Kada bi se kakav uljuđeni Šveđanin spustio u Lijepu Našu te na temelju medijskih istupa odlučio sastaviti listu najmoralnijih hrvatskih političara, jamačno bi se na samom vrhu te ljestvice ukazao bivši ministar gospodarstva i donedavni šef HNS-a Ivan Vrdoljak, političar koji posljednjih desetak godina što javno, što iz sjene vuče najvažnije konce u državi, vodeći u isti mah malu stranku za velike karijere, čiji se kadrovi mogu sresti u gotovo svim državnim tvrtkama, posebno onima iz energetskog sektora. Bezbroj su puta do danas Vrdoljakovu političku biografiju načinjale afere, no on je ostajao postojan, hineći da se njega sve te spletke ne tiču previše, i prema njegovoj prezentaciji vlastitog političkog djelovanja, on u politici nije radi sebe, nego zato da da bi spašavao naciju, koja te njegove superherojske pothvate ne percipira previše ozbiljno, jer da je Vrdoljak u tim svojim spasilačkim nakanama dovoljno uvjerljiv, tada HNS-ov rejting ne bi bio manji od dva posto.
Uz to, Vrdoljak je uspio u političkim okvirima ono što rijetkima polazi za rukom – političkom trgovinom, kroz koaliciju s Plenkovićevim HDZ-om, na koji je do potpisivanja koalicijskog sporazuma bacao drvlje i kamenje, zamjerio se šačici svojih birača, a ujedno i zatvorio vrata za suradnju sa SDP-om i ostalim suradnicima na lijevoj i liberalnoj sceni, koji danas za njegovu strančicu ne žele ni čuti jer su izdali birače.
Slavonski pokret
Premda za Vrdoljaka nitko u političkoj areni ne želi čuti, on se iz političke arene ne da. Dok se hrvatska javnost bavila aferom “Vjetroelektrane”, u kojoj i sam ima prste, on je u hotelu Osijek predstavljao suradnike s kojima izlazi na parlamentarne izbore u četvrtoj izbornoj jedinici. Vrdoljakovu Slavonskom pokretu pridružio se HSS Braće Radić, ali i niz lokalnih dužnosnika, odnosno gradonačelnika koji su se politički profilirali u Glavaševu HDSSB-u. Riječ je o gradonačelniku Belišća, doktoru Dinku Buriću, te Zoranu Vinkoviću koji je posljednjih godina na čelu Đakova. Ovoj slavonskoj gradonačelničkoj kremi pridružio se i prvi čovjek Osijeka Ivica Vrkić, čovjek na pragu osamdesete, koji se unatoč ozbiljno narušenom zdravlju ne da umiroviti. To predstavljanje svojih partnera s kojima kani osvajati mandate po Slavoniji, ali i pomrsiti račune konkurentima, Vrdoljak je uz ostalo iskoristio i da bi kritizirao Miroslava Škoru, kojega je usporedio s Branimirom Glavašem.
“Za mene je Škoro novi Branimir Glavaš i moj Slavonski pokret s nezavisnim gradonačelnicima učinit će sve da pobijedimo u Slavoniji”, izjavio je Vrdoljak, koji je inače i sam koketirao s Glavašem, što potvrđuje fotografija koja je u posjedu našega tjednika. Fotografija prikazuje susret Glavaša i nekadašnjeg šefa HNS-a, koji se odvio u ožujku 2009. godine u jednom osječkom ugostiteljskom objektu, a na kojem je navedeni dvojac dogovarao koaliciju za lokalne izbore. No, Vrdoljak je očito zaboravan tip pa je te prisne susrete s Glavašem zaboravio, kao što je zaboravio i kritike koje je iznosio na račun HDZ-a, s kojim je posljednjih godina njegova stranka upravljala državom.
Poslovni projekti
Gdje ima Vrdoljaka, ima i biznisa pa tako upućeni svjedoče da ni ovaj Slavonski pokret nije tek puka slučajnost i želja za nekim novim političkim ostvarenjima. Vrdoljak se pohvalio da pomaže belišćanskom gradonačelniku Buriću otvarajući mu kontakte u ministarstvima jer podupire njegov projekt da u Belišću otvori tvornicu toaletnog papira u kojoj bi se zaposlilo 150 ljudi, čime Hrvatska ne bi ovisila o uvoznom papiru. Zanimljivo, Vrdoljak je i kao ministar gospodarstva bio strastveni zaljubljenik u proizvodnju WC-papira pa su u njegovu mandatu Narodne novine pokrenule tvrtku Mekko d.o.o., koja ga je proizvodila. No, taj biznis nije potrajao pa je tvrtka brže-bolje rasprodala nove strojeve i repromaterijal i nije nemoguće da je on završio u Belišću. I dok Belišće tek treba dobiti svoju tvornicu, Vrdoljak, koji se opet nastoji ugurati u sabornicu, poduzetničkim vodama pliva otkako je formalno napustio one političke pa je nedavno kupio tvrtku koja putnicima “spašava novac od propalog ili odgođenog leta”, Flight Delay.
Kupnjom te tvrtke koja je osnovana 2018., a koja je ujedno registrirana kao j.d.o.o., sa sto kuna početnog kapitala bivši ministar domogao se računalnih programa, aplikacije za praćenje te baze podataka, ali i internetske stranice, licencije i domene. Biznis s otkazanim letovima nije međutim jedini u Vrdoljakovu portfelju, svoju tvrtku Livit osnovao je 2018., a sa stranačkim kolegom Klementom Bašićem suvlasnik je tvrtke Sunčani Žnjan koja je uložila milijune u gradnju objekata u splitskoj priobalnoj četvrti. Poduzetničkim vodama s Vrdoljakom kroz tvrtku Livit pliva i kontroverzni bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša Dubravko Ponoš, koji je ostavku podnio nakon što se saznalo da je prijetio kolegama, no to očito nije previše smetalo dežurnom moralistu iz HNS-a. A isti taj dežurni moralist u centru Zagreba kupio je stan od 168 kvadrata po cijeni od minimalno 2,4 milijuna kuna. Raskošna nekretnina nalazi se na osmom katu novoizgrađene zgrade na Zavrtnici, a prema Vrdoljakovu priznanju, za stan je iskeširao 320 tisuća eura. Zanimljivo, stanovi u toj zgradi bili su procjenjivani između 2500 i 3000 eura po kvadratu, no Vrdoljak se stana domogao za 2000 eura po kvadratu. Zgradu je pak izgradila tvrtka Brimus u vlasništvu Zvonimira Brizara, čija je obitelj poznata po dobrim odnosima s HNS-om. Vrdoljak je uz to prije par godina došao u posjed stana u središtu Osijeka od 98 kvadrata, a u javnom prostoru nakon ove luksuzne zagrebačke nekretnine nametnulo se pitanje odakle mu novac za takav luksuz.
Poslovi i nekretnine
Kako je tada objasnio za Index, 140 tisuća eura osigurao je preko stambenog kredita te iz prodaje poslovnih udjela u tvrtki čiji je vlasnik bio od 2001., drugi je dio namaknuo preko pozajmice od prijatelja, čiji identitet nije otkrio. Nejasno je uz ostalo bilo i to na koje udjele iz tvrtke Vrdoljak aludira s obzirom na to da se u razdoblju koje spominje uz njega vezivala tvrtka Ato Inženjering, no s njom je povezan preko bivše supruge kojoj je udjele predao tijekom razvoda prije više godina. Vrdoljak je 2016. javno demantirao veze s navedenom tvrtkom jer su u tom periodu HDZ-ovci tvrdili kako posjeduju dokumente iz kojih proizlazi da je bivši ministar gospodarstva bivšoj supruzi te drugim osobama i tvrtkama priskrbio više od 150 milijuna kuna vrijednih poslova s Hrvatskom elektroprivredom.
Prema imovinskoj kartici iz 2015., Vrdoljak je vlasnik stana u Osijeku od 98,47 kvadrata, u kartici se navodi i garaža kupljena 2014., ali i kredit od 80.400 eura iz 2014., na deset godina, prijavio je i automobil te dva mopeda i tvrtku Visan, otkrivši da sa suprugom dijeli kuću u Aljmašu, ali i dionice Atlantica te 64 dionice T-HT-a. Njegova današnja supruga Ivana spominjala se kao vlasnica Mercedesa C klase, a u imovinskoj kartici zavedena je i alimentacija od 2500 kuna. Ušteđevina je prema toj zadnjoj dostupnoj kartici otišla na kupnju stana u središtu Osijeka. Vrdoljak je prije kupnje zagrebačke nekretnine zadržao one postojeće, osim toga od prodaje tvrtke Visan koja nije imala poslovnih uspjeha nije profitirao, ali je zato, svim tim spoznajama unatoč, izbjegao odgovor na pitanje odakle mu milijuni za stan u novogradnji.
Inače, tvrtka Visan koja je bila u vlasništvu Vrdoljakovih prodana je 2016. godine poduzetniku Gordanu Tudoroviću, čiji je projekt Nova camping na Pagu u Vrdoljakovu mandatu ušao na popis strateških investicija, a bivši ministar tada je objašnjavao da nema nikakvog sukoba interesa jer je njegov Visan prodan za tisuću kuna. Baš kao što nije precizno objasnio svoje nekretninske makinacije, tako Vrdoljak nije precizno odgovorio ni bivšem šefu Čaćiću koji ga je prije nekoliko dana prozvao zbog pogodovanja Milenku Bašiću, jednome od glavnih protagonista iz afere “Vjetroelektrane”.