U DORH-u VEĆ SLAVE: BAJIĆ KRAJEM MJESECA ZAUVIJEK ODLAZI U ROPOTARNICU POVIJESTI: Reforma pravosuđa napokon može započeti 1. lipnja

Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Da je hrvatsko pravosuđe jedan od najdisfunkcionalnijih sustava u državi koja vrvi problemima, nerijetko se govori u našem javnom prostoru. U analize ovoga složenog sustava uključila se i Europska komisija, koja Hrvatskoj svako malo skreće pozornost na korupciju u pravosuđu, preduge sudske procese i istrage koje stoje u ladicama. Na sve to godinama se žmirilo premda je jasno da je pravosuđu hitno potrebna ozbiljna i dubinska reforma, za koju nitko od resornih ministara i vodećih političara nije imao hrabrosti. Provesti reformu pravosuđa znači duboko zabrazditi u sustav koji vrvi suspektnim kadrovima, zna to vrlo dobro premijer Andrej Plenković, ali i njegov ljuti neprijatelj s Pantovčaka, predsjednik Zoran Milanović, čiju je kampanju za predsjedničke izbore uz ostalo obilježila mantra o reformi pravosudnog sustava. Svojevrsnu, neumjesnu i bolnu “reformu pravosuđa” nedavno je po društvenim mrežama provodio međugorski bjegunac Zdravko Mamić, prozivajući suce koje je, kako sam tvrdi, korumpirao, a nedugo nakon Mamića u Zagrebu je reformu pravosuđa pokušao provesti upravo Milanović ulazeći s premijerom Plenkovićem u polemiku vezanu uz izbor predsjednika Vrhovnog suda. Na kraju je tu poziciju preuzeo sudac Radovan Dobronić, no ozbiljniji pomaci, unatoč tomu, u pravosuđu nisu vidljivi. Štoviše, o tome kako hrvatsko pravosuđe funkcionira ili preciznije rečeno ne funkcionira, možda ponajbolje govori zaboravljena afera Gabrijele Žalac, do čijeg je privođenja došlo nakon što se u istragu uključio ured europskog tužitelja koji u Lijepoj Našoj radi na 400-tinjak istraga, što također dovoljno govori o tome kako USKOK i Državno odvjetništvo tapkaju u mjestu.

 

Krajnje vrijeme

Godinama je sinonim za to – Državno odvjetništvo, a time i bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji se i nakon odlaska s te funkcije zadržao u sustavu unutar kojega je izgradio vlastitu mrežu. Najmoćniji čovjek u državi, tako su ga dosad zvali u DORH-u, što i nije iznenađenje kada se zna da se Bajić, koji je već godinu i pol u mirovini, uz blagoslov svoje kolegice Zlate Hrvoj-Šipek u sustavu održava kao honorarac, premda mu je odavno došlo vrijeme za odlazak u ropotarnicu povijesti. No izgleda da je premijer Plenković taj lanac odlučio prekinuti pa tako upućeni svjedoče da ozbiljna rekonstrukcija može početi s posljednjim danom svibnja, kada Bajić definitivno odlazi iz Odvjetništva i kada mu prestaje ugovor koji Plenković ne planira produljiti, ponajviše zbog toga što je u pitanje doveo opstojnost njegove vlade istragama koje je pokrenuo protiv trojice ministara – Darka Horvata, Josipa Aladrovića i Borisa Miloševića. Plenković je svoju vladu uspio održati nedavnom rekonstrukcijom, a sada je, kako tvrde njegovi suradnici, krajnje vrijeme za rekonstrukciju pravosuđa u koju se Plenković preko svojeg ministra Ivana Malenice spreman osobno uključiti. Vijest da Bajić odlazi pročula se i po hodnicima Državnog odvjetništva, ali i među tužiteljima koji savjesno obavljaju svoj posao i koji su već počeli slaviti, a ujedno i raditi na slučajevima koje je bivši glavni državni odvjetnik godinama držao u ladicama, dobivajući pritom etikete najdugovječnijeg glavnog državnog odvjetnika, ali i kontroverznog tipa čija se borba protiv korupcije i kriminala pokazala jalovim poslom, koji je Bajić nerijetko obavljao po napucima politike. Rezultati koje Mladen Bajić ostavlja iza sebe mogu se nazvati zanemarivima, gotovo nikakvima, iza njega ostaje serijal loših poteza, brojne sudske blamaže državnih odvjetnika i oslobađajuće sudske presude zbog nedostatka dokaza. 

 



Ista valna duljina

U DORH-u su pod njegovom palicom stasali nepripremljeni državni odvjetnici, a Bajić je istovremeno uživao zaštitu kako politike, tako i medija koji su mu godinama laskali nazivajući njegove poteze velikim uspjesima, među koje se uglavnom ubrajalo zatvaranje bivšeg premijera Ive Sanadera, protiv kojega se još vode razni sudski procesi koji sami po sebi dovoljno govore o brzini hrvatskog pravosuđa. Ne zamara se Bajić time, njegov je glavni cilj svih ovih godina bio zadržati svoj položaj u DORH-u, i to mu je odlično polazilo za rukom, sve dok Plenković nije zaključio da je krajnje vrijeme da se oprosti sa svojom pozicijom. Taj premijerov zaključak rezultirao je ratom između najmoćnijeg čovjeka u državi, Bajića, i predsjednika Vlade, koji za provedbu pravosudne reforme ima potporu predsjednika Milanovića, premda s njime u drugim temama ne uspijeva pronaći zajednički jezik. To da su premijer i predsjednik na istoj valnoj duljini kad je riječ o pravosuđu, bilo je jasno nakon Horvatova uhićenja, kada je Milanović na iznenađenje mnogih javno kritizirao postupanje DORH-a i USKOK-a, što je u pravosudnim krugovima shvaćeno kao kritika usmjerena na Bajićev račun. Kritiziraju Bajića posljednjih godina oni koji su privođeni uz veliku medijsku pompu, a čiji su slučajevi poslije na sudovima padali zbog nedostatka dokaza. Da se protiv njega vodila politizirana istraga, svojedobno je u razgovoru za 7dnevno tvrdio Branimir Glavaš, na tom su tragu i teze koje je zagovarao zaboravljeni Damir Polančec, te teorije provlače se i kroz obranu bivšeg šefa JANAF-a Dragana Kovačevića… Nizati bi se tako unedogled mogla imena onih koji su u trenutku svojega pada problematizirali Bajićevu ulogu u tom procesu, a pritom ne treba zaboraviti da Republika Hrvatska zbog nekih promašenih istraga plaća milijunske odštete. Sve to Plenković je odlučio prekinuti, odbijajući produljiti mandat Bajiću, što je dovelo do raskida odnosa i komunikacije između DORH-a i Vlade, no u tome je možda najneobičniji nagli obrat predsjednika Milanovića koji je svojedobno lobirao za Bajića koji se u sustavu pokušavao zadržati kao 13. sudac Ustavnoga suda, u čemu ga je Milanović bezrezervno podržavao. Kako Bajić pod pritiskom javnosti na tu poziciju ipak nije uspio doći jer nije osigurao većinu glasova za ustavnog suca, zadovoljio se kontrolnom pozicijom u DORH-u na mjestu zamjenika. Time je praktički postao DORH-ov vladar iz sjene, koji se posljednjih godina odlično koristi time što Hrvoj-Šipek nije dorasla poziciji glavne državne odvjetnice jer u karijeri s kaznenim pravom nije imala nikakva doticaja. Doticaja s raznim granama prava zato je godinama imao Bajić, kojega znanci opisuju kao tipa premazanog svim mastima. Bajić je lukav i iznimno inteligentan, sklon manipulacijama za koje koristi svoje izvrsno razvijene komunikacijske vještine, što ga je uz potporu politike svih ovih godina i držalo u samom vrhu Odvjetništva, koje je na samu najavu njegova umirovljenja počelo funkcionirati. Ili je na djelu posljednja Bajićeva osveta Plenkoviću.

