Kampanja za predsjedničke izbore službeno nije ni počela, a ipak se čini da je bitka u punom jeku. Iako Kolinda Grabar-Kitarović svoju kandidaturu službeno nije potvrdila, neupitno je da će se kandidirati. Njezina izjava u Kninu i sve koje su uslijedile potvrda su toga da će Kolinda Grabar-Kitarović tražiti još jedan mandat, a njezinoj eventualnoj pobjedi na izborima i ovaj put bi mogao kumovati dobro znani prekaljeni političar i publicist Zdravko Tomac.
Činjenica je da je Zdravko Tomac s početkom prošle predsjedničke kampanje, u kojoj su glavnu borbu vodili Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović, objavio knjigu pod nazivom “Crveni predsjednik” u kojoj je žestoko kritizirao Ivu Josipovića i istovremeno objašnjavao zašto je Kolinda Grabar-Kitarović osoba koja treba postati predsjednica RH. Kako i sam kaže: “Prema svim ocjenama, ta je knjiga bitno pridonijela pobjedi Kolinde Kolinde Grabar-Kitarović. Osim toga, u to vrijeme sam deset puta gostovao u ‘Bujici‘. Mi smo za nju navijali i taj pristup je značajno pridonio pobjedi gospođe Kitarović.”
Narodna predsjednica
Iza Zdravka Tomca mnogo je političkih utakmica. Bio je aktivan političar u Jugoslaviji, a i u samostalnoj Hrvatskoj. I o tome bi se moglo puno reći, ali ne možemo previše govoriti o prošlosti jer pred Zdravkom Tomcem stoji još jedan politički izazov. Svojom novom knjigom, koja se tek treba izaći, odlučio je dati svoj pečat i ovim nadolazećim predsjedničkim izborima, baš kao što je dao i prošlima
Naslov još neporođene Tomčeve knjige glasi: “Narodna predsjednica”. To će biti njegova 27. knjiga, a nada se da će pomoći aktualnoj predsjednici, kao što je pomogla i prethodna. “Ja sam je napisao točno tako da dođe u kampanju.” Iako knjiga još nije tiskana, pristao je dati nam uvid i svoje tumačenje dijela teksta koji možda baš u ovim trenucima čita i sama Kolinda Grabar-Kitarović, kojoj je knjiga poslana na recenziju prije nego što izađe u tisak.
“Knjiga ‘Narodna predsjednica’ po mome je mišljenju svjedočanstvo vremena predsjedničina mandata, odnosno moje viđenje nje. Knjiga je pisana tijekom četiri i pol godine i rezultat toga je zbir mojih političkih ocjena događanja, to jest osvrta na događaje u trenutku kada su se oni odigrali. “
Iz poglavlja koja smo dobili na uvid, a koje je sam Tomac izdvojio kao ključne, da se iščitati, a i on sam to potvrđuje, da postoje otprilike tri osnovna razloga zbog kojih predsjednica zaslužuje novi mandat. Predsjednica je, prema njegovu mišljenju, vjerodostojna nasljednica Tuđmanove politike i pritom precizira da se radi o konceptu pomirbe. O tome Tomac kaže sljedeće: “Tuđman je imao određenu dozu sentimentalnosti prema Titu, smatrao je da, bez obzira na sve loše što je Tito napravio, treba valorizirati neke stvari koje je objektivno napravio. Tuđman je imao ideju zajedničke grobnice svih koji su se, neovisno o ideološkoj poziciji, borili za Hrvatsku.
Usporedba s Tuđmanom
Na taj je način želio pomiriti ne samo žive nego i mrtve. Bio je jako napadan zbog toga, govorili su da vješa kosti. On to nije uspio ostvariti, iako je to želio.” Uz to, iz digresije o izručenju Perkovića dolazimo i do sljedeće anegdote. “U jednom razgovoru Tuđman mi je rekao: Zdravko, mi možemo uspjeti samo ako napravimo narodni savez, od ustaša do udbaša, i ako ja uspijem provesti politiku – ne zanima me što si bio, zanima me samo što si danas i jesi li spreman boriti se za slobodnu i suvremenu Hrvatsku. Toj se borbi priključio i jedan dio udbaša, i to najmoćnijih. Neki istinski, a neki i s figom u džepu. Bio je tu i jedan broj KOS-ovaca. Jedno vrijeme šef KOS-a bio je Imra Agotić. Oni su u Domovinskom ratu napravili jako puno za Hrvatsku i to je istina. Tuđman je htio balans.”
Na tom tragu Tomac vidi i Kolindu Grabar-Kitarović: “Njome nisu zadovoljni ni desni ni lijevi. Ona smatra da se na jedank način treba pokloniti svim žrtvama. Svaki čovjek ima pravo na grob. Ona smatra da se te komemoracije ne smiju pretvarati u političke mitinige. Kada je Milanović skinuo pokroviteljstvo Sabora komemoraciji na Bleiburgu, ona ga je prihvatila i obnovila. Ona se suprotstavila Milanoviću koji je rekao da se tamo slavi NDH i da su oni koji tamo idu ustaše. Osobno nikada nije išla kad je miting. Ona je onamo otišla u miru i tišini, položila je vijence na Bleiburg i na isti se način odnosila prema Jasenovcu. Ni tamo nije išla na mitinge, nego je isto u tišini odala počast žrtvama. Njezina je ideja da u drugom mandatu realizira pomirbu oko mrtvih.
Najpopularnija na svijetu
Odnosno da se desni i navodno desni odu pokloniti žrtvama Jasenovca, a lijevi žrtvama Bleiburga i da se završi taj ideološki rat, da ostvari pravo na grob i da se pomire ne samo živi nego i mrtvi Hrvati. S time da se ne oduzme pravo nikomu da ima svoj pogled na povijest. Njezina je velika želja za drugi mandat da provede Tuđmanovu pomirbu i zajedništvo cijelog hrvatskog naroda. “
Nadalje, ali za Tomca ne manje važno, Kolindu naziva narodnom predsjednicom zbog onoga zbog čega su je najviše kritizirali. Preseljenje ureda, proputovala je cijelu Hrvatsku, često je odlazila i u inozemstvo, gdje se sastajala s iseljenicima, njezini nastupi i stav tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji i niz drugih poteza označenih kao populizam i estradizacija politike, sve u svojoj knjizi Tomac predstavlja kao dokaz da je predsjednica u pravom smislu narodna predsjednica, pa kaže: “Pretvorili su Kolindu u nekoga tko čini štetu ugledu Hrvatske, a na listi je 50 najpopularnijih političara na svijetu, predsjednica je žena u UN-u, predsjednica inicijative Triju mora i 12 članica EU-a, zajedno s poljskim predsjednikom. Ona je osoba o kojoj se najviše piše, najpopularnija političarka na društvenim mrežama, Pantovčakom je prodefiriralo više od 10 tisuća ljudi, primila je više od 12 tisuća pisama građana na koje odgovara, obišla je svaki kutak Hrvatske i susrela se s tisućama građana koji su joj u lice mogli reći što misle. Ona je u tom smislu doista narodna predsjednica. Uz to ima ugled u politici. Škoro i ostali su potpune nepoznanice. On ne može nazvati Trumpa, Putina, niti će moći taman da cijeli mandat odradi.”
Kao posljednji ključan argument navodi se predsjedničina politika prema migrantima: “Ona se prva usudila kritizirati migrantsku politiku Angele Merkel. Od početka je govorila da moramo štititi granice i podići vojsku. Nova migrantska kriza dolazi i doći će. Upravo je sada važno tko će biti predsjednik ili predsjednica u Hrvatskoj i s kojom politikom. Ona se prva usudila usprotiviti ekstremnom muslimanskom fundamentalizmu i kritizirati stanje u BiH. Ukazala je na opasnosti onoga što se ondje događa. U BiH se događaju neki vrlo opasni procesi. Arapi ulažu velik novac u BiH. Domaći muslimani su se počeli bojati, odnosno Bošnjaci, jer se više čuje arapski nego naš jezik, a u Posavini kupuju zemlju. Uvijek je važno čija je zemlja. ”