Napokon, neka mu je rekao, jesi vidio kako mu je Plenković odbrusio – tim se riječima među HDZ-ovcima posljednjih dana komentira okršaj hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, čiju retoriku slijepo slijede srpski mediji, njihova premijerka Ana Brnabić i srpski šef diplomacije Vulin. Sve u svemu, između Hrvatske i Srbije zaiskrilo je nakon prvog summita Europske političke zajednice koji je održan u Pragu, a na kojem je postalo jasno da Vučić više neće moći sjediti na dvije stolice te da će konačno morati odlučiti vodi li svoju zemlju europskim putem ili će pak ostati ruski saveznik, što sa sobom nosi sankcije. Uviđajući da bi te sankcije mogle dovesti u pitanje isporuku nafte Srbiji, a time i ugroziti njegovu poziciju i izazvati građanske prosvjede, Vučić se prokušanom metodom obrušio na Hrvatsku i navodnu ustašku vladu premijera Plenkovića, koju je proglasio odgovornom za tu nepravdu nanesenu Srbiji.
Otvoreno neprijateljstvo
Ta paljba Plenkoviću je stigla kao naručena jer se baš negdje u to vrijeme pred saborskim Antikorupcijskim vijećem otvarao bivši šef JANAF-a Dragan Kovačević, progovarajući o Plenkovićevoj ulozi u gašenju rafinerije u Sisku. Zlobnici bi iz ovoga beogradsko-zagrebačkog igrokaza lako izvukli zaključak da je riječ o dogovoru između premijera Plenkovića i predsjednika Vučića koji se može svesti na onu staru “zavadi pa vladaj”.
No oni koji s Plenkovićem ispijaju kave reći će da ta teza nema smisla jer Plenković sa srpskim predsjednikom nikada nije bio u dobrim odnosima, štoviše, današnje odnose između Zagreba i Beograda premijerovi suradnici nazivaju lošijima nego što su bili u Domovinskom ratu, kada su Slobodan Milošević i Tuđman kontaktirali telefonski, za razliku od Plenkovića i Vučića. Uostalom, to je jasno i iz nedavnog Vučićeva pokušaja ulaska u našu zemlju u privatnom aranžmanu, nakon kojeg i jest krenula hajka iz Srbije koja se poslije neslavnog i nediplomatskog Vučićeva pokušaja ulaska u Jasenovac nastavila podizanjem optužnica protiv hrvatskih pilota koje Srbija proziva i za srpsku djecu stradalu tijekom Oluje, baš kao što se iz Srbije prozivaju i hrvatski generali. I zbog tih optužnica ova europska blokada usmjerena prema Srbiji Plenkoviću je dobrodošla, jer kako tvrde njegovi suradnici, ako se nastavi srpska histerija, Plenković bi doista mogao blokirati srpski ulazak u Europsku uniju kao što je to ljetos u svojim sukobima s premijerkom Brnabić najavio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji također sa Srbima nije baš u korektnim odnosima.
Sa srpskim predsjednikom u korektnim odnosima bila je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je Vučića svojedobno srdačno dočekivala u Zagrebu, i tada je Plenković taj susret odradio protokolarno postavljajući Vučiću neugodno pitanje o nestalima.
Huškačka retorika
Nakon toga svi ostali premijerovi susreti sa srpskim predsjednikom bili su protokolarne naravi, bez obzira na to što ni to ni negiranje srpskih optužnica ne odgovara Plenkovićevu koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu, koji se doduše zbog ove europske blokade nije oglasio jer mora da zbraja Srbe po Hrvatskoj kako bi osporio podatke s popisa stanovništva, koji istini za volju i jest traljavo proveden. Ono oko čega nema dvojbe jest da je Europska unija na jedan način odlučila sankcionirati Srbiju s kojom pregovara o pristupanju u članstvo jer ta zemlja odbija sudjelovati u sankcijama protiv Rusije, s kojom Vučić i njegovi puleni njeguju bratski odnos, ma koliko srpski predsjednik nastojao mijenjati kožu i glumatati proeuropskog političara. Mjesta za glumu više nema i to je ono zbog čega Vučiću gori pod nogama, Srbima je onemogućen uvoz ruske nafte preko Jadranskog naftovoda, zbog čega srpski dužnosnici prozivaju Hrvatsku, odrađujući za Plenkovića kampanju kakvu ne bi mogao provesti ni jedan domaći i inozemni PR stručnjak, i to kampanju koja mu je prijeko potrebna sada kada mu se zbog INA-e drma tlo pod nogama i sada kada mu se rejting topi poput sladoleda na ljetnom suncu. Vučić pak u svemu ovome plaća cijenu svoje politike jer je imao dovoljno vremena da se opredijeli, a kako to nije učinio, sada je tu gdje jest, bez obzira na svu paljbu koju je usmjerio ne samo prema Plenkoviću nego i prema hrvatskim novinarima s kojima se sukobio još u Pragu. I njegov trbuhozborac Vulin Hrvatsku je opet proglasio ustaškom državom, ali to za Vulina nije ništa novo, zbog takvih etiketiranja ionako mu je još od travnja 2018. zabranjen ulazak u našu zemlju, koju neprijateljskom smatra i srpska premijerka Brbanić. Ona je to objasnila i tijekom ljeta analizirajući razloge zbog kojih godišnji odmor ne provodi u Hrvatskoj, koja se ni kriva ni dužna našla u središtu srpskog skandala. “EU u ovoj situaciji neopravdane agresije ima jedinstven stav o nedopuštenosti takvog ponašanja, što je jasna poruka.”
Dvije stolice
“Sankcije su učinkovite i bit će, imat će efekta i u budućnosti, ali znakovita je i ta poruka izopćenja Ruske Federacije. Intencija Rusije je razjedinjavanje EU-a, a ovo je prekretnica na kojoj se događa suprotno i ovaj osmi krug sankcija neće biti posljednji”, izjavio je ovih dana sigurnosni stručnjak Bilandžić, koji se referirao i na srpski stav prema ruskoj agresiji. “Srbija ima sve manji manevarski prostor. Taj put sjedenja na dvije stolice – iskonskog savezništva s Rusijom i europskog puta – ozbiljan je izazov za Srbiju i potencijalno je destabilizirajući. Srbija je na prekretnici. Ono što je sigurno jest da je jedini ispravni put za Srbiju europski put”, dodao je Bilandžić. Dok naši stručnjaci analiziraju, Vučić prijeti Hrvatskoj, a njihova premijerka Brnabić navodi kako je Hrvatska preko JANAF-a stopirala dovod nafte Srbiji, što zapravo i nije istinito baš kao što nije istinita ni teza o tome da se današnja Hrvatska može poistovjetiti s NDH. Prema tumačenjima iz Plenkovićeve vlade, EU zasad nije donio nikakvu odluku koja se odnosi na Srbiju, već je usvojen novi paket sankcija protiv Rusije, ali je problem nastao zbog toga što su Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje u prvom redu predviđale mogućnost za derogaciju kojim bi se Hrvatskoj dala dozvola da kroz vlastiti teritorij omogući tranzit ruske sirove nafte prema zapadnom Balkanu, što se odnosi i na Srbiju. Komisija to sugerira zbog energetske sigurnosti u regiji, a ta točka nije uvrštena u paket koji je usvojen. Treba također napomenuti da su Europska komisija, ali i EEAS nerijetko naklonjeni Srbiji, stoga vjerojatno i jesu povukli tu točku spoznajući da ne postoji potpora među zemljama članicama.
U prosincu slijedom toga na snagu stupa zabrana uvoza sirove ruske nafte morskim putem u EU, a ako se do tada ne donesu drugačije odluke, ta zabrana odnosit će se na sve one za koje je predviđena derogacija, a to su Mađarska, Slovačka, Češka i djelomično Bugarska, pa je derogacija potreba za Hrvatsku, a ne za Srbiju, s tim da bi EU trebao našoj zemlji dati izuzeće od sankcija kako bi mogla rusku naftu koju ne smije uvoziti za sebe prebaciti iz Omišlja do Pančeva za srpske potrebe, što pak znači da se zabrana oko koje Vučić diže pobunu ni ne odnosi na njegovu zemlju, nego se primarno odnosi na Hrvatsku koja i jest članica EU-a.
Ključni razlog zbog kojeg je Srbija izuzeta od sankcija EU-a protiv Rusije, čemu su se uz Hrvatsku protivile Litva i Poljska, jest to što su stručnjaci Unije proveli dubinske analize nakon kojih je zaključeno da postoji dostatna diversifikacija izvora sirove nafte pa stoga ona nije potrebna za Srbiju koja sirovu naftu može uvoziti morskim putovima te je preko JANAF-a dovesti do vlastitih rafinerija. Vučiću, međutim, ne odgovara to što EU na jedan način odlučuje o tome od koga će njegova zemlja kupovati naftu, s tim da treba imati u vidu da Mađarska, za razliku od Srbije, može uvoziti rusku naftu, no prema stavu EU-a, Srbija za to, za razliku od Mađarske, ima alternativu. I u konačnici zbog cijele ove hajke Srbija, kad je riječ o pregovorima za njezin ulazak u EU, prema jednom od tumačenja ne bi trebala snositi nikakve sankcije, sankcije bi Srbiji mogla uvesti Hrvatska i premijer Plenković, kojemu je ovaj sukob jedinstvena prilika da se dodvori desnici koja mu od početka prvoga mandata nije naklonjena zbog njegova odnosa s Miloradom Pupovcem i SDSS-om kojemu ne prestaje podilaziti, što oporbenjacima, ali i HDZ-ovim desničarima, služi kao odlična podloga za sukobe s Plenkovićem, koji istini za volju nikada nije pokazao pretjeranu prisnost sa srpskim predsjednikom Vučićem.