Novi udar

Naime, ovih je dana, pet godina od zaprimljene kaznene prijave, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenulo istragu nad Rikardom Fuchsom, novi je to udarac za premijera Plenkovića jer je riječ o sinu ministra obrazovanja Radovana Fuchsa. Osim Fuchsa mlađeg, ova istraga obuhvaća i poznatog kirurga Gordana Nolu, a sve to zbog sumnje u prevaru u gospodarskom poslovanju. Prema tezama iz prijave, sumnja se da su njih dvojica s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi tvrtki Oportunitas ulaganje mešetarili dionicama. Fuchs je kao voditelj poslova tvrtke Oportunitas ulaganja u kojoj je Nola bio direktor zahtijevao od bivšeg predsjednika Uprave TOZ-a Penkala Ede Baričevića da proda 2000 dionica Nolinoj tvrtki za 840.000 kuna, pri čemu je Baričeviću obećao da će u roku od mjesec dana od sklapanja ugovora dionice biti plaćene, što nije bilo provedivo jer Oportunitas ulaganje nije zadovoljavalo kriterij likvidnosti. Kako Baričević nije posumnjao da je dano obećanje lažno, tako je ugovor i sklopljen. Nakon toga je Fuchs mlađi od Nole tražio potpisivanje aneksa ugovora o kupoprodaji i prijenosu dionica s Baričevićem s namjerom da njihova tvrtka postane vlasnik dionica pa je slijedom toga krajem kolovoza 2008. godine aneksom Oportunitas ulaganju dopušteno da u knjizi dionica koja se vodi kod Središnje depozitne agencije izvrši prijenos prava vlasništva. Nakon toga prošli su mjeseci, Nolina tvrtka je prije toga Industrogradnja nekretninama dala 15,7 milijuna kuna pozajmice Oportunitas ulaganja, što znači da im nije nedostajalo novca, ali je u konačnici tek nakon dvije, tri godine Baričeviću u više intervala isplaćeno samo 77.338 kuna za dionice, dok je drugi dio, odnosno iznos od 763.661 kunu, zaboravljen. Na koncu je tvrtka Industrogradnja nekretnine postala vlasnik dionica, a Baričeviću Nola u rujnu 2011. godine izdaje milijun kuna vrijednu bjanko zadužnicu tvrtke Prva ulaganja, koja je ujedno bila pravni nasljednik njegove tvrtke Oportunitas ulaganje. I to je Nola učinio znajući da Baričević od toga manevra neće imati nikakvu korist jer na računu nije bilo novca. Kao odgovorna osoba Industrogradnja nekretnina Josip Galinec priznao je da je poslovao s Fuchsom zbog kupnje dionica TOZ-a Penkala, koje je za svoju tvrtku kupio od Oportunitas ulaganja, a prema Galinčevim riječima, on je u kolovozu 2008. godine ugovorio posudbu pola iznosa cijene dionica tako što je isplate odredio ministrov sin. Na taj način jedan dio duga uplatio je Nolinoj tvrtki, a u fazi dokapitalizacije Industrogradnje Oportunitas ulaganje je u ime Galinčeve tvrtke Negotiator otkupio dionice Industrogradnje za dva milijuna kuna. Hoće li u konačnici istraga u ovom slučaju rezultirati optužnicom, a onda i suđenjem, nije poznato, upućeni svjedoče da Fuch i Nola tijekom ispitivanja u tužiteljstvu nisu rekli ni jednu riječ, no podosta toga o sinu Radovana Fuchsa govori se posljednjih godina, otkako je njegov otac postao najbogatiji ministar u Plenkovićevoj vladi, pa se tako ime mladog Fuchsa povezivalo s off-shore kompanijama i aferom Panama papers u sklopu koje se spominjalo pranje novca. 

Porezna oaza

O tvrtkama Fuchsa mlađeg ponešto govori uvid u sudski registar u kojem je vidljivo da je ministrov sin predsjednik uprave ili član društava u desetak aktivnih tvrtki, ali i u njih još desetak koje više nisu aktivne. Većina tvrtki u kojima je mladi Fuchs predsjednik uprave ili direktor u vlasništvu su Oportunitas Group LTD registrirane na Jerseyu, otoku koji se nalazi u La Mancheu, koji ima vrlo složen porezni sustav jer ne pripada Britaniji, ali je krunski posjed britanske kraljevske obitelji, što ga čini najefikasnijom poreznom oazom u Europi zahvaljujući potpuno neovisnom poreznom sustavu. Baš zato i jest jedno od najpopularnijih mjesta za osnivanje tvrtki kojima se izbjegava plaćanje poreza u matičnoj zemlji. Priča o Fuchsovim tvrtkama u poreznim oazama jedan je od posljednjih skandala koji je obilježio karijeru ministrova sina, a u kontekstu afera spominjala se i njegova supruga Petra Nola Fuchs, koja je bila bliska pokojnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Njezino ime povezivalo se s dječjom bolnicom na Srebrnjaku, a vjerovalo se da je baš ona stajala iza skupine koja je nastojala preuzeti kontrolu nad tom bolnicom, o čemu je otvoreno progovarao bivši ravnatelj Srebrnjaka Boro Nogalo. 

Otvoreno se godinama progovaralo i o Mladenu Bajiću, koji je sve donedavno uživao zaštitu politike. Politika sada od njega diže ruke, a on se evidentno bez borbe ne planira predati. Uz Plenkovića, veliki uteg u ovoj priči je i na Bajićevoj kolegici Hrvoj-Šipek koja ima priliku profesionalizirati i neutralizirati Državno odvjetništvo, započeti s postupkom čistke Bajićevih kadrova i struktura i provesti konkretnu i opipljivu reformu Državnog odvjetništva, koje je već godinama na glasu kao jedna od najslabijih karika ionako lošeg pravosudnog sustava. Hoće li tu priliku iskoristiti, vidjet ćemo.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI