Cvjetnica postaje bogatstvo iz kojeg crpimo duhovno blago Crkve, a to je Riječ Božja koja nas upućuje na Isusa, njegovu majku Mariju, krive osude, montirani proces protiv Isusa, okrutnost i mržnju koja se javila u čovjeku protiv Onoga koji je zemljom prošao čineći dobro
Latinski Dominika in palmis seu Domini. Nedjelja palmi ili muke Gospodnje. U Katoličkoj Crkvi nedjelja prije Uskrsa kojom započinje Veliki tjedan. Slavi se kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kad ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama. To je običaj vjerničkih povorki, procesija s palminim grančicama nastao u Jeruzalemu u IV. stoljeću. A u Rimu se prakticira od IX. stoljeća odakle se proširio po cijeloj Crkvi. Na Cvjetnicu se u crkvama blagoslivljaju grančice. Na Cvjetnicu se u crkvama recitira ili pjeva muka Gospodnja. Nedjelja prije Uskrsa je kod nas Hrvata dan kada veliki broj vjernika dođe na svetu misu. Negdje su organizirane procesije, gdje je to moguće sa svečanim ulaskom u župnu crkvu. Prigodom blagoslova grančica čita se evanđelje o svečanom ulasku u Jeruzalem, a potom svećenik blagoslivlja maslinove ili palmine grančice. Nakon toga ulazi se svečano pjevajući u župnu crkvu. Kod nas se u posljednje vrijeme koriste maslinove grančice koje župnici naručuju iz dalmatinskih župa.
Ja sam uvijek nabavljao te maslinove grančice u Splitu. Na samu nedjelju Cvjetnice, mladi volonteri župnog karitasa su prodavali te grančice. Svatko tko je uzeo grančicu dao je koliko je mogao prilog za župni karitas. Znali smo skupiti oveću svotu novca za najpotrebitije članove naše župne zajednice. Sama Cvjetnica je po svečanoj liturgiji vrlo lijepa nedjelja koja ostaje u emotivnom sjećanju sudionika svih koji sudjeluju u euharistijskom slavlju. Što se događa s blagoslovljenom grančicom blagoslovljenom na taj dan? Nju sudionici slavlja nose svojim kućama: neki je stavljaju uz križ na zidu obiteljskog doma i tu ostaje cijelu godinu, a neki ju stavljaju u neku lijepu vazu te tako bude na stolu u dnevnom boravku. Ono što je za mene posebno impresivno taj dan jest svečano pjevanje muke Gospodnje. Tada možemo razmatrati slušajući to pjevano evanđelje o svemu onome što je Isus doživio u tjednu muke.
Na Cvjetnicu postoji u nekim krajevima još uvijek običaj da se svi križevi u crkvi prekrivaju ljubičastim platnom, tako da više ne gledamo korpus Isusov sve do Velikog Petka kada se križ ponovno otkriva u obredima toga dana. Što vjernik može „profitirati“ duhovno taj dan. Svakako nakon gotovo protekle korizme duhovno se unosi u pojedinosti procesa montiranog protiv Isusa i sagledava sa zajednicom vjernika težinu muke Gospodnje. Impresivno je na Cvjetnicu razmatranje nad križem kojeg je Isus nosio kao sredstvo spasenja i otkupljenja našega po muci, smrti i uskrsnuću njegovom. Meni osobno je svaka Cvjetnica bila veliki duhovni izvor, veliko bogatstvo za moj osobni duhovni život.
Mislim da je tako i za sve vjernike ova nedjelja pravo duhovno bogatstvo. Zašto? Zato što ljudi izbjegavaju križ, muku i patnju. Smatraju to nekom kaznom. A sada slušajući pjevanu ili recitiranu muku uviđaju da nije kazna i sramota nositi križ, patnju bilo koje vrste. Ona je sredstvo da se dođe do uskrsnuća.
Na traženje nekih bolesnih članova župe u kojoj sam djelovao znao sam im kući donijeti blagoslovljenu maslinovu grančicu. U neke župe do današnjega dana nije prodrla potreba za maslinovim grančicama, tako ti vjernici nose „drenak“ grančicu iz svog susjedstva koja je propupala. Ja sam uvijek bio zagovornik maslinove grančice i novčanog darivanja za nju prema mogućnostima. I s tim prilozima smo znali razveseliti siromašne u župi. Članovi karitasa su za prikupljeni novac kupili sve ono što je najpotrebnije za nekoga tko je siromašan.
Na jednu Cvjetnicu idući pješice u crkvu zaustavio me je jedan siromašan čovjek koji je živio sam.Odao se piću, novac za život je stjecao nadničarenjem. Bio je trijezan i pitao me: „Župniče mogu li dobiti korizmeni paket? Nemam ništa za jesti, a Uskrs dolazi?“ Pitao sam ga što mu treba. Rekao je da će biti zadovoljan sa svime što ću mu dati. Dogovorili smo se da se vidimo iza mise. Došao je i kada je primao od mene paket bio je presretan. Zamolio me je potom da mu nabavim jastuke i barem neku deku. Odmah sam „alarmirao“ članove župnog karitasa koji su ga posjetili u Velikom tjednu i dali mu posteljinu kojoj se također od srca radovao. Malo je potrebno da u korizmi svojom djelotvornom ljubavlju obradujemo nekog siromašnog, nekoga u nekoj potrebi.
Ne govore svi o siromaštvu, a njegovi su dionici. Ima hrabrih poput mog susjeda koji je bio nekad bogat, a sada je siromašan. Cvjetnicu vjernici poštivaju i rado sudjeluju u svetoj misi na taj dan, i nisu stisnuta srca na taj dan. Otvaraju se Božjoj riječi i slušajući muku Gospodnju mole se za svoje muke i muke drugih ljudi. S jedne strane su radosni svečanom Isusovom ulasku u Jeruzalem, a s druge strane tužni jer slušajući tešku Isusovu muku proživljavaju i doživljavaju Spasitelja kao Bogočovjeka koji je otkupio svijet svojim križem i mukom. Liturgija sama po sebi ako je dobro pripravljena vrlo emotivno djeluje na vjernike i na njihov duhovni život. Taj dan se pitamo možemo li mi bez muke živjeti?
Cvjetnica tako postaje bogatstvo iz kojeg crpimo duhovno blago Crkve, a to je Riječ božja koja nas upućuje na Isusa, njegovu majku Mariju, krive osude, montirani proces protiv Isusa, okrutnost i mržnju koja se javila u čovjeku protiv Onoga koji je zemljom prošao čineći dobro. Narod nema samilosti. Pilat pere ruke, želi biti čist od te osude i krivnju prebacuje na narod, Juda zarađuje na izdaji. Petar u strahu tri puta zatajuje Isusa. Drugi apostoli su se razbježali i žive u strahu. Pitamo se tko je čovjek? Tko je i kakav je Bog? Otkrivamo Isusovu jakost i spremnost da oprašta. Oprašta svima „jer ne znaju što čine“. Oprašta razbojniku koji je kraj njega razapet. Uvodi ga po tom praštanju u nebo. Umire izrugan, izranjavan i popljuvan. Čovjek brzo zaboravlja učinjeno dobro, i okreće se protiv svojih dobročinitelja pod utjecajem mase. Masa ljudi ima moć. Pojedinci šute ili viču. Veronika ima hrabrost približiti mu se da mu rupcem obriše krvavo lice. Drugi su po strani. Boje se, neće se miješati u ono što se događa s Isusom. Nije li i danas tako da smo kao vjernici puno puta po strani, da se bojimo pečata da smo vjernici. Neaktivni smo u aktivnostima pomaganja. Sumnjamo u Boga. Sa sumnjom znamo gledati na vjernike i Crkvu.
Povodljivi smo, te olako prihvaćamo osude Crkve koje su često na krhkim nogama, u laži i podmetanjima. Povijest se ponavlja! Čovjek se nije promijenio. I u ovom vremenu ima Juda, Pilata, plašljivih ljudi poput Petra i apostola, Veronika koje pomažu prema svojim mogućnostima. Ima i Josipa iz Arimateje koji suosjećaju s Isusom kojeg mrtvog treba ukopati, dati mu grob. Nije sve crno! Cvjetnica pokazuje da se posijano zlo polako pobjeđuje. Nada je potisnuta, ali ipak postoji. U crnilu muke Gospodnje ipak postoji tračak nade, tračak svjetla usprkos strašnom zlu koje se dogodilo. Vjerovati protiv svake nade! Na Cvjetnicu Isus nam je vrlo blizu , a ni mi ne bi trebali biti daleko od Isusa i svih onih koji pate na bilo koje načine. Cvjetnica je teška škola o životu, o zaboravljenom dobru, o odbacivanju vrijednosnog sustava. Ti budi drugačiji ! Vjeruj Isusu i budi realan u pogledu na život i živi kršćanski život prema realnosti Božje riječi. „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kada biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: nije sluga veći od gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali i vašu će čuvati.“ Iv. 15,18-21