U nedjelju će djevojčica Mayline sudjelovati u obredu proglašenja blaženom žene kojoj se njena mama utekla kad su joj rekli da ‘isključi aparate’.
Mayline Tran sada ima 13 godina i sada živi sasvim normalno sa svojim roditeljima i svojom 16-godišnjom sestrom u Annecyju (jugoistočna Francuska). Kad je Mayline imala tri godine, ugušila se hranom, i pala u komu koja je trajala danima. Doživjela je teško oštećenje mozga zbog nedostatka kisika.
Odvedena na intenzivnu njegu u Lyon, njezinim roditeljima je sugerirano da isključe njezine aparate za održavanje života s obzirom na nepovratna oštećenja mozga. Liječnici su tvrdili da će živjeti kao biljka.
Njeni roditelji odbili su isključiti aparate a majka je započela devetnicu tada manje poznatoj Pauline Jaricot, a mnogi su se molili s njom.
Po završetku devetnice, liječnici su bili zapanjeni: Mayline se počela oporavljati do savršenstva. To je čudo bilo zapanjujuće a prepoznao ga je papa Franjo, i tako otvario put beatifikaciji Pavline Jaricot, koja je umrla u nedjelju 22. svibnja, i koju će Papa Franjo proglasiti blaženom.
I djevojčica Mayline će sudjelovati u procesiji tijekom beatifikacije i nositi relikviju, odnosno križ koji je Paulin primila od arškog župnika.
U intervjuu za “Aleteiu” njezin otac Emmanuel Tran kaže: “Mi smo normalni ljudi u gotovo normalnom svijetu, a ipak smo doživjeli čudo. To je naša poruka danas: svjedočiti da se čuda događaju. Naravno da nam neki ljudi kažu: ‘Ne, ne vjerujem u tvoju priču’, ali sve što im mogu reći je ‘ipak nam se dogodilo – evo Mayline’. I to je prekrasno, jer izvan sumnje, izvan pitanja, postoje čuda i u 2022., kaže otac čija je priča zanimljiva jer u vrijeme tih događaja on nije bio niti kršten.
“Iako je moja supruga Nathalie oduvijek bila vjernica, ja nisam bio kršten, ali sam uvijek imao unutarnju vjeru i želju da pomognem bližnjemu. Vjenčali smo se u crkvi, a onda sam puno putovao zbog posla, radio u restoranu i uvijek imao gust raspored.
Ukratko, nikad nisam poduzeo korake poučavanja u vjeri.“ Međutim, to ga nije spriječilo da se mnogo moli nakon Maylineove nesreće, osobito tijekom devetnice Pauline Jaricot. Molio se Bogu, Mariji i Pauline, jer kćer je trebalo nadnaravno spasiti, a on je u svojoj ljudskosti bio nemoćan kao otac.
Jedne noći sam usnio ‘san’, riječ mi je kasnije objasnio biskup Marceau (biskup Nice). Ovaj san me prati od tada i započeo sam katekumenat. Na dan mog krštenja 2016. godine – jasno se sjećam – svećenik nam je rekao: ‘Sad postajete apostoli, morate svjedočiti’. Te riječi i dan danas odjekuju sa mnom i imaju smisla, pogotovo jer dijelimo našu priču i zagovor Pauline Jaricot, koja je bila Božji kanal da učini čudo.
Moj molitveni život danas je vrlo intenzivan i nikad mehanički, i istina je da više ništa ne tražim, nego neprestano zahvaljujem. To ne sprječava životne poteškoće ili sumnje, ali znam da je Bog velik i da radi za nas svaki dan,” svjedoči otac koji će biti prisutan beatifikaciji žene koja mu je svojim zagovorom, vjeruje spasila svijet.
A tko je ona?
Pauline Jaricot bila je izvanredna mlada laička žena sa strašnom vjerom.
Svojom odlučnošću i čvrstim uvjerenjima osnovala je Udrugu za promicanje vjere (APF).
Pauline je vjerovala da ako svi malo damo i molimo zajedno, možemo podijeliti Božju ljubav po cijelom svijetu.
Pauline je rođena 1799. godine u bogatoj obitelji koja živi u Lyonu. Usred previranja Francuske revolucije, roditelji su joj dali odgoj pun ljubavi i živu vjeru.
Pauline je svjedočila i bila nadahnuta vjerom svojih roditelja i djelima milosrđa. U tinejdžerskim godinama Pauline je izrasla u lijepu, svjetovnu i koketnu mladu ženu, a kako je njezina obitelj bila bogata, započeo je život u visokom društvu i društveni vrtlog. Čak se zaljubila u mladića kojeg je upoznala na obiteljskom odmoru.
Ali tada se Paulinin život zauvijek promijenio. Teški pad ostavio joj je oštećenje živaca što je utjecalo na njezino kretanje i govor. Njen stariji brat i majka umrli su otprilike u isto vrijeme. Pauline se zatvorila od svijeta, a zdravlje joj se nastavilo pogoršavati.
Tada ju je posjetio lokalni svećenik i uz njegovu pomoć Paulinina je vjera ponovno ojačala. Uz njegovo vodstvo obnovljena je njezina ljubav prema Bogu i sakramentima.
Polako se njezino stanje popravljalo. Čim je mogla sigurno hodati, zatražila je pratnju u svetište Fourvière gdje se zauvijek posvetila Mariji.
Pauline je počela mijenjati svoj život. Maknula je skupe haljine i počela se brinuti o ljudima koji žive u siromaštvu.
Počela je raditi s ljudima koji su bili siromašni svaki dan, svakodnevno je odlazila u hospicij kako bi se brinula i pratila one koji su umirali.
Mladi radnici iz gradskih tvornica svile dobili su Paulinino zanimanje i vrijeme – s njima je započela sastanke i katekizam.
Pauline je postajala sve više odana Bogu. Imala je misiju donijeti svjetlo i nadu u mračne i izazovne situacije. U međuvremenu, sa svojim bratom Phileasom koji je studirao u sjemeništu, Pauline je počela pomagati misionarima u inozemstvu. S 19 godina odlučila ih je podržati molitvom i materijalnom pomoći.
Pauline je među zaposlenicima svog oca uspostavila zbirku novčića: prvu društvenu misionarsku mrežu.
Pristaše su se sastajale u malim skupinama kako bi donirali novčiće, molili se i razmjenjivali vijesti o ‘misijama’. Zauzvrat su stvorili više grupa.
Ova mreža proširila se po cijelom svijetu.
U Engleskoj i Walesu Crvena kutija , u partnerstvu s misionarima Mill Hilla , ispunjava Paulininu viziju.
Sa 27 godina Pauline je osnovala Živu krunicu. Grupe od 15 ljudi svakodnevno su zajedno molile krunicu. Danas diljem svijeta imaju oko 11 milijuna vjernika.
Oko 30. godine Pauline je pretrpjela više osobnih poteškoća. Izgubila je brata Phileasa i sestru Laurette prije nego što je i sama doživjela srčani udar.
Kroz sve to se sklonila u molitvu. I premda se morala povući iz nekih svojih dobrotvornih djela, osnovala je zajednicu mladih laikinja posvećenih molitvi. Nazvala ih je Marijinim kćerima i kupila kuću u Lyonu u kojoj su mogli živjeti i moliti se zajedno, nazvanu Kuća Loretto. Tu je primala hodočasnike i posjetitelje iz cijelog svijeta.
Pauline se zdravlje nastavilo pogoršavati. Iako jako bolesna, Paulina je 1835. otputovala u Rim. Tamo je upoznala papu Grgura XVI.
Ova posebna gesta pokazala je da Sveta Stolica duboko cijeni rad Pauline Jaricot. Ali Pauline je bila teško bolesna. Jedva se kretala i nije očekivala povratak kući iz Italije.
Nakon još mjesec dana, Pauline je uspjela otputovati iz Rima u svetište svete Filomene u Mugnanu, tražeći njezin zagovor. Začudo, tijekom euharistijskog klanjanja, Pauline se počela kretati i skočila iz stolice. Vratila se u Lyon izliječena i dala sagraditi kapelu u čast Svete Filomene.
Vrativši se u Lyon, Pauline je htjela pomoći radnicima koji žive u strašnim uvjetima i siromaštvu. Stvorila je novu tvornicu Gospe od anđela koja je proizvodila pobožne predmete i sakralnu umjetnost te osiguravala dobre uvjete za život i rad.
Nažalost, njezin poslovni menadžer ju je prevario i poduzeće je propalo. Mnogi su pokušali diskreditirati Pauline. Financijski i društveno uništena, Pauline je ostala jaka u svojoj vjeri. Iako je Pauline umrla u financijskoj oskudici, njezina su misionarska društva rasla su i zasjala diljem svijeta.
Biskup Charles De Forbin-Janson iz Nancyja dijelio je Paulino srce za misiju u Europi i u inozemstvu. Uz njezino ohrabrenje stvorio je Djelo Svetog djetinjstva, danas poznato u Engleskoj i Walesu .
Godine 1922. Pio XI podigao je njezine misije na status papinskog društva i prenio sjedište u Rim. Misije nastavljaju svoj put, a u nedjelju, 22. svibnja 2022., Pauline Jaricot bit će proglašena blaženom u Lyonu.