Rita Rizzo (kasnije majka Angelica), jedina kćer Maje i Johna, rođena je 20. travnja 1923. u talijanskoj imigrantskoj četvrti Canton, u SAD-u. Zahvaljujući Ritinom ocu, u kući je bilo prisutno fizičko i psihičko nasilje te neimaština.
Odlazak glave obitelji u nepoznato ostavio je čašu gorčine u obitelji. Supruga je podnijela zahtjev za razvod, ostala bez novca i stana, s petogodišnjom Ritom u naručju. Tada je za majku i kćer počelo desetak godina života u pravom siromaštvu: materijalnom, psihičkom i duhovnom. Majin posao kemijskog čišćenja nije dobro prošao, a John nije plaćao alimentaciju, te se godinama kasnije ponovno oženio, piše portal Dnevno.
Zdravlje Ritine majke se pogoršalo: napadaji histerije izmjenjivali su se s depresijom i suicidalnim mislima. U svemu tome, djevojku je posesivnom ljubavlju voljela bolesna majka, zanemarivali baka i djed, a na nju su upirali vršnjaci, pa čak i učitelji, koji su se prepuštali osjećaju rezignacije.
“Da me Gospodin nije izvukao, moj bi život bio jako siromašan. Nisam mogla vidjeti nikakvu mogućnost promjene. Mislila sam da sam takva rođena i da ću ovakva umrijeti – priznala je majka Angelica godinama kasnije.
Tinejdžerski život djevojke također nije nagovijestio nikakve spektakularne promjene. Počela je raditi kao mažoretkinja u školskom orkestru, a od 1941. u reklamnom odjelu Timkena, ali je i dalje živjela s obiteljskim problemima i nije imala prijatelja. Povrh svega, pojavila se i bolest želuca koja je Riti spriječila normalno funkcioniranje: djevojčica nije mogla jesti ni spavati, ruke su joj drhtale, a kretala se samo u ortopedskom korzetu koji je podupirao trbuh.
Posjet stigmatičaru i iscjelitelju Rhodeu Wiseu sve će promijeniti. Na to je Maja i računala kad je čula za izvanredne intervencije američkog mistika. Rita je bila skeptičnija, ali je ipak po savjetu stigmatika počela moliti devetnicu Maloj Tereziji od Djeteta Isusa. Posljednjeg dana devetnice, djevojka je prvo osjetila prodornu bol u trbuhu, a zatim je čula Glas koji joj govori da ustane iz kreveta i hoda bez steznika. Ona je to učinila. Njezino ozdravljenje postalo je činjenica!
Život iza ograde
Dana 15. kolovoza 1944. Maja je otvorila omotnicu s pismom svoje 21-godišnje kćeri, koje je počelo riječima: “Moja najdraža majko, kad primiš ovo pismo, bit ću u Clevelandu. Ušla sam u samostan vječnog klanjanja…”
Godinu i pol koliko je prošlo od Ritinog čudesnog ozdravljenja promijenilo je djevojku do neprepoznatljivosti. Od tada se posvetila individualnoj molitvi, slavila Križni put, poduzela pokornička djela, čitala duhovna čitanja i prepoznala svoj poziv.
U konačnici, po savjetu svog duhovnog ravnatelja, odlučila je ući u kontemplativni red sestara neprestanog klanjanja u Clevelandu, čija je misija klanjanje Presvetom Sakramentu kao odšteta za nezahvalnost čovječanstva prema Bogu. Na dan odlaska u samostan Rita je otišla od kuće kao na posao, a da se nije posebno pozdravila s majkom, znajući da je neće pustiti da ode i živi tako daleko od Kantona.
Poslano pismo zasad je odradilo posao, ali sudbina majke i njenog jedinog djeteta jednog će se dana ispreplesti na čudan način i dovesti do najneočekivanije veze. Jer i Maja će ući u red svoje kćeri i tamo će dovršiti svoje dane.
U međuvremenu, nakon godina formacije i života u ograđenom prostoru, 1961., Maria Angelica od Navještenja (to joj je bilo redovničko ime) postala je poglavarom zajednice četiriju sestara u novoj zakladi Kongregacije u Birminghamu.
Sestra je svojom domišljatošću i karizmom riješila financijski problem vezan uz izgradnju objekta. Nakon što je u trgovačkom časopisu za mehaničare vidjela reklamu za umjetne mamce za ribolov, naručila je jedan set, a zatim je sa sestrama napravila svoj primjerak umjetnog mamca. Poznati električar prvi je testirao njegovu učinkovitost. Ribarsko oduševljenje natjeralo je sestre da osnuju tvrtku St. Peter’s Bait, što im je omogućilo da prikupe potrebnu količinu za novi samostan.
Majka Angelica, slaveći svoj uspjeh, bila je svjesna – što će kasnije ponavljati u svim evangelizacijskim djelima – da to ne duguje toliko svojoj ideji i radu sestara, nego prvenstveno činjenici da je “Bog to htio i da se Božja Providnost brine za sve, pa i za ideje. Samo joj moraš vjerovati”, uvijek je govorila.
“Moj stav je da ako me Gospodin nadahne da nešto učinim, ja to pokušavam učiniti. Počinjem i stvari uzimaju maha. Moram početi; ako to nije Njegova volja, onda će se projekt ili raspasti ili će ga nešto zaustaviti”, objasnila je.
Početak u Birminghamu
Prilikom gradnje novog samostana majka Angelica se pokazala kao pravi majstor habita. Neobična časna sestra izradila je plan kompleksa, nadzirala gradnju, primala narudžbe, hvatala pogreške, vodila teške razgovore i pazila na proračun. Zajedno sa sestrama postavljala je pločice, glancala ormare i radila na prozorima.
U svemu tome nije zaboravila na najvažnije stvari: „Cijeli objekt je planiran tako da je Presveti Sakrament u središtu. Neka se svatko, bez obzira na vjeru, osjeti pozvanim da dođe i provede nekoliko minuta ili nekoliko sati s Bogom”, objasnila je velikom broju ljudi koji su došli posvetiti objekt. Nakon obreda blagoslova, sestre su započele svoj redovnički život iza ograde u molitvi i tišini.
Međutim, ubrzo su se dugovi opet počeli gomilati. Kako bi ih popravila, izvanredna Majka Angelica pokrenula je … proizvodnju i prodaju pečenog kikirikija u samostanu.
Istodobno je sve češće bila pozivana da propovijeda evangelizacijske konferencije u župama. Stoga je odlučeno da se duhovni razgovori časnih sestara populariziraju široj publici.
Časničine kasete i knjige prodavale su se kao vrući kolači, što je 1976. motiviralo ‘ludu’ sestru da kupi tiskarske strojeve i tiska do 25 tisuća primjeraka svojih bestselera dnevno.
Baš kad se činilo da je majka Angelica na vrhuncu, u ožujku 1978. stigla je pozivnica na televizijsku postaju Studio 38 u Chicagu. Ovaj posjet trebao je promijeniti živote ne samo opatice i njezinih 12 sestara, već i milijuna ljudi diljem svijeta.
EWTN
“Tome, koliko košta ovako nešto?” pitala je majka Angelica svoju kolegicu dok je skenirala TV studio. “950.000 dolara.” „Samo toliko? Želim ga imati!”, izjavila je.
Nekoliko mjeseci kasnije, nakon burnog završetka suradnje s ovom kršćanskom televizijom, sestra je počela provoditi svoj cilj. Počela je prilagođavati samostansku garažu potrebama studija i prikupljati potrebnu opremu.
Skepticima koji su vidjeli već kupljene TV lampe i pitali što će se dogoditi ako časna sestra ne pokrene stanicu, majka Angelica je uzvratila: “Onda ću imati najosvijetljeniju garažu u Birminghamu!”
Konačno, 15. kolovoza 1981. počelo je djelovati najveće djelo Majke Angelice: EWTN (Eternal Word Television Network).
Nevjerojatnu činjenicu da je televiziju stvorila sestra u samostanu, Majka je ovako objasnila: “Mreža duhovnog rasta mora biti ukorijenjena u kontemplativnom životu. Mislim da smo zato izabrani. Nevjerojatno za vjersku zajednicu, ali Bog voli činiti velike stvari kroz ono što je malo.”
