VISOKI PREDSTAVNIK MEĐUNARODNE ZAJEDNICE U BiH RAZOTKRIO JE KOMŠIĆA: Srušen je mit iz Sarajeva da su ga birali Hrvati

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Uoči stupanja na dužnost novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH prvi smo, pozivajući se na diplomatske izvore, objavili vijest kako bi Christian Schmidt mogao nametnuti izborni zakon u toj zemlji.

Ono što smo prvi objavili još prije nekoliko mjeseci ovih je dana postala glavna tema bosanskohercegovačkih, ali i regionalnih medija.

Pravi alarm u bošnjačkim medijima upalio se nakon nedavnog nastupa Schmidta na konferenciji “Euroatlantske perspektive BiH” koja je održana u njemačkom gradu Neustadt an der Aich.


Na konferenciji su se, uz Schmidta, okupili prvaci CDU-a i CSU-a, između ostalih i predsjednik Bundestaga Wolfgang Schaeuble. Ono što se moglo čuti na navedenoj konferenciji odavno nije izrečeno na tako visokom nivou u međunarodnoj zajednici, i to od političara iz redova najsnažnije države EU-a.

No krenimo redom. Glavni Schmidtov “krimen” u očima političkog Sarajeva je izjava kako je “gospodin Komšić hrvatski predstavnik u državnom predsjedništvu, ali su ga više birali Bošnjaci nego Hrvati. Koliko je sustav kompliciran, pokazuje i činjenica da je pravi predstavnik Hrvata, Čović, izgubio u sučeljavanju s Komšićem”. Ovom izjavom Schmidt je srušio cjelokupni dosadašnji mukotrpni rad bošnjačkih političkih, medijskih i intelektualnih krugova. Oni su najprije dugo pokušavali, barem u inozemnim medijima, nametnuti tezu kako se ne zna tko je doista izabrao Komšića te kako su ga velikom većinom birali i Hrvati koji nisu zadovoljni Čovićem i HDZ-om. No nakon proteklih izbora demantirani su iscrpnim grafičkim prilozima iz kojih je bilo jasno kako je Komšić većinu glasova dobio u sredinama u kojima su Hrvati zastupljeni u promilima, primjerice u Bihaću, Zavidovićima ili Živinicama. S druge strane, u zapadnoj Hercegovini i Hercegbosanskoj županiji Komšić je dobio tek stotinjak glasova.



Nakon što je ova gruba obmana izgubila bilo kakvo uporište, u obavještajno-političkoj sarajevskoj kuhinji pronašli su novi način za pravdanje “legitimiteta” Željka Komšića. Prema još aktualnom tumačenju legitimiteta drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, tvrdi se kako – nigdje u Ustavu BiH ne piše kako se s područja Federacije BiH u Predsjedništvo biraju predstavnik Hrvata i Bošnjaka, nego se biraju jedan Hrvat i jedan Bošnjak. Riječ je o još grubljoj manipulaciji Ustavom i Daytonskim i Washingtonskim mirovnim sporazumima. Jer sasvim sigurno nikomu na umu u Daytonu nije bila namjera da Bošnjaci, kao brojniji narod u Federaciji, biraju i hrvatskog člana Predsjedništva. Sramotnu bošnjačku manipulaciju izbornim sustavom u Federaciji najbolje oslikava nepostojanje bilo kakve komunikacije između Hrvatskog kluba u Domu naroda Federacije BiH i tobožnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

U javnosti, pogotovo onoj u Republici Hrvatskoj, malo je poznato kako bi Dom naroda, u ovom slučaju Klub Hrvata u Domu naroda FBiH, trebao biti glavna “poluga” kojom bi hrvatski član Predsjedništva štitio vitalne nacionalne interese naroda kojeg predstavlja. U praksi bi to trebalo izgledati ovako – ako federalni ili državni parlament izglasa neki zakon za koji bi hrvatski član Predsjedništva smatrao da ugrožava hrvatske nacionalne interese u BiH, on piše Domu naroda i pokreće proceduru blokiranja navedenog zakona. Otkako Željko Komšić zauzima hrvatsku poziciju u državnom predsjedništvu, ni jedan put se nije obratio Klubu Hrvata u Federalnom Domu naroda BiH. To je možda i krunski dokaz prozirne manipulacije tumačenja Ustava i izbornog zakona u režiji političkog Sarajeva.

No kako to da je međunarodna zajednica iznenada progledala i baš sada odlučila intervenirati u kaos koji je većim dijelom sama stvorila? Ne treba se puno zanositi i misliti kako se dogodio neki ključni lom koji je međunarodnim centrima moći pokazao ono što dosad nisu znali. Vrlo dobro su oni znali što rade kada su nametali amandmane na Ustav i na izborni zakon te kada su stvarali platformašku vladu, a i kada su legitimirali izbor Željka Komšića. Tek kada su iscrpili sve mogućnosti stvaranja nadnacionalnog građanskog društva te kada su shvatili da u BiH građansko znači velikobošnjačko, odlučili su povući ručnu. Iako volimo misliti kako međunarodnu administraciju za inozemne misije pripremaju specijalni timovi sastavljeni od obavještajne zajednice, raznih instituta i akademija, to u praksi baš i nije tako. Dosad smo bezbroj puta vidjeli kako razni predstavnici dolaze površno informirani, da bi onda pod utjecajem raznih prevoditelja, vozača i drugog osoblja u Sarajevu, redom na vezi s ostacima AID-a, postali najglasniji zagovornici “građanske BiH”. Do prije nekoliko godina nije uopće bilo smisla boriti se protiv takvih savjetnika jer su i vlade koje su ih poslale u misije uglavnom bile na sličnim pozicijama pod utjecajem globalističkih tendencija i brisanja nacionalnih posebnosti, u što se velikobošnjačka politika pod krinkom građanskog društva savršeno uklopila.

Činilo se kako je velikobošnjačka varka pod plaštem građanskog društva potpuno uspjela i kako bošnjačku dominaciju u BiH ništa ne može zaustaviti. Međutim, tada su se glavni nositelji “nadnacionalnog građanskog društva”, redom iz bošnjačkih stranaka, toliko opustili da su postali radikalniji od SDA. U jednom trenutku “socijaldemokrati” su počeli bitku sa SDA za biračko tijelo. Međutim, birače nisu privlačili naprednim idejama otvorenog i uključivog društva, nego ratnohuškačkom retorikom protiv drugih dvaju naroda. Takav razvoj događaja na unutarbošnjačkoj političkoj sceni bio je toliko šokantan za zapadne političare da su izgubili svaku iluziju o građanskoj Bosni. Polako se tada kod međunarodne zajednice počinje rađati ideja o vraćanju cijelog bosanskohercegovačkog slučaja na izvorne postavke.

Drugi razlog zbog kojeg je Zapad, a ovih dana i Schmidt kao eksponent zapadne politike u BiH, okrenuo leđa velikobošnjačkim planovima u BiH je sve intenzivniji hibridni rat između Rusije i Kine, s jedne strane, i Zapada s druge strane. I jedna i druga strana u tom sukobu u kojem je bojno polje zemaljska kugla koriste svaku međunarodnu nestabilnost kako bi potkopali interese one druge strane. Posebno se cijene udarci ako se protivniku zadaju na domaćem terenu ili u neposrednom susjedstvu. Za Rusiju su to Ukrajina, Gruzija ili Armenija, za Kinu Hong Kong, a za Zapad svakako Bosna i Hercegovina i Crna Gora koje se nalaze u srcu Europe. Ako bi Rusiji pošlo za rukom da izazove nestabilnost u samom srcu NATO-saveza, bio bi to težak udarac za sam savez, ali i za EU. Rusija ima izvrsnu diplomatsku službu, ali i geopolitičke institute koji vrlo dobro poznaju ne samo sadašnju političku situaciju BiH nego i njezinu povijest. Znaju na koju kartu trebaju igrati ako žele izazvati tenzije i to su vrlo dobro kamuflirali nezadovoljstvom dvaju konstitutivnih naroda koji se nalaze na udaru velikobošnjačkog nacionalizma.

Bit svake geopolitičke utakmice kojoj su cilj potresi u prostoru jest glavni cilj kamuflirati realnim stanjem na terenu. U BiH je ovaj taktički poučak izvrsno primijenjen. No kako se u našem javnom mnijenju nametnuo narativ kako je Zapad u povlačenju, ni tamo u obavještajnim službama ne spavaju pa nastoje na svakom koraku, kao u partiji šaha, uskratiti neprijatelju mogućnost djelovanja. U velikoj šahovskoj igri red je došao i na slaganje figura oko Bosne i Hercegovine. Izmjene izbornog zakona i ograničene intervencije u Ustav smanjit će mogućnost ruskih uplitanja u unutarnja pitanja BiH, a time i smiriti tenzije u prostoru. Na zapadu su, nakon mnogo vremena, načisto s tim da je BiH moguća samo kao zajednica triju ravnopravnih naroda, što je i sama srž postojanja te države. Velik doprinos u borbi za obranu konstitutivnosti i ravnopravnosti na koncu je, paradoksalno, dao velikobošnjački nacionalizam.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI