovne muke i napade zloga. Oni samo na kraju saznaju kome su zaista vjerovali. Noseći svoju medalju, kršćanin vjeruje da je Onaj kome je vjerovao vjeran svojim obećanjima.”

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI