Sv. Vinko iz Zaragoze najpoznatiji je španjolski mučenik. Njegov životopis se čitao u crkvama sjeverne Afrike već od kraja 4. st., kako 275. svjedoči sv. Augustin u Ispovijestima.
Pod vodstvom biskupa Zaragoze Valerija, Vinko je zaređen za đakona i dodijeljena mu je dužnost kao vrsnom propovjedniku – propovijedanje po biskupiji, a vodio je i upravljanje materijalnim dobrima biskupije i brinuo se za siromahe, što su i bile službe koje su obnašali đakoni.
Kada je početkom 4. st., Dioklecijan pokrenuo progone protiv kršćana, Dacijan, upravitelj Valencije, uhitio je u glavnom gradu i bacio u okove kako biskupa Valerija, tako i njegova tajnika Vinka, te su dugo držani u zatvoru, ali su se nepokolebljivo oduprli svim pokušajima da ih Dacijan odvrati od kršćanstva.
Vinko je govorio u ime biskupovo tako uvjerljivo i spretno da ga je ljutiti Dacijan predao na mučenje, a biskupa Valerija pustio na slobodu. Vinka su najprije podvrgli ispitivanjima, a potom i strašnim mukama.
Mučen je najsurovijim i najokrutnijim mukama koje mogu biti samo plod izopačena uma: razapinjali su ga kukama, pekli, bičevali, ali ga svejedno nije uspio navesti na odreknuće od vjere. Ponovno je bio bačen u ćeliju u kojoj je po podu bilo razbacano polomljeno staklo.
Vinko se nije potužio, već je stao pjevati zahvalne himne i pohvale Gospodinu. Još više razjaren, Dacijan je izdao nalog neka ga postave na ugodnu postelju, kako bi mu oduzeo zadovoljstvo mučeničke smrti. No, upravo dok su ga premještali, Vinko je svoju dušu predao Gospodinu na slavu. Njegovo tijelo je bačeno lešinarima, ali ga je obranio gavran.
Dacijan je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu pa su ga kršćani tako imali prilike uzeti. Sahranila ga je jedna pobožna udovica. Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim zemnim ostacima izvan zidina Valencije. Njegove su relikvije 1175. donesene u Lisabon. Drugi tvrde da su 864. relikvije donesene u Castres. Cremona, Bari i ostali gradovi tvrde da također posjeduju njegove relikvije.
Kilderik I. donio je stopalo i dalmatiku u Pariz 542. i podigao je crkvu u njegovu čast. U Rimu postoje tri crkve posvećene sv. Vinku, jedna blizu bazilike sv. Petra, druga u Trastevereu, i ona koju je izgradio Honorije I., a koju je obnovio papa Leo III., 796., a zaštitnik je vinara, staklara i mornara, kao i Valencije, Zaragoze te Portugala.
Facebook Comments
Loading...