Uhićenja u Zagrebu polako, ali sigurno padaju u zaborav svrstavajući se uz bok svim velikim hrvatskim aferama o kojima su mediji s vremena, na vrijeme intenzivno izvještavali. Jedan od aferaša bio je i pokojni Milan Bandić čiji suradnici i jesu popadali u posljednjoj akciji Uskoka i policije, no u posljednje vrijeme hrvatska javnost pamti privođenje bivše kninske gradonačelnice Josipe Rimac koja je svoju mrežu plela po raznim ministarstvima, dok nitko od nadređenih joj navodno ništa nije znao. Ništa o sumnjivim poslovima bivšeg šefa Janafa Dragana Kovačevića nije znala politička elita koja mu je išla na noge u njegov kontroverzni klub u Slovenskoj ulici, no ništa nisu znali ni svi oni koji su godinama surađivali sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom, dok on svoju pravno-zdravstvenu bitku vodi iza rešetaka, dio njegovih suradnika još uvijek rukovodi državom, iz priče o Sanaderu izvukao se Ivan Jarnjak, Mladen Barišić i niz drugih, s guljenjem krumpira izvukao se zaboravljeni Petar Čobanković, a kada već govorimo o bivšim političarima i sudskim procesima protiv političara tada valja sagledati i neke brojke.
Primjerice, u vrijeme kada je Srbijom kao premijer upravljao Aleksandar Vučić u toj je zemlji podignuto 117 optužnica, a njih 113 je potvrđeno. Kada se tome dodaju 63 optužnice temeljene na istragama pokrenutima prije njegove ere postaje jasno kako je Srbija od ljeta 2012. godine do danas podigla preko 180 optužnica za organizirani kriminal. U tu kvotu ulazi i nekolicina političara i ministara. Bivši ministar životne sredine i prometnog planiranja Oliver Dulić uhićen je zbog pogodovanja slovenskom Nuba Investu, a tu je i bivši ministar gospodarstva Predrag Bubalo koji je pao zbog pogodovanja tajkunima prilikom prodaje Luke Beograd kada je državna blagajna oštećena za preko 5,7 milijuna eura. Slično je prošao i Miodrag Đorđević nekadašnji direktor Agencija za privatizaciju, također zbog beogradske Luke. A slobode se uz jamčevinu od 12 milijuna eura domogao poznati srpski tajkun Miroslav Mišković.
Korupcijske afere harale su i susjednom Slovenijom. Ondašnje se pak pravosuđe branilo nekadašnjim premijerskim kandidatom i ljubljanskim gradonačelnikom Zoranom Jankovićem. Zbog mita u aferi Patria Janez Janša svojevremeno je osuđen na dvije godine zatvora. I Bosna i Hercegovina ima svoje kapitalce za ovu priču pa je tako u toj zemlji bilo desetak afera koje su povezane s dugogodišnjim neplaćanjem poreza i davanja radi čega je državna kasa oštećena za oko milijardu eura. Za organizirani kriminal i korupciju njihovo Državno odvjetništvo sumnjičilo je carinike koji su omogućavali uvoz robe i motornih vozila pri čemu je izbjegavano plaćanje obveza. Predsjednik Federacije Živko Budimir jedan je od najpoznatijih dužnosnika uhićenih u toj zemlji. Uz njega pravosudne i druge institucije bavile su se Petrom Barišićem, nekadašnjim savjetnikom predsjednika Federacije za pitanja branitelja, a tu je i Hidajet Halilović te Saud Kulosman.
Ipak, po svemu sudeći Hrvatska je kada je o aferama i korupciji riječ predvodnica ovog dijela Europe. Dakako da neke priče u našoj zemlji nikada nisu istražene poput primjerice glasina o krijumčarenju nafte preko INA-e, ili pak nezakonite pretvorbe i privatizacije TDZ-a, TDR-a, Name, Geotehnike, ne znamo niti ćemo ikada išta znati o aferi Saboli, ali i aferi Zagrebačke banke, ali zato vrlo dobro znamo da je Sanader kapitalac ne samo naše već i europske politike. Kao što je poznato bivši je premijer ranije osuđen za ratno profiterstvo te uzimanje mita za prodaju Ine. Sa svojom strankom HDZ-om te nizom stranačkih dužnosnika spominjao se i za izvlačenje milijuna iz državnog proračuna te punjenja HDZ-ova crnog fonda preko Fimi medije. Ukupni iznos štete u svim slučajevima teško je zbrojiti, ali mjeri se u stotinama milijuna.
I “vječni predsjednik HGK-a” Nadan Vidošević na ovoj je listi kapitalaca. Prvi čovjek Komore Vidošević je bio od 1995. godine, a u biografiji mu stoji i podatak kako je bio predsjednik Hajduka, župan, predsjednički kandidat, ali i predsjednik Uprave Kraša no on svoju presudu još nije dočekao. U aferi Bankomat Josip Protega nekadašnji šef uprave HPB-a optužen je za pronevjeru 225 milijuna kuna, a prema optužnici uprava Banke lažno je prikazivala poslovanje te sebi isplaćivala ne pripadajuće bonuse. Nekadašnji šef Diokija i bivši vlasnik Novog lista Robert Ježić osuđen je u slučaju Ina-Mol prema kojem je u državnu blagajnu morao vratiti pet milijuna eura. spominjalo ga se i u slučaju Hep-Dioki jer se sumnjalo da je sa Sanaderom poticao tadašnjeg predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka koji se također našao na optuženičkoj klupi, nakon čega je nedugo potom i preminuo, da njegovim tvrtkama isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna te prodaje struju ispod tržišne cijene. Ukupna šteta procijenjena je na oko 60 milijuna kuna.
Bivša sisačka županica Marina Lovrić Merzel osumnjičena je za više kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, a prema optužnici najsiromašniju hrvatsku županiju oštetila je za oko 10 milijuna kuna. Nekadašnji ministar obrane Berislav Rončević koji je ravnao i unutarnjim poslovima prvotno je osuđen za aferu Kamioni u kojoj je nestalo deset milijuna kuna, a zatim je Vrhovni sud proces vratio na početak. Afere kojima je hrvatska javnost svjedočila unazad desetak godina gotovo da je nemoguće pobrojati, od HAC-a i njegovih šefova koji se povlače po sudovima pa sve do HŽ-a i Podravke te afere Spice teške 400 milijuna kuna. Osim toga, tu je i Afera BMW, niz afera u Hrvatskim šumama, Hrvatskom fondu za privatizaciju, potom u Fondu za zaštitu okoliša. Što tek reći za aferu Patrija u kojoj se spominjao bivši predsjednik Mesić? Core Medija, afere u nogometu, na sveučilištima niz je toliki da se čovjek ne može ne zapitati ima li kraja i gdje je kraj uopće.
Svojedobno je u knjizi “Stečajna” mafija novinar i publicist Darko Petričić progovorio o dijelu kriminala vezanoga uz stečajne postupke, izjednačivši ga s razdobljem famozne pretvorbe i privatizacije. U stečajnim postupcima, napominje Petričić u knjizi, ne postoji kontrola, a samim time izostaje i transparentnost, a u konačnici nitko ne nadgleda niti rad stečajnih upravitelja i sudaca. Kriminal koji je učinjen u razdoblju hrvatske ekonomske i političke tranzicije ostavit će dugotrajne posljedice na hrvatsku državu i društvo, jedan je od Petričićevih zaključaka. “Oporavak i povratak na predratne pozicije na kojima je bilo hrvatsko gospodarstvo po pitanju proizvodnje, izvoza i zaposlenosti trajat će desetak godina. U devedesetim godinama, za vrijeme rata u Hrvatskoj, industrija je dodatno uništena, a ratno profiterstvo i brojni ratni zločini ostali su nesankcionirani. U razdoblju pretvorbe i privatizacije došlo je do potpune deindustrijalizacije zemlje. Brojne tvrtke su uništene zbog nekretnina, a radnici su ostali bez posla u zemlji bez proizvodnje.
Kutle je ostavio pustoš od 6.000 radnih mjesta
”Kriminal u pretvorbi i privatizaciji konstatiran je i kroz nalaze Državnog ureda za reviziju, međutim, tom prilikom hrvatski pravosudni sustav, zbog prevelikog utjecaja politike na sudbenu vlast, pokazao se potpuno neefikasnim što je kod hrvatskih građana rezultiralo zaključkom kako se u Hrvatskoj kriminal isplati. Naročito su dobro prolazili i prolaze veliki kriminalci”, tvrdi novinar, uz opasku da su hrvatske tvrtke opljačkane pretvorbom i privatizacijom završile u stečaju. S vremenom se stečaj pokazao kao učinkovit nastavak pljačke koja je počela pretvorbom, a sve to može se, prema svojedobnim Petričićevim navodima, okarakterizirati kao genocid zbog inertnosti politike. Kako diše hrvatsko pravosuđe i ine institucije svjedočili smo na živim primjerima bezbroj puta. Primjerice, u slučaju bivšeg ministra financija Slavka Linića i slučaja Spačva za kojeg su Uskokovi istražitelji utvrdili da je nagodba provedena u skladu sa zakonom.
Riječ je o samo jednoj u nizu sumnjivih predstečajnih nagodbi u kojoj je sporna bila odluka Ministarstva financija da otkupi zemljište Spačve za 33 milijuna kuna, premda je ono prema stručnim procjenama vrijedilo samo šest milijuna kuna. Kada se podvuku crte ispada da je afera Spačva bila tek Milanovićev povod da Linića likvidira iz svoje vlade. Svojedobno smo bili svjedoci farsi oko kontroverznog zadarskog poduzetnika Rene Sinovčića. On je iza rešetaka završio zbog predstečajne nagodbe njegove tvrtke Vox i privatizacije NK Zadra. Oba slučaja zbog kojih je Sinovčić priveden brzo su potonuli jer sve se odvijalo prema zakonu.
Ustaljeni su to obrasci ponašanja, kroz koje se legalno provodi pljačka hrvatskog naroda još otkako je temelje hrvatskoj državi lupio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Njegov model pretvorbe i privatizacije vodio je ka tome da zemljom zavlada dvjesto bogatih obitelji pa stoga danas sjetno citiramo onu Rojsovu “tko je jamio, jamio je”. Jer od Rojsovih dana u sabornici pa sve do danas, kada nam državu vode urbani civilizirani političari, ništa se previše nije promijenilo. Skoro sve hrvatske tvrtke do devedesetih bile su dio riznice državnog vlasništva. Potom kreće privatizacija istih zbog kojih su danas državne kase prazne, dok građani s iste kupe mrvice. Privatizacija je rađena prema kriminalnom modelu, reći će svaki poznavatelj zbivanja tih ratnih i poslijeratnih godina. Državni revizori svojedobno su pročešljali 1556 privatnih poduzeća, a nepravilnosti su pronađene u njih 95 posto.
Zaboravljeni tajkun Miroslav Kutle iza sebe je ostavio pustoš od šest tisuća radnih mjesta. Pravosuđe se pokušalo ogrepsti o njega nagrizajući slučajeve Dione i Gradskih tvrtki, ali po običaju – tresla se brda rodio se miš. Premda osuđen zbog Gradskih podruma na dvije godine i osam mjeseci zatvora, odlepršao je u BiH smijući se iz susjedstva u lice trapavom hrvatskom pravosuđu. Na tron se, uz Kutlu, može ugurati i Josip Gucić prozivan za ratno profiterstvo i kriminal u tvrtkama Primorje, Mornar i Amfora koji za svoja nedjela također nikada nije adekvatno odgovarao.
Svi tajkuni skriti se ipak mogu pod skute Ivice Todorića po čijim se tvrtkama i poslovanju nitko niti ne usudi prokopati godinama, a kada je krenuo raspad njegova poslovnog carstva gurnut je na margine. Na temu privatizacije emisiju je svojedobno posvetio i Denis Latin progovarajući o ovom procesu u Nami i Jadran filmu s Vinkom Grubišićem, Ninoslavom Pavićem i Miroslavom Kutlom. Zgodno je u ovoj priči i nadasve smisleno spomenuti privatizaciju Ine koju je započela Račanova vlada, a kraju priveo Sanader sa svojom družinom. Družinu je svojedobno imao i odbjegli reformator hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić koji je također jedno vrijeme zbog privođenja bio glavna tema svih medija u regiji.