Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj po svemu sudeći ne ide loše. To se može naslutiti i iz nedavne objave Savjeta za nacionalne manjine koji je za programe kulturne autonomije udruga i ustanova nacionalnih manjina dodijelio ukupno 7,8 milijuna eura, što je 20,6 posto više nego prošle godine. Inače cijeli proračun za nacionalne manjine u godini koja je pred nama iznosi nešto više od osam milijuna eura.
Nije se puno toga promijenilo ni kad je riječ o onima koji su dobili najviše novca. Naime, od 19 nacionalnih zajednica koje djeluju u našoj zemlji za svoje programe kulturne autonomije najviše su, 2,1 milijun eura, dobili Srbi. Zajedničko vijeće općina Vukovar za sve programe udruženja u svojem sastavu dobilo je 188 tisuća eura, dok je SKD Prosvjeta za svoje kategorije aktivnosti od izdavaštva do informiranja, manifestacija i kulturnog amaterizma dobilo 932 tisuće eura. Srpskom narodnom vijeću koje vodi SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac Savjet je dodijelio 767,8 tisuća eura. Od toga je 600 tisuća eura namijenjeno financiranju tjednika Novosti, dok je 107,8 tisuća namijenjeno Arhivu Srba u Hrvatskoj. Tu je još 11,8 tisuća za izdavanje knjiga, kao i novac za brojne komemoracije, među kojima je i obilježavanje godišnjice iz antifašističke borbe.
Pojednostavljeno rečeno, Pupovac i njemu bliske organizacije i ove godine imaju podosta razloga za zadovoljstvo. Iako se on već neko vrijeme javno ne eksponira, jasno je kako je suradnja s premijerom Plenkovićem i njegovim HDZ-om za Pupovca plodonosna, tim više što njegova stranačka kolegica Anja Šimpraga djeluje kao potpredsjednica Vlade u Plenkovićevim redovima.
U svakom slučaju, moglo bi se reći da ovaj dugogodišnji predsjednik srpske nacionalne manjine i ovime pokazuje zašto ga se smatra jednim od najvećih fenomena hrvatske politike.
Na prvoj crti
Pupovčeva mantra je jasna, odavno ju je otkrio Josipović nazvavši ga etnobiznismenom, kasnije je s tom grubom retorikom nastavio Zoran Milanović, ali moglo bi se reći kako je i Pupovčeva retorika nerijetko tijekom godina djelovanja bila gruba, posebice kada je u pitanju Domovinski rat, o kojem progovara s pozicije žrtve. Ta transformacija u žrtvu uz politiku podjele koju jasno i glasno promiče Pupovcu godinama osigurava opstanak na političkoj sceni, na kojoj ga se nikada nije propitkivalo o njegovim repovima i aferama.
Nikada Pupovac nije krio da je tijekom rata i srpske okupacije hrvatskog teritorija obilazio svoje selo Donje Ceranje nadomak Benkovca koje su četnici držali pod nadzorom nakon što su odande protjerali Hrvate. Kako je to Pupovcu polazilo za rukom, do danas ostaje na razini misterija, no govorilo se kako su mu u tome pomagali unproforci koji su tu bili razmješteni na crti razdvajanja.
Posrednik u razmjeni
Što je Pupovac radio u ratu, ostaje do dana današnjeg pod upitnikom, kao neistražena tema otvorena za razne teorije, jer on o tome nikada nije želio govoriti, no o njegovoj braći Vojislavu i Mladenu govori se kao o pripadnicima srpske paravojske.
Angažman brata Vojislava u agresorskoj vojci dokazuje izvadak iz Registra krajinskih boraca, koji je nađen nakon oslobođenja benkovačkog kraja u kolovozu 1995. godine. Preslika Registra ukazuje na to da je Vojislav Pupovac vojnik rođen 1957. godine, te da je pripadnik jedinice 9035/51 koji je zadužio pušku PAP 421035. A brat mu Mladen bio je velikosrpski ekstremist i vodnik prve klase u jedinici 9035/94. U Alfa centar kod Bruške prešao je 15. ožujka 1993. godine, a Centar je vodio zloglasni Dragan Vasiljković zvan Kapetan Dragan.
Ratno vrijeme u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” opisuje i Slavko Degoricija, koji navodi da je Pupovac bio posrednik u razmjeni zarobljenika te je tražio oslobođenje dvojice srpskih liječnika, nudeći im zauzvrat doktora Šretera. “Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek. Međutim, dogodilo se njegovo presretavanje i zarobljavanje”, navodi Degoricija u knjizi, potanko opisujući načine na koje se doktora Šretera pokušavalo osloboditi dok je bio utamničen u Bučju ili Kosunjama, gdje je prolazio neviđenu torturu.
“Meni u kabinetu pojavio se Milorad Pupovac. Došao je, kako on zna, snužden, silno zabrinut za dvojicu srpskih liječnika koji su uhapšeni i zatvoreni. Tražio je od mene da interveniram kod Đure Brodarca. Tada sam mu dao prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac k pobunjenim Srbima i neka oni oslobode Šretera, a ja ću s Brodarcem pokušati dogovoriti puštanje srpskih liječnika u Sisku’. Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji: ‘Dobro, idemo u akciju odmah’, odgovorio je. Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenih Srba u Pakracu. Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći”, navodi Degoricija koji nadalje opisuje kako je s Brodarcem odmah ispunio svoj dio dogovora i pustio privedene srpske liječnike, zadovoljan što sve ide po planu.
Potom je sačekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora. “Sada više nisam siguran je li prošao dan ili dva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ‘Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam’. Pitao sam ga: ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera’”, stoji nadalje u knjizi, nakon čega autor otkriva da je Pupovac lagao: “Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran već više od mjesec dana! Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke”, pisao je Degoricija.
Tri brata
I sam je Pupovac, govoreći o svojem bratu u jednom intervjuu, priznao da je doista bio mobiliziran, ali da nije učinio ništa čime bi osramotio njega ili obitelj. Na to je Pupovcu odgovorio hrvatski branitelj Predrag Mišić, čiji je brat isto tako bio na agresorskoj strani tijekom Domovinskog rata.
“Kaže vrli nije osramotio obitelj. Bravo. I moj je bio, i ne samo da je osramotio mene, osramotio je moje pradjedove, časno prezime Mišić. I ja volim svog brata i srce puca. Ali istina je samo jedna. Pa kud veće sramote nego napadati, razarati, ubijati klati… zemlju i njen narod, domovinu u kojoj si rođen.
Žalosno i tragično da to za tebe nije sramota, kako će i biti kad srama nemaš. Dobro, sad smo napokon saznali gdje je on bio.
Sad ti nama reci gdje si ti bio i zašto nisi branio svoju domovinu. Ah, da, umalo zaboravih, tebi je glavni grad Beograd.
Bilo bi te sramota da gedže čuju da si branio domovinu Hrvatsku. Ali sad dobro ubireš kune”, pisao je Mišić.
Ponešto je o Pupovčevoj obitelji iznosio i Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, a posebno zanimljiv dio odnosi se na brata Mladena
“O trećem bratu – Mladenu Pupovcu – malo se toga zna… Milorad o njemu nerado govori i za to ima vrlo konkretan razlog. Možda zato što je tijekom velikosrpske agresije svojevoljno igrao na kartu okupacije Hrvatske – i nije bio ‘mobiliziran’?! Kao vodnik JNA, Mladen Pupovac je u to vrijeme čak i napredovao – pa je tijekom napada na Hrvatsku, 1992. godine promaknut u čin vodnika prve klase – da bi iz rata izašao kao stariji vodnik! Godine 1991. Miloradov je brat odlikovan spomen-medaljom ’50 godina JNA’, a četiri godine nakon sloma agresije u Srbiji je dobio medalju za zasluge u oblastima ‘odbrane i bezbednosti’”, govorio je Orkan naglašavajući da Mladen Pupovac nikada nije skidao uniformu jer mu vojna karijera nije okončana srpskim porazom u kolovozu 1995.
Benkovački garnizon
“Brat šefa SDSS-a sudjelovao je i u agresiji Srbije na Kosovo, a tijekom intervencije 1999. godine – i u sukobima s NATO-ovim snagama, za što je dobio vojnu spomenicu i odlikovanje zastavnik prve klase. Mladen Pupovac danas je na službi u Nišu i glavni je podoficir Kopnene vojske Srbije. Zaključno: ključni stup vladajuće većine u Hrvatskoj i čovjek čija stranka ima potpredsjedničko mjesto u Vladi RH – u Vojsci Srbije (iz koje nerijetko čujemo otvorene prijetnje) ima vrlo aktivnog brata koji je već jednom ratovao protiv naše države – kao pripadnik zloglasnog benkovačkog garnizona.
Milorad Pupovac ga je u to vrijeme, posredovanjem UNPROFOR-a, na okupiranom teritoriju posjetio najmanje jedanput, a koliko se sada posjećuju – u Beogradu, Nišu ili Zagrebu – nije poznato”, zaključuje hrvatski pukovnik. Svi ti zaključci za HDZ po svemu sudeći nisu bili dovoljni jer oni svoju Vladu održavaju na životu surađujući uspješno s Pupovcem.