UŽIVO IZ GRADA HEROJA: Rat kao da će tek početi, breme prošlosti pritišće i staro i mlado

7DNEVNO

Vukovar u gluho doba noći ne razlikuje se mnogo, ako i uopće, od ostalih manjih gradova na kojima je pečat ostavila Austro-ugarska monarhija, a koji su uređeni iz fondova Europske unije, od Teplica u češkoj Bohemiji do Brasova u rumunjskoj Transilvaniji. Zgrade su većinom obnovljene, možda čak i u većem obimu nego u ostatku Hrvatske, asfalt na glavnim prometnicama je dobar, led-svjetiljke označavaju brojne pješačke prijelaze, rasvjeta je nova, konkretna i snažna.

Gle, kako ljubak srednjeeuropski grad, mora da je u njemu ugodno živjeti – pomislio bi i pogriješio svak’ gledajući kroz staklo automobila kako klize uredne fasade kuća, zgrada, poslovnih prostora… Po danu grad živi intenzitetom koji točnije odslikava stvarno stanje, obnovljene fasade doslovno su samo fasada.

Vukovar je nekad bio grad u kojem je živjelo 40.000 ljudi, danas je stanovnika mnogo manje, procjenjuje se oko 16.000 iako ni taj broj nije pouzdan. Razlika u broju stanovništva broji se mrtvima, ubijenima, iseljenima, izbjeglicama, ekonomskim emigrantima, nestalima…

Vukovarom danas hodaju, i to je možda najbitnija točka unutarnjeg nemira i nesreće tog grada, nekadašnji branitelji od kojih su mnogi preživjeli pakao srpskih logora i poneki od njihovih susjeda Srba koji su za vrijeme rata aktivno podržavali agresiju, pa su ubijali, ranjavali ili mučili svoje tadašnje i današnje susjede. Većinom nisu procesuirani. Ta je točka izvor svih ostalih prijepora koji danas opterećuju jednako život u Vukovaru kao što otvara niz ozbiljnih identitetskih i političkih pitanja za cijelu Hrvatsku, njezinu sadašnjost i budućnost.

Kad tome pridodamo partikularne interese raznih stranaka, političara, biznismena, braniteljskih udruga, kriminalaca, pa i međunarodne zajednice koja oblikuje vukovarsku svakodnevicu te, posebno, nezavršenu i do kraja neispričanu storiju o braniteljima Vukovara i, generalno, još uvijek nepoznatu punu istinu o legendarnoj bitci onda sve to čini jedan prilično jeziv okvir za (su)život.

U Vukovaru posjetitelj doslovno može osjetiti tu težinu, breme neraščišćene povijesti nesređenih odnosa  vidljivo pritišće hod staraca ali i djece, na ulicama tog grada nema nekog veselja niti posebnog osmijeha. Smrtno su ozbiljni kao da rat treba tek početi, a ne kao da je završio prije gotovo tri desetljeća. (nastavlja se)

Facebook Comments

Loading...
DIJELI