U POZADINI PLETU MREŽU: Dogovor Milanovića i Plenkovića ruše HDZ-ovi puleni

“Mi nemamo ništa protiv suca Dobronića, trebamo vidjeti njegove reference i njegov program. Ako se mene pita, bilo bi briljantno da je i predsjednik Vrhovnog suda porijeklom s Hvara”, pomalo opušteno, i s “jednom nogom na godišnjem odmoru” premijer Andrej Plenković prokomentirao je prijedlog predsjednika Zorana Milanovića za novog predsjednika Vrhovnog suda i nasljednika Đure Sesse.

Nevoljko je Plenković pristao na taj kompromis i popustio pred Milanovićevom idejom, no pitanje je radi li se ovdje doista o prihvaćanju Predsjednikova prijedloga i naizgled pomirljivoj retorici, ili Plenkovićevi puleni u pozadini ipak pletu nešto ozbiljniju opstrukcijsku mrežu kojom bi opet mogli dovesti u pitanje Predsjednikov izbor.

Nije nepoznanica da saga oko izbora predsjednika Vrhovnog suda traje mjesecima i da su se Milanović i Plenković u tom razdoblju u više navrata uspijevali zavaditi zato što je Predsjednik ustrajao na svojoj kandidatkinji Zlati Đurđević, koja je prvotno HDZ-ovcima bila sporna zbog nepoštovanja procedura, a onda i zbog stajališta o famoznom Lex Perkoviću. Na ponovljeni poziv DSV-a Đurđević se razumljivo nije javila jer su se njezine ambicije rasprsnule prije nekoliko tjedana u sabornici gdje nije dobila zeleno svjetlo zbog HDZ-ove većine koja je slijedila naputke svojega šefa Plenkovića. Ambicije su zato odnedavno ozbiljno proradile aktualnom v. d. predsjednika Vrhovnog suda Marinu Mrčeli, čovjeku respektabilne biografije i sucu koji u pravosudnim vodama slovi za jedno od najzvučnijih imena i s najvećim kredibilitetom. Mrčelinih kvalifikacija i kvaliteta svjestan je i Plenković, koji je imao ideju da nakon Sesse Vrhovnim sudom zavlada ovaj donedavni potpredsjednik Suda.


U vladajućim redovima smatraju da Mrčela odlično poznaje unutarnje funkcioniranje sustava te da bi bio najadekvatniji kandidat za predsjednika Vrhovnog suda. No Milanović i njemu bliski kadrovi predvođeni Orsatom Miljenićem sucu Mrčeli nisu naklonjeni pa je jasno da je i novi natječaj samo ispunjavanje forme. Uz Mrčelu i suca Radovana Dobronića sa zagrebačkog Trgovačkog suda na natječaj se prijavio sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić, koji također ima respektabilno iskustvo, no politika ni ovoga puta nije na njegovoj strani, baš kao što mi nije bila naklonjena prije nekoliko mjeseci kada se natjecao za prvog čovjeka Visokog kaznenog suda kojim danas rukovodi sudac Horvatović. Od kandidature ne odustaje ni zagrebački odvjetnik Šime Savić koji se na natječaje javlja još od onog prvog raspisanog, a tu je i sutkinja Visokog kaznenog suda Lana Peto Kujundžić, koja je Turudiću konkurirala i na Visokom kaznenom sudu. Zaprimljena je i prijava Daniele Mejer, no ona nije ispunjavala uvjete javnog poziva.

Sve i da jest, Milanovićev je stav jasan, njegov kandidat je Dobronić. Ovaj sudac sa zagrebačkog Trgovačkog suda prema Predsjednikovim riječima nije njegov prijatelj, no njegov je izbor zato što je godinama pratio njegov rad. Najzvučnija crtica iz toga njegova rada svakako je sudski predmet u slučaju švicarac, no kritičari i oni koji Dobroniću nisu naklonjeni napominju da ovaj sudac dolazi sa suda koji je kontaminiran brojnim aferama pa podsjećaju na nedavno uhićenje suca Mihaela Kovačevića zbog sumnji na malverzacije sa stečajevima. U pravosudnim se vodama govori da postoji nekoliko manje poznatih sudskih predmeta u kojima je i sam Dobronić donosio sporne odluke, zanimljivo je međutim to što se o tim spornim odlukama govori tek sada kada je on odlučio preuzeti Vrhovni sud, a još zanimljivije to što se njegove sporne odluke ne preciziraju.



Javna je pak tajna u pravosudnim kuloarima da je upravo Trgovački sud u Zagrebu zajedno s Visokim trgovačkim sudom označen kao jedno od najkorumpiranijih mjesta u hrvatskom pravosuđu na kojima je do sada kazneno procesuirana i osuđena nekolicina sudaca, a bilo bi ih prema nekim tezama i više da USKOK i DORH dobivene kaznene prijave uistinu procesuiraju. Upravo se zato u ovoj branši nadaju da bi situaciju na čistac mogla istjerati uspostava novog ureda europskog javnog tužitelja – EPPO u Luxemburgu na čijem se čelu nalazi glavna tužiteljica EU-a Laura Codruta Kövesi. Dok se oni nadaju, Dobronić program već naveliko priprema, a kako i ne bi kada se pravodobno dogovorio s Predsjednikom da podnese prijavu kako bi ga on predložio Hrvatskom saboru. U vrijeme kada su se njih dvojica dogovarali, Predsjednik nije znao da je protiv Dobronića još prošle godine u listopadu iniciran stegovni postupak jer je 2019. godine imao 71,7 posto norme. Prema Milanovićevim riječima to neće utjecati na njegovu odluku da ga predloži Saboru, ali bi upravo to moglo Plenkoviću poslužiti kao opetovani argument za protivljenje Milanovićevu kandidatu, a time bi se sreća mogla osmjehnuti Mrčeli koji će slijedom toga dobiti još vremena za predsjedanje Vrhovnim sudom s pozicije vršitelja dužnosti.

Naime, treba napomenuti da sudac ne može postati ni član sudačkog vijeća niti DSV-a ako mu je u prethodne četiri godine izrečena stegovna mjera. Otegotna je okolnost za Dobronića i ta što suci u tom slučaju ne mogu niti napredovati. Prilično je detaljno to definirano u Zakonu o DSV-u u kojem se tvrdi da stegovno kažnjen sudac ne može biti imenovan na drugi sud od jedne do četiri godine – ovisno o težini kazne, naravno od pravomoćnosti odluke. Ako doista bude izabran za predsjednika Vrhovnog suda, DSV bi suca Dobronića trebao imenovati i sucem Vrhovnog suda. Pravila kažu da predsjednicima sudova prestaje dužnost na dan pravomoćnosti odluke o izricanju stegovne kazne, a među odredbama o predsjedniku Vrhovnog suda ne spominje se da je stegovna kazna zapreka kod imenovanja, niti se to navodi kao razlog za eventualno razrješenje.

Uz to, kada govorimo o Dobroniću treba napomenuti da je postupak protiv njega zahtijevan prije deset mjeseci pa se postavlja pitanje hoće li se odluka o njegovu slučaju donijeti po ubrzanom procesu, a pitanje je i kako će u Saboru reagirati na njegovu kandidaturu ako doista bude stegovno kažnjen. Kako će zastupnici reagirati, za sada nije poznato, no potpora mu već stiže i s desne i s lijeve strane sabornice pa se čini da se kockice za Dobronićevo imenovanje sasvim solidno slažu. Oni koji bi na ovo imenovanje mogli burno reagirati zasigurno su bankari, jer osim presude u slučaju švicarac, Dobronić je i inače u svojim javnim nastupima nerijetko kritizirao funkcioniranje bankarskog sustava u našoj zemlji.

Godinama je Dobronić gradio svoju karijeru pa je po završetku studija volontirao na zagrebačkom Općinskom sudu, jedno je vrijeme radio u Zagrebačkoj banci, ali i u Državnoj direkciji za robne rezerve. Od 1996. godine Dobronić je sudac na zagrebačkom Trgovačkom sudu, u međuvremenu je magistrirao, a Milanoviću je “upao u oči” još dok je bio premijer s obzirom na to da je upravo on kao predsjednik Vlade zakonskim rješenjem omogućio korisnicima kredita u švicarskim francima njegovu konverziju u euro. Dopalo se bivšem premijeru to što se Dobronić odrješito ponio prema bankama pa ga je sada odlučio kandidirati za predsjednika Vrhovnog suda, na kojem također ne manjka afera, kao uostalom u kompletnom hrvatskom pravosuđu.

Može li ih riješiti čovjek koji je gotovo cijelu karijeru proveo na jednom od najkorumpiranijih sudova u državi, teško je reći, no Milanović je još u kampanji za predsjedničke izbore najavljivao da će on biti reformator hrvatskog pravosuđa. Slične najave nedavno je odašiljao odbjegli Zdravko Mamić, a već sada može se reći da su njih dvojica uspjeli eliminirati Sessu, s kojim ni jedan ni drugi u posljednje vrijeme nisu uspijevali pronaći zajednički jezik. Sada pak Milanović s Plenkovićem mora pronaći zajednički jezik oko Dobronića, no upitno je hoće li njihovi dogovori polučiti kandidata, bez obzira na to što su na ovogodišnjoj obljetnici Oluje dva najvažnija političara u zemlji djelovala vrlo skladno, ne treba zaboraviti da ovdje govorimo o dva vrlo kruta, tvrdoglava i nepopustljiva karaktera. Ako se ti karakteri ponovno sastave na izboru predsjednika Vrhovnog suda, jasno je da će onda uslijediti još jedna političko-pravosudna drama. No Plenković bi ovdje mogao biti u nezavidnoj poziciji jer i njegovi koalicijski partneri iz manjih stranaka nisu neskloni Dobroniću, čija je najveća prednost to što nije politički obojen pa bi se svojim programom mogao svidjeti i desnima i lijevima.

No program prvo treba iščitati i analizirati, a to bi zastupnicima koji se tek sredinom rujna vraćaju na svoja radna mjesta ujedno mogao biti i jedan od prvih povratničkih poslova. Na sve to mogli bi pak reagirati ostali kandidati, a uz ostalo i ovakav oblik biranja u kojem se već u startu zna tko je izabran u pitanje dovodi potrebu za raspisivanjem natječaja pa je stoga u konačnici nejasno zašto je Plenković u slučaju Đurđević tako silno inzistirao na poštovanju procedure kada se ona svela tek na puko ispunjavanje forme. Ali to je očigledno hrvatska politika, ali i hrvatsko pravosuđe koje je bez obzira na sve teze o neovisnosti itekako prislonjeno na domaću politiku i vladajuće strukture.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI