VASO U BORBI ZA OPSTANAK: U političkoj utakmici života otvoreno se priklonio Miri Kovaču

Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Milijan Brkić u borbi za opstanak. Tako bi se mogli opisati posljednji događaji u HDZ-u koji su uvertira u unutarstranačke izbore. Sve nesuglasice, podjele i prijepori isplivali su na vidjelo, do te mjere da se čak i bivši predsjednik Josipović pobojao da bi se HDZ mogao raslojiti u dvije stranke. U tom slučaju jedna bi pripala Andreju Plenkoviću, a druga alternativnoj, ujedno i konzervativnoj momčadi koju predvodi Miro Kovač. Malo je vjerojatno da će se HDZ uistinu podijeliti na dvije stranke, no šanse da postane predsjednikom HDZ-a podjednako imaju i centrist Plenković i konzervativni bivši ministar vanjskih poslova koji je oko sebe okupio zanimljivu, ali i pomalo neobičnu družinu. Naime, osim vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, koji se kandidirao za zamjenika predsjednika HDZ-a, Kovačeve boje brani i bivši Plenkovićev prijatelj Davor Ivo Stier.

Upravo se zbog Stiera donedavno činilo nemogućim da se alternativnom bloku koji juriša na Plenkovića pridruži Brkić, jer Vaso i Davor Stier nikada nisu uspijevali pronaći zajednički jezik. Netrpeljivost među njima traje godinama, još od Karamarkove ere, kada su Brkić i bivši šef HDZ-a potpuno marginalizirali europejca Stiera, koji se zbližio s Plenkovićem – u jednom se trenutku činilo da će briselski dečki eliminirati ne samo Karamarka nego i Brkića, no doista se samo činilo. Po svemu sudeći, politika je umijeće tolerancije i pregovaranja, a zajednički neprijatelj, u ovom slučaju Plenković, uspio je spojiti dva naizgled nespojiva HDZ-ovca.

Hladni rat

No, nije uvijek Brkić s Plenkovićem bio neprijatelj, njihov bi se odnos mogao opisati kao varijabilan, ovisan o trenutku u kojem su jedan drugoga trebali. Donedavno je i sam Brkić vagao kojoj se strani na unutarstranačkim izborima prikloniti. Pregovore je vodio i s Plenkovićem i s Kovačem, ali i s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, koja je na vrijeme shvatila da bi je sada još jedni izbori trajno udaljili iz politike. U jednom trenutku Brkiću bliski HDZ-ovci prepričavali su da će se kandidirati samostalno za  potpredsjednika HDZ-a, ne priklanjajući se ni jednoj strani. Prema toj verziji, Brkić je svoj tim trebao odabrati tek kada se odabere predsjednik stranke. No, očito je i sam spoznao kako je tek to utakmica u kojoj nema šanse.

Dok se on premišljao, u oba stožera fotelje su se već rasporedile, pa tako na njegovu trenutnu poziciju iz Kovačeva tima kreće Penava, dok je Plenković u bitku poslao generala Medveda. Oni dobro upućeni u odnose snaga unutar HDZ-a svjedoče kako će iz te bitke kao pobjednik nedvojbeno izaći popularni vukovarski gradonačelnik Penava, koji među članstvom HDZ-a uživa velike simpatije, možda čak i veće od predvodnika svoga tima Mira Kovača. Baš je zato Vaso Brkić, koji igra političku utakmicu života, uvidio da nema previše vremena te da mu se ne isplati odmjeravati snage s Penavom pa je odlučio riskirati, zaigrati na sve ili ništa te se sam degradirao. Naime, kandidirao se za potpredsjednika stranke, dao potporu Kovačevu bloku, a sada je očito na redu vraćanje “diteta materi”, odnosno HDZ-a desnom krilu. Brkićeva kandidatura, objavljena u Dnevniku Nove TV, mogla bi se opisati kao jedan od njegovih ponajboljih, a ujedno i najhrabrijih političkih govora. Bez uvijanja i vrlo izravno obrušio se na Plenkovića, ulazeći u otvoreni rat koji je na površinu izbacio sve HDZ-ove probleme koji se godinama guraju pod tepih. Izazivajući Plenkovića, Brkić je, svjesno ili ne, u drugi plan gurnuo Kovača.



Medijski stupci, pa i kavanski susreti viđenijih HDZ-ovaca, sveli su se na prepričavanje hladnog rata koji traje među dvojicom najutjecajnijih članova stranke. Ovaj konflikt iznenadio je one koji posljednjih tjedana pomno prate odnos između Plenkovića i Brkića, sve donedavno činilo se da su zakopali ratne sjekire te da će na krilima jedinstva krenuti ne samo na unutarstranačke nego i na parlamentarne izbore. Međutim, Plenković je na vrijeme uvidio kako Brkić nije netko na koga se može osloniti, spoznao je da je ovaj u svojoj borbi za opstanak preko noći spreman okrenuti dres i zaigrati za suparnički tim, pa je vrata suradnji s Brkićem zatvorio za sva vremena.

Pomirbeni ručak

Za razliku od Plenkovića, koji je pomalo naivno povjerovao u Brkićevu potporu, Kovač na suradnju s Vasom gleda s rezervom jer se vrlo dobro sjeća što je ovaj učinio Karamarku. Potporu je prihvatio jer je svjestan da je pred njim bitka doslovce za svaki glas, no to nije nešto na čemu će graditi kampanju, niti je Brkić netko na koga je računao. Da jest, njegovo bi se ime na popisu Kovačevih suradnika pojavilo u trenutku kada je HDZ-ovcima predstavljao svoj plan za preuzimanje stranke. Brkić se alternativcima priključio kad je uvidio da je njegov prostor za kalkulacije srezan, a prostor za sebe tražio je i na pomirbenim ručkovima s Plenkovićem. Iako će njegovi kadrovi u HDZ-u reći da od tog ručka nije bilo ništa, susreti Plenkovića i Brkića na stranačkim susretima i sjednicama odnedavno su se normalizirali, srdačno su komunicirali, pristojno se pozdravljali, a Plenkoviću je diskretno dao potporu i pozivajući Kovača u kampanji za predsjedničke izbore na zajedništvo. Da se afera SMS tijekom koje su Plenkovićevi kadrovi zazivali Brkićevo izbacivanje iz stranke gurnula pod tepih, moglo se vidjeti i na HDZ-ovu skupu u Ciboni uoči predsjedničkih izbora, na kojem se Brkić obratio svojim stranačkim kolegama, najavljujući pobjednički val i vlastiti povratak. U tu njegovu retoriku povjerovali su i Plenković i Grabar-Kitarović, čijoj se kampanji Brkić u drugom krugu pridružio. Na kraju, njegove čarolije nisu urodile plodom, a operativne sposobnosti su podbacile. Poraz Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima u HDZ-u se protumačio kao početak slabljenja Brkićeva utjecaja na terenu, čiju je moć 2016. osjetio i Plenković. Tada je, naime, Vaso uspješno odgovorio od kandidature sve Plenkovićve oponente na stranačkim izborima pa su članovi izašli na biralište birajući jednog kandidata, i to dva mjeseca nakon što su reizabrali Karamarka.

Bila su to neka druga i drugačija vremena, Brkić je u to doba potencirao priču o jedinstvu, nastojao je izbjeći podjele, a procjena je bila da uglađeni briselski diplomat, poliglot i dečko bez mrlje u karijeri može HDZ-ovcima osigurati pobjedu. Procjena se pokazala točnom, Plenković je pobijedio, no trenutne okolnosti u HDZ-u osjetno su drugačije. Prije svega, veliko je pitanje koliko Brkić još drži teren. Dok jedni kažu kako je njegov utjecaj i dalje neupitan, drugi tvrde da su mu brojne afere oslabile utjecaj. Nema se, doduše, ni Plenković čime pohvaliti – ignoriranjem Brkićevih uputa, HDZ je, umjesto najavljivanih pet, na europskim izborima osvojio skromna četiri mandata, predsjednički izbori velikim su dijelom njegov poraz, a iz Vlade je ispratio četu ministara, istodobno se zamjerajući HDZ-ovcima ne samo zbog suradnje s HNS-om nego i zbog podilaženja toj strančici i Pupovčevu SDSS-u.

Sporna koalicija

Dok Plenković tek treba odigrati svoju prvu ozbiljniju utakmicu za opstanak na čelu HDZ-a, za Brkića se može reći kako je maher za političko preživljavanje. Postojano je otrpio udarce zbog afere s diplomskim radom, preživio je aferu s PPD-ovim pozajmicama, pa i onu sa Zlatnim ratom te aferu SMS, u kontekstu koje se spominjala i optužnica protiv njega do koje ipak nije došlo. Sada je pred njime još jedna neizvjesna, ali i jedna od ključnih borbi za opstanak, u kojoj se izložio neviđenom riziku jer dosad je Brkić slovio za nekoga tko se suzdržava od javnih kritika, no prozivajući Plenkovića za nedostatak hrabrosti i odlučnosti u donošenju odluka, pokazao je da i sam pleše po rubu. Osim što je naciji pokazao svoj neprepoznatljivi karakter, Brkić je već sada uspio Plenkovića izuti iz diplomatskih cipela pa se premijer u unutarstranačkim okršajima pretvorio u uličnog napadača koji ne bira riječi napadajući konkurente. U pomoć je Plenkoviću priskočio Jandroković, koji nema hrabrosti legitimnim putem sučeliti se s članstvom na unutarstranačkim izborima, no zato poručuje kako će odsad govoriti izravno sve što misli i zna. Mišljenja su se podijelila i oko koalicije s HNS-om. I dok Brkić tvrdi kako je on nakon izbora 2016. bio zagovornik koalicije s HSS-om, Plenković tvrdi da je koaliciju s Vrdoljakovim liberalima dogovorio upravo Vaso, a da je bio jedan od ključnih pregovarača u dogovaranju te neprincipijelne suradnje, ponavlja ovih dana i mostovac Nikola Grmoja, koji podsjeća na Pavla Vujnovca, prvog čovjeka PPD-a i zajedničkog prijatelja Brkića i Vrdoljaka. U njemu Grmoja vidi kariku koja je povezala tu takozvanu trgovinsku koaliciju, oko koje se danas u HDZ-u vode prijepori.

Međutim, medijskim prostorom ponovno kruži intervju s Vladimirom Šeksom, Plenkovićevim političkim ocem. U tom intervjuu za Večernji Šeks priznaje kako je on potegnuo osječke veze kako bi se realizirala koalicija između HDZ-a i HNS-a jer bi u suprotnom mostovci srušili Vladu. Tko govori istinu, danas bi ionako trebalo biti manje važno, uostalom, i Kovač i Brkić i Stier nedavno su imali priliku na glasanju o povjerenju ministrici Divjak izraziti protivljenje toj suradnji pa su tu priliku propustili. Zanimljivo je podsjetiti da je i Stier ljetos u intervjuu za Jutarnji rekao kako je Brkić od početka zagovarao koaliciju s HNS-om, i to još 2016., no on se s time nije slagao. Sada se očito složio s ovim alternativnim blokom zanemarujući sukobe iz prošlosti.

Novi problemi

U HDZ-u se trenutno nagađa tko bi se još mogao priključiti Kovaču, a posebno su zanimljivi oni koji su već istaknuli svoje kandidature. Među njima, kao Kovačevi kadrovi slove Petar ŠkorićTomislav Tolušić te zagrebački skupštinar Ivan Kujundžić. Upravo su zbivanja u zagrebačkoj Skupštini, uz unutarstranačke izbore, izazvala probleme Plenkoviću. Naime, gradska Skupština velikom većinom glasova odbacila je izmjene i dopune GUP-a koje je predložio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, čiji saborski žetončići na životu održavaju Plenkovićevu vladu. Cijeloj oporbi koja se usprotivila Bandićevu GUP-u pridružio se i zagrebački HDZ, iz kojega se tjednima najavljuje raskid suradnje s Bandićem u Skupštini, na što Plenković ne pristaje zbog savezništva s Bandićem na nacionalnoj razini. Nakon što su odbijeni HDZ-ovi amandmani, pao je i Bandićev GUP oko kojeg natezanja traju posljednjih deset mjeseci, jer je gradonačelnik lani u travnju potpisao memorandum s investitorima iz Dubaija. Sada je toj priči došao kraj jer se ova tema pred gradskim zastupnicima ponovno može naći tek za tri mjeseca. No, za nepunih mjesec dana istječe rok u kojem se mora napraviti kompletna prostorno-planska dokumentacija, jer u suprotnom cijeli projekt pada u vodu.

Ovo je jedan od najvećih Bandićevih poraza na lokalnoj razini, pa je jasno kako na taj udar neće gledati prekriženih ruku. I prije negoli je srušen GUP, Bandić je najavio da će u slučaju njegova odbijanja raskinuti koaliciju s HDZ-om u Saboru, što je potvrdio i u izjavi nakon posljednjeg glasanja, a da ni Plenkovićevu HDZ-u zbog novonastale situacije nije lako, potvrdio je Branko Bačić priznajući da HDZ bez zastupnika BM 365 nema većinu. Plenković je ovaj scenarij nastojao spriječiti inzistirajući na tome da se glasanje o GUP-u barem odgodi, no Bandić je očito inzistirao na glasanju, pa i prihvaćanju GUP-a, jer to je bio njegov temeljni uvjet za potporu vladajućoj većini.

Zanimljivo je ova lokalna, zagrebačka zbivanja promotriti i s aspekta unutarstranačkih izbora u vladajućoj stranci. Naime, Bandićevu GUP-u žestoko su se usprotivili čelni čovjek zagrebačkog HDZ-a Andrija Mikulić, ali i glavni tajnik gradskog ogranka Ivan Ćelić, a i jedan i drugi slove za Brkićeve kadrove. Prema tvrdnjama dobro upućenih izvora, Brkić kontrolira zagrebački HDZ, a nije zgorega podsjetiti da se baš on još u srpnju žestoko usprotivio GUP-u pa nije nemoguće da je to njegova ključna karika za opstanak. Rušeći Bandićev GUP preko svojih kadrova u zagrebačkom HDZ-u, Brkić je doveo u pitanje opstanak Plenkovićeve vlade, čime je ozbiljno poljuljao i njegovu poziciju na unutarstranačkim izborima, i sve to nakon što ga je ovaj trajno otpisao u svojim križaljkama za još jedan mandat na čelu HDZ-a. U svemu tome, kao glas razuma doimaju se nepristrani HDZ-ovci koji su zabrinuti zbog podjela i ratova, koji su izbili nakon što su se formirala dva bloka za unutarstranačke izbore. Prozivke, otvoreni sukobi i kritike neće se dobro završiti, a nakon unutarstranačkih, HDZ očekuju i parlamentarni izbori, koje će nakon ovakvih ratova biti teško dobiti, neovisno o tome tko će preuzeti kormilo stranke.

Uglavnom, na HDZ-ovu terenu situacija je pomalo paranoična, a HDZ-ovci prstom upiru u Plenkovića, tvrdeći da se njegovi ljudi ne ponašaju korektno, na članstvo se vrše pritisci, čak im se i prijeti, a stižu i zahtjevi da se Kovačev tim ne poziva na stranačke obljetnice na koje dolazi Plenković, i sve to u duhu demokracije i vjerodostojnosti. Borba za opstanak, spominjanje Tuđmana i Tita, sve je to uigrana utakmica, tko će objesiti kopačke o klin, a tko i nakon izbora nastaviti igrati – vidjet ćemo.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI