ZA OVO POSTOJI SAMO JEDNA RIJEČ – RASULO! Sezona požara je na vrhuncu, a Hrvatska ih nema čime gasiti: ‘Sve i da nabavimo kanadere, nema tko upravljati njima’

Foto: Jure Miskovic / CROPIX

Svake godine priča je ista ili slična, samo je lokacija druga, požari su po svemu sudeći postali dio ljetne svakodnevice na hrvatskoj obali pa je jasno da bi u svakoj uređenoj državi za takvu učestalu pojavu bili spremni i opremljeni, no da je Hrvatska miljama daleko od takvog statusa, pokazalo se nakon nedavnog požara u Šibensko-kninskoj županiji koja, da priča bude tragična, nema ni najosnovniju formaciju Civilne zaštite. Dok Civilna zaštita u šibenskom kraju praktični ne postoji, u njoj su u posljednjih desetak dana plamtila minimalno tri aktivna požara. Tko je odgovoran za požare teško je reći, međutim, za ovakvo rasulo u Civilnoj zaštiti naši dobro upućeni sugovornici prozivaju samo jednu osobu – Damira Truta, pomoćnika ministra policije Davora Božinovića i ravnatelja Civilne zaštite Republike Hrvatske, koji je na toj funkciji punih 25 godina a da nije uspio uspostaviti sustav civilne zaštite po županijama, pa čak ni po onim sredinama za koje su požari postali karakteristični u ljetnom razdoblju. U tu kategoriju spada većina županija na Jadranu, što je jasno i laicima koji svake godine promatraju te zastrašujuće prizore.

Sreća u nesreći

Tim zastrašujućim prizorima u Zatonu je ove godine svjedočio i premijer Andrej Plenković, koji je za požare okrivio klimatske promjene, međutim, naši dobro upućeni sugovornici iz HRZ-a napominju kako su na zahtjev njihova vodstva uoči ljeta kanaderi poslani na remont u Italiju, a problematično je to što im taj posao nije odradio državni ZTC.

Zbog takve problematične odluke Hrvatska je ovogodišnju turističku i požarnu sezonu dočekala s nikad manje protupožarnih aviona, odnosno sa samo tri kanadera i tri zračna traktora. Zračne snage, doduše, na raspolaganju trenutno imaju jedan kanader više, no govorimo o samo sedam aviona koji i jesu bili angažirani na gašenju ogromnog požara kod Šibenika, ali se istodobno aktivirao požar na splitskom Marjanu. Sreća u nesreći je to što se splitski požar nije razbuktao, jer da jest, vrlo je vjerojatno da s tolikim brojem aviona Hrvatska vjerojatno ne bi mogla voditi borbu s dva velika požara. Naši sugovornici krivca za tu opasnu situaciju vide u Upravi Zrakoplovno-tehničkog centra, tvrtke koja je zadužena za popravak protupožarnih aviona, a prst se upire i u Vladin Centar za restrukturiranje i prodaju koji je u ime države zadužen za spomenutu kompaniju. Istodobno, u upravi ZTC-a krivnju nastoje prebaciti na proizvođača aviona, ali upitno je koliko je to točno jer naši sugovornici progovaraju o tome kako rezervni dijelovi za avione nisu naručeni pravovremeno te da se zakasnilo s radovima, s tim da je dio mehaničara, dok su avioni stajali u hangarima na čekanju, otišao na dvomjesečni rad u inozemstvo, koji im je bio plaćen, no pitanje je je li nama kao državi takvo što trebalo, posebice kada se zna da i sada dva kanadera i dva zračna traktora još čekaju na popravak.

Iskoristio priliku

Ne budi optimizam spoznaja da bi posljednji kanader trebao biti završen početkom studenoga, kada požara praktički nema, još jedan zračni traktor na čekanju je u Zadru kako bi se ispraznilo jedno mjesto u ZTC-ovu hangaru da bi on mogao biti poslan na popravak.

U tom nadasve kriznom razdoblju predsjednik Uprave Zdravko Klanac otišao je na godišnji odmora a da za to nije dobio odobrenje predsjednice Nadzornog odbora, u isto vrijeme i zapovjednik HRZ-a, general Michael Križanec, u inozemstvu traži ponudu za servisiranje kanadera, s tim da je nedavno talijanskoj tvrtki Babcock International poslao zahtjev za informativnu ponudu za provedbu jednogodišnjeg pregleda kanadera nakon završetka požarne sezone. Situaciju u šibenskom kraju predsjednik Zoran Milanović iskoristio je za prozivke ministra obrane Marija Banožića, međutim, u njegovu resoru objašnjavaju kao je Hrvatska svoju protupožarnu flotu gradila i dograđivala desetljećima te da su najstariji kanaderi stari 25 godina, a najmlađi među njima 12 godina. Takvo stanje Banožića je zateklo u trenutku kada je preuzeo svoj resor, a kako se uvijek tvrdilo da je šest kanadera i šest zračnih traktora dostatno za hrvatske potrebe, tako je Banožić smatrao da nam nove nabave nisu ni potrebne, ali je ove godine, kada su se zaredali kvarovi i veći remonti zbog dotrajalosti, postalo jasno da su nam nove letjelice itekako potrebne jer smo u protupožarnu sezonu ušli nespremni, s polovicom flote, s tim da su one letjelice koje su na servisu ozbiljno oštećene, odnosno imaju jaka konstrukcijska oštećenja posebice na spoju krila i trupa pa remont dulje traje. Iako je objašnjenje iz ministrova kruga ozbiljno, problem Banožićevi kritičari vide u tome što on situaciju s letjelicama nije shvatio dovoljno ozbiljno premda je još početkom lipnja upozoravan na ovu kritičnu situaciju.



Prepolovljena flota

Tijekom nedavnog gostovanja u Divuljama, gdje je nazočio predstavljanju rada Operativnog vatrogasnog zapovjedništva, Banožić je rekao da je za korištenje u protupožarnoj sezoni spremno do šest kanadera, šest zračnih traktora i jedan helikopter, ali je već u idućoj rečenici priznao da više protupožarnih letjelica ne leti, no iz njegove izjave nije se moglo naslutiti da je riječ o problemu koji traje već neko vrijeme te da je upitno hoće li se uopće dva kanadera vratiti na požarišta. Treba, međutim, u ovoj priči znati da Hrvatska posljednjih sedam godina u protupožarnu sezonu ulazi s manje od šest protupožarnih zrakoplova, što je po svemu sudeći postala praksa, a ne privremeni problem na čijoj se sanaciji radi. Drugim riječima, i ovdje je riječ o disfunkcionalnom sustavu čije su posljedice takve kakve jesu. Krivac u kojega politika upire prstom jest direktor Zrakoplovno-tehničkog centra, umirovljeni brigadni general Zdravko Klanac, koji iza sebe ima respektabilnu karijeru. Školovao se u Americi, prošao je brojne obuke i brojne funkcije, no unatoč tomu, nije posve jasno koja je njegova stručna referencija za vođenje tehnički i tehnološki složene organizacije, što ZTC u Velikoj Gorici sasvim sigurno jest. Navodno je Klanac na tu poziciju došao uz blagoslov bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića, a Hrvatska je s njime u ovu sezonu ponovno ušla s manje od šest letjelica.

Kako to obično biva, sada kada je jasno da je situacija izmakla kontroli, u Vladi se najavljuje nabava novih kanadera, što je objelodanio ministar Božinović i što bi doista bilo od koristi, ali uz nabavu novih letjelica i remont onih postojećih, treba voditi računa o školovanju pilota protupožarnih zrakoplova, što je velik i ozbiljan posao.

Izmaklo kontroli

Školovanje se, naime, može odvijati izvan sezone, ali završno školovanje i konačnu licenciju kapetani zrakoplova mogu ostvariti isključivo na pravim požarima. Školovanje novih pilota ograničeno je brojem požara u sezoni, s tim da se maksimalna iskoristivost zrakoplova postiže ako su na raspolaganju dvije posade po letjelici, iz čega proizlazi da je za šest zrakoplova nužno minimalno 12 obučenih posada. Treba također znati da je maksimalno vrijeme koje ti piloti mogu provesti na dužnosti 12 sati, dok najveći dnevni nalet iznosi osam sati, od čega na požarištu ne bi trebali biti više od šest sati uz jedan sat obavezne stanke. U ljetnom periodu, zbog duljine vidnog dijela dana, te uvjete moguće je zadovoljiti dvjema posadama, ali Hrvatska nikada nije dostigla odnos od dvije posade po zrakoplovu pa stoga ni nabava novih aviona nema nekog smisla ako se ne osposobi novi kadar, što je, dakako, malo vjerojatno i o čemu se vrlo vjerojatno ni ne razmišlja.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI