U srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi te na Kavkazu smjestile su se 23 države, a u njima je stotinu gradova s više od dvjesto tisuća stanovnika, ako im se pribroje i glavni gradovi Crne Gore i Kosova, Podgorica i Priština, koje nemaju toliko stanovnika, ali ih zbog političke korektnosti s popisa nije moguće izostaviti. Najviše ih je u Ukrajini, 33, pa u Poljskoj 18, u Rumunjskoj 11, u Bjelorusiji sedam, no jedanaest zemalja ima samo po jedan tako velik grad, a među njima je i Hrvatska u kojoj se samo Zagreb može pohvaliti s više od 200 tisuća stanovnika. Sve te države i svi ti gradovi žele privući iz svijeta k sebi što više investitora, što više poslovnih ljudi, kreativnih pojedinaca i poduzetnika, umjetnika, stvaralaca, radnika. I svi ti gradovi, pa tako i Zagreb, vrlo vjerojatno o sebi imaju najbolje moguće mišljenje, svi su uvjereni da su upravo oni najpoželjnije mjesto za investiranje, rad i život.
No puno važnije od toga kako oni vide sebe je kako ih doživljavaju stranci, stručnjaci koji bi zaista u njima trebali investirati ili doći stalno boraviti, gdje je u očima stranaca zaista njihovo mjesto među ostalih 99 gradova s kojima se obično uspoređuju zbog slične povijesne sudbine i zemljopisne bliskosti. A to mogu doznati prema poziciji koja im pripada na Indeksu percepcije gradova prijateljskih za poslovanje, izvorno The Business-Friendly City Perception Indexu, koji redovito svake godine priprema organizacija Emerging Europe iz Londona, a ovogodišnje je svoje izvješće i najnovije stanje Indeksa objavila potkraj kolovoza.
Recimo odmah, prema tom indeksu, ocjena koju svjetski poslovni ljudi i analitičari daju Zagrebu, a s njim i Hrvatskoj, je – najblaže govoreći – porazna. Po dojmovima o naklonjenosti biznisu hrvatsku metropolu daleko nadmašuju i gradovi iz Ukrajine, Bugarske, Rumunjske i Gruzije, da Poljsku, Češku, Mađarsku, baltičke zemlje ili Sloveniju i ne spominjemo. Kako je to moguće? Možda se Pragu, Ljubljani ili Budimpešti ne trebamo čuditi, ali zašto i po čemu stranci puno atraktivnijim gradovima od Zagreba doživljavaju i rumunjsku Cluj-Napocu, ukrajinski Lavov, bugarsku Sofiju ili gruzijski Tbilisi? Ponajprje, zašto bi Indeksu londonske institucije Emerging Europe uopće trebalo poklanjati pozornost?
Poslovna klima
Riječ je o privatnom think-tanku, najprominentnijem izvoru informacija na engleskom jeziku o srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi te Kavkazu (na engleskom se često naziva “emerging Europe” ili “Europa u razvoju”), s dva i pol milijuna korisnika na godinu. Sadržaj institucije stvara više od 900 političkih lidera i priznatih stručnjaka, a redovito se njime koriste mediji poput Guardiana i Politica te organizacije poput Svjetske banke i Ujedinjenih naroda.
U odabir gradova koji su “najprijateljskiji” prema međunarodnom poslovanju i izradu Indeksa Emerging Europea uključilo se više od stotinu profesionalnih stručnjaka za odabir lokacija za investiranje, konzultanata i savjetnika za izravna inozemna ulaganja. Od njih se tražilo da navedu po pet gradova u “Europi u razvoju” za koje smatraju da su najbolji u barem jednoj od kategorija koje čine ukupnu “poslovnu klimu” nekoga grada. Kategorije su bile sljedeće: snaga grada kao brenda, njegov ekonomski potencijal, poslovno okruženje, bazen talenata, razvoj “pametnoga” grada, infrastruktura i povezanost, kvaliteta življenja i potpora lokalnih vlasti poduzetnicima.
Anketirani eksperti najčešće su, ukupno 208 puta, kao svoj odabir istaknuli glavni grad Češke Prag. Samo jedan put manje spomenuli su poljski Lodz, a odmah iza njega slovensku metropolu Ljubljanu. Slijede Budimpešta, Varšava, Vilnius, Kijev, Krakov pa Cluj-Napoca, neslužbena metropola rumunjske Transilvanije. Deseto do 12 mjesta s istim brojem “bodova” na indeksu dijele Beograd, Bukurešt i Tallinn. Slijedi još jedan poljski grad, Gdanjsk, pa još jedan ukrajinski, Lavov. I Češka ima još jednog među najboljih 25, to je Brno, a više od stotinu spominjanja imaju i latvijska Riga i gruzijski Tbilisi. Zagreb, a s njom i Hrvatska, nalazi se tek na 23. mjestu sa samo 91 navođenjem u anketi! Koliko je to različito od predodžbe (“percepcije”) koju o sebi imaju Zagrepčani i Hrvati općenito! Odmah do Zagreba je još jedan, čak drugi na Indeksu, litavski grad, Kaunas, i čak sedmi (!) poljski – Katowice.
Ekonomski potencijal
Ukratko, kao grad najpogodniji za biznis Prag je odabralo tri puta više stručnjaka za tu problematiku nego Zagreb, Budimpeštu dvaput više, a Beograd jedan i pol puta više.
Na rang-listi deset najuspješnijih gradova u “Europi u nastajanju” po brendiranju, koji “svoje vrijednosti komuniciraju i promoviraju na jasan i sveobuhvatan način, ili se povezuju s nekom specifičnom industrijom koju razvijaju”, Zagreba nema. Tu su treću godinu zaredom nenadmašni Budimpešta, Krakov i Tallinn. Zanimljivo je da se bugarska Sofija ove godine uvrstila na deveto mjesto preskočivši s lanjskoga devetnaestoga, a i rumunjski Bukurešt je skočio za tri pozicije. Bugarska i Rumunjska gaze naprijed krupnim koracima.
Među deset vodećih u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi te na Kavkazu Zagreba ni Hrvatske nema ni po ekonomskom potencijalu, među onima “koji mogu stvoriti višak vrijednosti, koji su sposobni proizvesti robe i usluge zahvaljujući još neiskorištenim, a raspoloživim resursima”. Da je na prvo mjesto te rang-liste lani skočio Beograd, iznenadilo je i same stručnjake Emerging Europea. Fascinantno je da Beograd u stopu prati ukrajinski Kijev, makar je grad u ratnom okruženju.
Među gradovima s najboljom poslovnom klimom, “koji za procvat poslovanja nude najpovoljniju zakonsku regulativu, u kojima je razina korupcije i nepotrebnog administriranja najniža, i u kojima oni kojih se to tiče (engl. stakeholderi) imaju pozitivan stav prema poslovnim aktivnostima”, pogađate, Zagreb se sigurno ne nalazi. Prvak je poljski Lodz, a najbliži mu je konkurent, gotovo nevjerojatno za samouvjerenost ljudi u zemljama najbližima “pravoj Europi” (Münchenu) – gruzijski Tbilisi. U elitnom je društvu i slovenska Ljubljana na četvrtoj poziciji.
Kao što bi mnoge moglo jako iznenaditi to što najbolju poslovnu klimu na istoku Europe ima Gruzija, tako će mnoge začuditi i što najveći “bazen” talenata predstavlja ukrajinski Kijev. Premda u ratu, Kijev je prvi među stotinu gradova koji “imaju najbolji pristup visokostručnoj radnoj snazi, u kojima je nadmetanje za talente relativno slabo, a poslovna i sveučilišna zajednica surađuju da bi zajamčili visoki priljev vještih zaposlenika u budućnosti”. Pomisli li netko na zagrebačko sveučilište i izvrsna poduzeća poput Ericssona Nikole Tesle ili Končara, mogao bi zaključiti da Zagreb prednjači u kategoriji “bazena talenata”. Možda i prednjači, ali nedovoljno. Daleko ga nadmašuju, uz Kijev, i Bukurešt i Beograd, i Minsk i Wroclaw, i Budimpešta i Brno.
Osmo mjesto
A kad su posrijedi gradovi s “pametnim” razvitkom, tu su godinama zaredom nedodirljivi rumunjski Cluj-Napoca, estonski Tallinn i bugarska Sofija. To su gradovi koji, skupa s Vilniusom, Ljubljanom, Varšavom, Lavovom… “razvijaju brojne politike i rješenja, unapređuju održivost i gradski život u ključnim područjima: mobilnosti i infrastrukturi; povezivosti i digitalizaciji; obrazovanju i poslovanju; vlasti i upravljanju; nekretninama i okolišu”. Ne, za razliku od Bratislave, Praga i Rige, Zagreb nije ni među deset najboljih u toj kategoriji.
Jedina rang-lista od deset gradova u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi te na Kavkazu na kojoj se Zagreb pojavljuje, i to na niskom osmom mjestu, jest u kategoriji infrastrukture i povezivosti. Zagreb je osmi od deset gradova “Europe u nastajanju” koji su “nedavno znatnije unaprijedili svoju cestovnu, željezničku i zrakoplovnu infrastrukturu kako bi postigli bolju povezivost; gradova koji su proširili svoju mrežu zrakoplovnih destinacija”.
U kategoriji povezanosti Zagreb napreduje osjetno posljednje tri godine: preklani je bio 15. i uopće nije bio na listi top-10, lani je bio deseti, a ove godine osmi. To bi ga možda dogodine moglo uvrstiti i na kraj ukupnog Indeksa od 25 gradova, jer to i njegovi “obični” posjetitelji prepoznaju. Kad su turiste koji dolaze u Zagreb pitali što im se u njemu sviđa, jedan je rekao – autocesta prema moru. No, nažalost, stručnjaci i konzultanti za pronalaženje i odabiranje lokacija za izravna inozemna ulaganja koje je Emerging Europe anketirao ne vide (ne “percipiraju”) da Zagreb pruža dovoljno visoku kvalitetu života, odnosno “visoku razinu životnog zadovoljstva”. U to spada svašta: fizičko zdravlje, aktivnosti za slobodno vrijeme, obiteljski život, obrazovanje, zaposlenje, blagostanje, sigurnost, sloboda, vjerska uvjerenja, jednakopravnost spolova, raznolikost i okoliš. Čvrsta vodeća mjesta u toj kategoriji drže, tim redom, Prag, Ljubljana, Budimpešta, Beograd, Poznanj, Gdanjsk i Sofija. U elitu su se nedavno uvrstili i litavski Vilnius i poljska Gdynia.
Ni potpora lokalnih vlasti poduzetnicima u Zagrebu ne impresionira stručne inozemne promatrače. Anketirani u njemu ne “percipiraju” “razvijeni profesionalni odjel za potporu investicijama koji bi nudio izvrsno posredovanje i usluge naknadne pomoći, koji bi bio proaktivan i izlazio u susret novim upitima i postojećim potrebama ulagača”. Za razliku od Zagreba i Hrvatske, dva poljska grada, Poznanj i Lodz, predvodnici su u toj kategoriji posljednjih godina. I Kijev je ojačao svoju poziciju za dva mjesta unatoč ruskoj oružanoj agresiji na Ukrajinu, a u pružanju potpore ulagačima prednjače još i mađarski Debrecin, Ljubljana, Krakov…
Zašto Zagreba nema među 25 najprivlačnijih gradova srednje, istočne i jugoistočne Europe te Kavkaza koji na promatrače i analitičare ostavljaju dojam da se prema inozemnim ulagačima odnose prijateljski? Uvijek se možemo tješiti da dojam (“percepcija”) može varati, da su stvari u Zagrebu i u Hrvatskoj bolje nego što se čine u generalizacijama stvorenima na temelju malog broja konkretnih uvida. No vjerojatnije je ipak da The Business-Friendly City Perception Index otkriva Zagrepčanima tužnu istinu o njihovu stvarnom mjestu u “Europi u razvoju” ili “Europi u nastajanju”, a to je mjesto na dalekom začelju, položaj s kojega se većini ostalih u regiji gleda u donji dio leđa. Istodobno, Indeks londonskog think-tanka Emerging Europe zorno pokazuje što Zagreb i Hrvatska trebaju unaprijediti i poboljšati da bi se uvrstili u istočnoeuropsku poslovnu i životnu elitu. Hoće li za to imati snage?