Zoran Milanović je, nedavno su objavili mediji, odbio poznatog američkog PR stručnjaka, Alexa Brauna koji je radio kampanje za svjetski poznate korporacije i političare, a među klijentima su mu bili bivši britanski premijer Tony Blair teHillary Clinton. Braun je već radio s Milanovićem dok je bio na čelu SDP-a, u kampanji za parlamentarne izbore 2015. Sada mu se opet javio s ponudom za suradnju u kampanji za predsjedničke izbore, ali ga je Milanović, doznaje se u njegovu izbornom timu, odbio. Razlog je dijelom upravo to što je već koristio Braunove usluge.
„Odbijanje nije uslijedilo zato što Braun ne bi dobro radio kampanju. On korektno radi svoj posao, no Milanoviću njegove usluge u kampanji za predsjedničke izbore ne trebaju. Ovo je njegova osobna kampanja u kojoj se neće vezivati ni za čija imena“, tvrde iz Milanovićeva stožera, uz napomenu da bi Milanović od njegova angažmana u tom kontekstu mogao imati više štete nego koristi. Naravno, proanalizira li se dosadašnja Milanovićeva kampanja, već na prvi pogled se da vidjeti da angažman poznatog PR stručnjaka Alexa Brauna ni u kojem slučaju ne bi štetio, nego samo koristio. Naime, bivši premijer i predsjednik SDP-a u dosadašnjoj kampanji nije se ničim nametnuo, njegovi istupi doimaju se, kao nastavak njegovih obračuna s primjerice predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović, dok je on obnašao funkciju predsjednika Vlade RH.
Brojni politički analitičari na njega ne računaju kao na budućeg predsjednika RH. On bi, po njima, mogao samo ući u drugi krug i glatko izgubiti i od Kolinde i odMiroslava Škore, zavisno tko će od njih dvoje dobiti veći broj glasova u prvom krugu. Mediji su gotovo zaokupljeni teškom rovovskom bitkom dvoje kandidata koji dolaze s desnog političkog spektra – aktualne predsjednice RH i njezinog glavnog izazivača Miroslava Škore. Oni su za sada glavni u medijskom ringu, a samo povremeno, kao ‘picopevac’, do njih se, kroz konopce ringa, pokušava probiti Zoran Milanović i ispaliti otrovne strelice na njihov račun, u stilu da su i Kolinda i Škoro izašli iz istih skuta – skuta HDZ-a.
Milanović je stari dužnik Piruške Canjuge
A Kolindu i Škoru, gotovo da i ne dotiču te Milanovićeve verbalne eskapade, oni vode međusobnu bitku, Milanović im je, kao što reče politički analitičar Ivica Relković, sporedan. Po anketama Grabar-Kitarović trenutačno vodi s 30 posto podrške, Zoran Milanović ima 24 posto, a Miroslav Škoro oko 18 posto. Upitan da komentira može li Škoro dostići tih šest razlike s Milanovićem, Relković je rekao kako “Miroslav Škoro uopće ne trči za Zoranom Milanovićem. Miroslav Škoro želi u prvom krugu riješiti Kolindu Grabar-Kitarović. Kolinda Grabar-Kitarović se ne osvrće na Milanovića, ona u prvom krugu želi riješiti Miroslava Škoru. Zapravo njih dvoje već vode borbu za mandat. I to u prvom krugu. Zoran Milanović je u ovom trenutku za njih sporedan. I oboje ga pobjeđuju u drugom krugu“, tvrdi Relković.
Vjerojatno je svega toga svjestan i Zoran Milanović, te u njegovu timu smatraju da se tu nešto treba promijeniti. Treba izazvati neki šok u javnosti, neki preokret, kako bi se svjetla pozornice okrenula s Kolinde i Škore prema Zoranu Milanoviću. U tom kontekstu ovih dana su se, u strogoj diskreciji našli Zoran Milanović te Zlatko i Piruška Canjuga. Kako tvrde insajderi, oni su dogovarali akcijski plan budućih javnih nastupa bivšeg premijera u izbornoj kampanji. Kako baš ovaj kontroverzni bračni par da se nađe sa samodopadnim Milanovićem pitaju se mnogi, a dobro upućeni kažu, da je Milanović zapravo stari dužnik Piruške Canjuge, koja ga je, svojedobno i gurnula u političke vode. Naime i sama Sinjanka Piruška Canjuga bila je dobra sa Zoranovim ocem Stipom Milanovićem, te je svog supruga Zlatka Canjugu, kada je ovaj vedrio i oblačio, molila da lobira kod predsjednika Tuđmana da mladog i obrazovanog Zorana Milanovića, inače njezinog Sinjanina, ugura negdje u Ministarstvo vanjskih poslova.
Šeks ga nije volio
Piruška Canjuga dugo je godina bila jedna od najbližih suradnika Ivice Todorića u ‘Agrokoru’, a u Upravu te tvrtke je ušla dok je Zlatko Canjuga bio glavni tajnik HDZ-a. Iako se maknuo od javnosti nakon što ga je Vladimir Šeks prije 17 godina smijenio sa svih dužnosti u HDZ-u, Canjuga je održavao veze. Njegova supruga Piruška iz rodnog mjesta je Zorana Milanovića, sinjskih Glavica, i do prije nekog vremena bila je jedna od najmoćnijih žena u Hrvatskoj kao dugogodišnja potpredsjednica Agrokora Ivice Todorića.
Možda upravo zato Canjuga nikada nije objasnio kako je stekao prvi milijun kuna. Canjuga je u političkom životu Hrvatske dok je bio važna figura u HDZ-u svoj reputacijski deficit nadoknađivao luckastim teorijama društva. Kada je iznio “stališku teoriju” hrvatskog društva, cijela se zemlja grohotom smijala. A kako i ne bi kada je Zlatko Canjuga negirao modernu sociologiju i klasnu strukturu društva koje se dijeli na slojeve ili klase. Prema Canjugi, hrvatsko je društvo podijeljeno na “stališe” (staleže) kao u srednjem vijeku. U trenutku ekstaze, filozof iz Ivanca čak je došao na zamisao da se Hrvatski sabor ustroji tako da u njemu jedan dom pripadne “stališima”. Koliko je ta teorija šašava, dovoljno govori činjenica da je Canjuga u tako ustrojenom Saboru želio izbjeći stranke – hrvatski bi politički sustav nalikovao na onaj iz vremena Zrinskih i Frankopana.
I ta mu je uloga ležala. Pristajao je na fotosesione, prije svih drugih političara, u kojima je prikazivan kao rimski trijumvir: prizore takve grotesknosti hrvatska politika do tada nije često viđala. Oni koji su secirali Canjugine teorije o stališima bili su uvjereni da Canjuga nikad ozbiljno nije računao s provedbom takvih odluka u život – prije će biti da se ekstremnim historicizmom dodvoravao Franji Tuđmanu koji je, međutim, kolegu iz Ivanca ipak tretirao sa zrnom soli.
Canjugin obračun s ‘mentalnim bolesnicima’
Iako su Canjugu i mediji i njegovi kolege političari doživljavali više kao nekog luckastog profesora, kao neku vrstu hrvatskog Mr. Beana, predsjednik Tuđman lansirao mu je blistavu karijeru. Canjuga je 1995. godine postao savjetnik predsjednika za društvene djelatnosti i saborski zastupnik. Bio je i član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, član Odbora za vanjsku politiku i stalni član Predsjedničkog vijeća. No pravi uspon slijedi godinu dana poslije – 1996. došao je na čelo HDZ-a Grada Zagreba i na čelo NK Croatije. I dok je Tuđman vodio državne poslove, Canjuga je, u sjeni, vodio brigu o privatnima.
Miroslav Ćiro Blažević prikazao ga je kao neviđenu “vrdalamu”. “Sad ću ti reći da mi nitko nije nanio toliko zla kao Canjuga! Canjuga je, sine, rođeni izdajnik, čovjek koji ne poznaje riječ vjernost! No, opet, nitko mu ne može osporiti da je neviđen entuzijast i da je napravio sve da ovaj klub bude velik. I zato ne mogu kontra Canjuge”, govorio je Blažević. U prosincu 1997. Canjuga je osvojio jednu od glavnih Feralovih nagrada za Greatest Shits, izjavom: “Reakcije oporbenjaka dokazuju da je riječ o mentalnim bolesnicima koji sedam godina govore protiv HDZ-a, premda nikoga nismo ni progonili ni zatvorili.” U hrvatsku povijest Canjuga će ipak ući kao čuvar zavjeta – jedini je on čuo navodne riječi s Tuđmanove samrtne postelje – “Vratite djeci ime Dinamo”… Kao predsjednik ‘Croatije’ organizirao je skupštinu kluba, na kojoj su 43 od 44 delegata bili za povratak imena ‘Dinamo’. Ta njegova izjava i danas izaziva salve smijeha navijača koji njega i Tuđmana smatraju najzaslužnijim što je Dinamo postao Croatia. Zanimljiv je njegov postpolitički dobar odnos s čovjekom koji ga je koštao političkog uspona i karijere – Milanom Bandićem. Bandić je izrastao na javnim sukobima s moćnim HDZ-ovcem i predstavljao je, koliko god to čudno zvučalo danas, pravu lijevu alternativu HDZ-u. Glasoviti Bandićev “puč” kojim je preko noći skupio ostavke zastupnika u Skupštini i izazvao nove izbore 2000. godine početak je Bandićeva uspona na tron Zagreba. I Canjugin kraj. Šeks je kiptio od ljutnje i maknuo ga je sa svih pozicija i od tada se “Cezar” rijetko pojavljivao u javnosti.
Škuribande i špičkovine
Ali se zato u međuvremenu obogatio do te mjere da danas sa svojom suprugom Piruškom uživa u viletini opasanoj visokim zidinama na Tuškancu. Dio zemljišta na kojem je danas Canjugina vila u Tuškancu nekad je bila zeleni pojas. Glasovitim ispravcima Generalnoga urbanističkog plana koje je pod povećalom Uskoka, građevna parcela je proširena. U svakom slučaju, godine nakon političkog pada Canjuga je proveo u debeloj hladovini – bez repova javnih afera i skandala koji su pratili njegove tadašnje političke kolege. Živi poznati san – budi bogat, budi anoniman. Iz anonimnosti je bar za kratko izašao nakon afere ‘Agrokor’ i uhićenja Todorićevih najbližih suradnika među kojima je bila i supruga Piruška Canjuga. Istini za volju u pritvoru nije provela niti 24 sata, a u javnosti se špekuliralo da bi ona mogla postati i pokajnica u toj aferi i teretiti bivšeg gazdu Ivicu Todorića.
E, sad, što je nagnalo Zorana Milanovića da u svoj izborni stožer pozove ovaj poznati i kontroverzni bračni par, vjerojatno znaju samo on i njegovi bliski suradnici. Možda je Milanović shvatio da bi Cezar Canjuga samom svojom pojavom i pokojom luckastom izjavom o predsjedničkim kandidatima mogao privući medijsku pozornost i tako ga vratiti u ring u kojem se do sada doimao kao osoba koja se pokušava progurati na sredinu ringa i sudjelovati u otvorenom ‘boksačkom meču’ između Kolinde i Škore. Jer, ako Milanović nastavi sa svojom kampanjom kako je započeo njegove verbalne ‘škuribande’ i ‘špičkovine’ ne mogu ni malo nauditi Kolindi i Škori. Kolinda će i dalje hrliti građanima u zagrljaj, pjevati Thompsonove pjesme i biti blizu narodu, a Škoro će sa svog Instagrama slati otrovne strelice i to na ona mjesta gdje je Kolinda najslabija. Što tu može učiniti Zoran Milanović, da i njega počnu pikati i napadati kako bi se uvjerio da je i on ozbiljno u igri a ne da kao sporedni lik ‘čeka vlak što doći neće pa da krene putem Pantvčaka i sreće’. Ali, Cezar Canjuga koji se svojedobno okušao i u novinarskom poslu, sudionik brojnih političkih spletki i političkih igara bez granica može privući pozornost javnosti i svjetla reflektora preusmjeriti, zahvaljujući svojim izjavama i doskočicama i na Zorana Milanovića. I tako je sve ovo jedan veliki politički cirkus, u kojem se brojni klaunovi bore za naklonost publike.