U početku je televizijski raspored uključivao četverosatni program, a od 1987. produkcije su se počele emitirati 24 sata dnevno. Omiljeni prijenos bio je talk show majke Angelice uživo.
Karizmatična opatica tamo je razgovarala s gledateljima i pozvanim gostima, davala biblijske komentare i davala duhovne savjete o stvarnim problemima gledatelja. Činila je to ne samo s mudrošću i ljubavlju, već i sa smislom za humor, a ponekad i totalnom otvorenošću. Ljudi su je voljeli i bili su željni financijski podržati EWTN.
Nikada ne znamo, prisjetila se majka, odakle će doći sljedeći novčići. Ovo je ono čime pokušavam impresionirati ljude: da je to Božje djelo. […] Mi smo svjedočanstvo potpune Božje Providnosti. On nas je vodio; On nas je uzdržavao; Štitio nas je. Nitko ne može reći da su ove časne, bilo koja od nas, to mogle postići – mi nismo za to sposobne. Sve je raslo – i raslo dokle god smo vjerovali da smo vođene.
Beskompromisna s učenjem Crkve
Od samog početka brinula je o pravovjernosti programa koji se prikazuju na TV-u. Odabirala je goste i nije pozvala na studij one kojima su vlastite vizije draže od vjernosti učenja Katoličke crkve.
“Naša je misija prezentirati istinu, jednostavno je pokazati onako kako je Katolička crkva pokazuje svima koji to žele”, objasnila je. Međutim, Crkva u SAD-u 1990-ih stavila je njeno strpljenje na kušnju…
Naime, godine 1993. bio je Svjetski dan mladih sa sv. Ivanom Pavlom II. Osnivačica EWTN-a osobno je pozvala 32 milijuna gledatelja svoje postaje da gledaju izravne prijenose ovih proslava. Ali kada je u igrokazu žena odigrala ulogu Spasitelja u Američkom križnom putu, majka Angelica je eksplodirala.
U komentaru objavljenom dan poslije, izrazila je ogorčenje ne samo zbog rodne službe, već i zbog mnogih drugih zlostavljanja koje je vidjela u lokalnoj Crkvi: “Muka mi je od tebe, liberalna Crkvo u Americi!” Opatica je doslovno urlala.
Ovaj se komentar pokazao prijelomnim – ne samo da joj je u kratkom vremenu donio još četiri milijuna primatelja, nego je i razjasnio njezinu ulogu: zaštitnice vjere i Svetog Oca.
Sljedećih 10 godina, izlažući se nekim hijerarhima i plaćajući za to visoku cijenu, Majka se hrabro borila za ispravno razumijevanje euharistije (kao stvarne Kristove prisutnosti pod pojavama kruha i vina), liturgije (protiv postkoncilske zlouporabe) i svećeništvo (kao sakrament rezerviran za muškarce) i promicala tradicionalne molitve i službe. Nije bježala ni od teških tema kao što su pobačaj, kazna za grijehe ili konačna presuda.
“Ljudi se moraju pripremiti i živjeti u dubljoj duhovnosti kako bi se pripremili za sljedeći svijet, a ne samo ovaj svijet”, objasnila je.
Sestrini hrabri postupci i njezino neumorno naviještanje crkvenog nauka doveli su do divljenja običnih ljudi ali i pape.
Sveti Ivan Pavao II., tijekom audijencije 1996. godine, za nju je rekao: “Majka Angelica – snažna žena, hrabra žena, karizmatična žena. Slaba tijelom, jaka duhom.”
Zauzvrat, Benedikt XVI. 2009. godine odlikovao je redovnicu papinskom medaljom Pro Ecclesia et Pontifice, a papa Franjo, leteći u Havanu 2016., uputio joj je poseban pozdrav iz zrakoplova.
Sve za Boga
„Želiš učiniti nešto za Gospodina […], učini to. Što god osjećate da trebate učiniti, čak i ako se tresete od straha, nasmrt ste preplašeni – napravite prvi korak. Milost dolazi s ovim jednim korakom, a vi primate milost dok poduzimate sljedeće korake”, rekla je majka Angelica drugom prilikom.
Drugi projekt karizmatične sestre, čija je zadaća bila doprijeti do “svih naroda i nacija”, bio je kratkovalni Radio WEWN (Worldwide Eternal Word Network) osnovan 1992. godine. Mreža je u početku emitirala čitanja Svetog pisma, kateheze i službe na 26 jezika, a kasnije i ponovno emitiranje EWTN programa. Pokrivao je ne samo SAD, već i Bliski istok, jugoistočnu Aziju, Latinsku Ameriku, Afriku i Europu.
Za provedbu i potporu misije rastućeg medijskog carstva, Majka Angelica je osnovala dvije aktivne redovničke kongregacije: žensku – Sestre Sluškinje Vječne Riječi i mušku – Red Vječne Riječi.
Za svoje samostanske sestre željela je sagraditi novi samostan daleko od užurbanosti EWTN-a. U velikoj mjeri podignuto u Hancevilleu, Svetište Presvetog Sakramenta (za koje je monstrancu predao sv. Ivan Pavao II.) zajedno s vjerskim kompleksom koje je posvećeno je 19. prosinca 1999. godine.
Podizanje hrama nije bilo slučajno. Kult Euharistije bio je temelj i redovničkog poziva Majke Angelice kao klarise neprestanog klanjanja i njezina apostolskog poslanja u EWTN-u.
Kada se opatica borila za katoličko razumijevanje otajstva svete mise, rekla je: „Posvetila sam svoj život Euharistiji i ne mogu se odreći Isusa. Spremna sam odustati od svoje pozicije, odustati od programa i živjeti kontemplativnim životom, ali ne mogu zanijekati Isusa.”
Put do Kalvarije
Godine 1993. život majke Angelice promijenio se. Zbog puknuća kralješka i oštećenog živca desne noge morala je ponovno hodati u ortopedskom korzetu, s udlagama na nogama i na štakama. Sljedećih pet godina, opterećena astmom, dijabetesom i oslabljenim kostima, Majka je pristupila Isusu patniku. Kristova zaručnica, međutim, nije odbacila križ.
S publikom je podijelila ovo razmišljanje: “Jedna od lekcija koje sam naučila je da su patnja i starost vrlo dragocjene. Znaš li zašto? Jer u ovom trenutku imamo moć.”
Ta je moć bila da se spajanjem patnje s Kristovom mukom može sudjelovati u djelu spasenja: “Moramo trpjeti da spriječimo duše da odu u pakao. Ljudi ne razumiju što znači otići u pakao”, jadala se.
Godine 1998. Bog je ušao sa svojom iscjeliteljskom snagom i, kao i u prošlosti, i sada je u tu svrhu koristio mistika. Čudesno ozdravljenje, ovoga puta zahvaljujući zagovoru Paole Albertini, s medicinskog stajališta je neobjašnjivo, a podiglo je majku Angelicu opet na noge.
Tri godine kasnije, međutim, kao posljedica nesreće i moždanog udara, osnivačica EWTN-a zauvijek je prekinula svoj aktivni televizijski rad. Djelomično paralizirana i prikovana za invalidska kolica, nekoliko godina se posvetila molitvi i žrtvovanju za duše. Umrla je u 92. godini u samostanu u Hancevilleu na nedjelju Uskrsnuća, 27. ožujka 2016. godine.
Djelo karizmatične sestre je preživjelo. Danas EWTN doseže približno u 275 milijuna kućanstava u 145 zemalja i ovisnih teritorija. Nakon spajanja s Latinoameričkom grupom 2014., ACI je stvorio najveću mrežu vjerskih medija na svijetu, također koristeći internet. Poljski ogranak EWTN-a djeluje od 2018. godine.
Ostvaruje se san majke Angelice koji je podijelila sa svojom sestrom Mary Catherine: “Majka je rekla da ako je cijela ova mreža, sa svim novcem koji je potrošila – milijunima dolara – spasila jednu dušu, vrijedilo je. Njezin glavni cilj bio je spasiti duše, bilo da je riječ o jednoj ili milijun.”